Financiranje zelene tranzicije EU: Tko plaća račun?

Oko 40 trilijuna eura vrijedne ekonomske aktivnosti umjereno ili visoko ovise o prirodi, podaci su Svjetskog gospodarskog foruma. Neophodan je pomak prema zelenijim izvorima energije, ali kako to postići? Strategija Europske unije da postane klimatski neutralna do 2050. godine, takozvani Europski zeleni dogovor, imao je težak početak.

Od njegovog odobrenja 2020. godine, Europa je bila suočena s nizom izazova – posebice ratom u Ukrajini i pandemijom Covida. Izgledi su, prema glavnom savjetodavnom tijelu EU za klimatske znanosti, trenutno sumorni.

“Dugoročno planiranje i razvoj energetske infrastrukture na razini EU-a nisu kompatibilni s klimatskim ciljevima EU-a do 2030. za energiju i klimu i njegovim ciljem klimatske neutralnosti do 2050.”, rekao je Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene u lipnju, prenosi Euronews. Napredak je, međutim, trenutačno prije potreba nego izbor.

Osim neposrednih zdravstvenih prijetnji koje predstavlja klimatska kriza, gospodarstva EU ne mogu se nadati napredovanju na globalnoj pozornici ako i dalje budu previše ovisna o fosilnim gorivima. Takav je pomak moguć, tvrde europski čelnici, ali prioritet mora biti učinkovito financiranje.

Integracija zelene tehnologije u proizvodnju energije u početku će povećati troškove, ali mišljenja su podijeljena oko toga tko bi trebao platiti račun.

“U Europi treba voditi raspravu o tome tko plaća energetsku tranziciju. Na primjer, američki Zakon o smanjenju inflacije je odličan, ali u osnovi se oslanja na fiskalne mjere. Dakle, ovo je novac poreznih obveznika, a ne potrošača električne energije”, rekao je Fabien Roques, izvršni potpredsjednik tvrtke za gospodarsko savjetovanje Compass Lexecon govoreći na konferenciji Business Europe.

U jednom smislu, financiranje pomaka održivosti kroz poreze je logično u smislu da je klima javno dobro. Kroz Zakon o smanjenju inflacije, SAD je zauzeo ovaj pristup – financiranje klimatskih ulaganja državnim novcem.

Druga je mogućnost, prema stručnjacima, povećanje troškova energije kako bi se rastući problemi prenijeli na potrošače. Oni koji troše više, platit će više, iako je ovaj pristup izazvao zabrinutost za kućanstva koja se bore s troškovima života.

Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, oko 30 posto klimatskih sredstava potrebnih na globalnoj razini morat će doći iz javnog sektora, a 70 posto iz privatnog sektora. Privatno financiranje također može doći iz niza ulaganja i financijskih instrumenata poput zelenih obveznica.

Osiguravanje sredstava i njihovo učinkovito korištenje

Govoreći na konferenciji Business Europe, član Europskog parlamenta (EPP), Christian Ehler, istaknuo je da je tržišna reforma ključna kako bi se osigurala odgovarajuća sredstva za zelenu tranziciju.

“Znamo da europsko financijsko tržište neće pružiti to adekvatno financiranje u svom trenutnom stanju. Banke nisu u stanju financirati prijelaz”, rekao je Ehler.

Jedno od rješenja koje je istaknuo bio je napredak u uniji tržišta kapitala, čiji je cilj stvoriti jedinstveno tržište kapitala u cijeloj EU. Trenutačno su financijski sustavi još uvijek rascjepkani po nacionalnim granicama, što komplicira prekogranična ulaganja.

“Ako imate fragmentirano tržište kapitala i želite izgraditi portfelj od 100 ili 200 poslovnih slučajeva, znate, to nas košta mnogo više u Europi nego da to učinimo u Sjedinjenim Državama”, dodao je Ehler.

Zastupnik u Europskom parlamentu također je istaknuo da osim povećanja mogućnosti ulaganja, zemlje EU-a moraju dobiti potporu u pristupu tim fondovima. Posebno je istaknuo nedostatke mjere potpore nakon Covida. Mnoge države članice nisu mogle pristupiti dostupnim novcima ni zbog prevelike birokracije.

Solidarnost među državama članicama

Europske institucije također bi se trebale usredotočiti na usklađivanje energetskih tržišta diljem EU, rekao je Pierre Schellekens, koji vodi strategiju i koordinaciju u Glavnoj upravi za energiju pri Europskoj komisiji.

Ako jedna država članica ponudi višu razinu naknade za energetski intenzivne industrije koje rade na fosilna goriva, prenosi Euronews, to može stvoriti nejednake uvjete i potkopati klimatske ciljeve bloka.

Schellekens je primijetio da, iako “uvjeti neće biti potpuno identični” u cijelom bloku, EU bi mogla pokušati učiniti nacionalna tržišta “sličnijima”.

Dodao je da su, s obzirom na nedavnu energetsku krizu u Europi, subvencije za fosilna goriva bile opravdane za “podržavanje industrija i kućanstava”.

Kako se “situacija normalizira”, sugerirao je da bi trebao postojati drugačiji, jedinstveniji pristup.