Europa ima neke od najstrožih propisa o oružju na svijetu, a ujedno je i jedan od najvećih proizvođača i izvoznika vatrenog oružja. Vlasništvo vatrenog oružja je ograničeno, automatsko oružje je zabranjeno, a izdavanje dozvola je strogo kontrolirano. Istodobno, Europa se ističe kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika vatrenog oružja.
Čelnici EU-a spremaju se raspravljati o potrebi za trajnom proizvodnjom esencijalnog oružja i streljiva sa sjedištem u Europi. No povećanje proizvodnje donosi nove rizike. Izvoz vatrenog oružja u blok uključuje složenu interakciju između pravila na razini cijele EU i suverenih nacionalnih propisa, stvarajući rupe u zakonu koje izazivaju sigurnosne sumnje.
Bez javnog nadzora, oružje se može slati u “neutralne” treće zemlje sa slabim propisima, koje ga zatim ponovno izvoze u zone sukoba. Unutar granica EU-a, zemlje se suočavaju s pojavom “pušaka duhova”: netradicionalnog vatrenog oružja, posebno 3D printanih pištolja (3DPF) i “80 posto jeftinijih” pištolja izrađenih od izoliranih dijelova. U napadu u sinagogi u Halleu 2019. godine muškarac je ubio dvije osobe 3D printanim pištoljem.
Regulatorni okvir EU-a ograničava vlasništvo nad oružjem od strane civila i postavlja minimalne standarde za cirkulaciju oružja unutar jedinstvenog tržišta. Pravila definiraju dopuštene vrste, tehničke standarde, zahtjeve za sljedivost, kretanje unutar EU-a i postupke za uvoz, izvoz i tranzit sa zemljama izvan EU-a.
Međutim, ti standardi nisu nadnacionalni, pa većinu politike o vatrenom oružju i dalje odlučuju pojedine države članice.
Europska komisija prvi je put predložila Direktivu o vatrenom oružju 1991. godine kako bi vatreno oružje integrirala u jedinstveno tržište uz zaštitu javne sigurnosti. Godine 2015. EU je ažurirao i pooštrio kontrole oružja na razini cijele EU nakon terorističkih napada u Parizu, uvodeći zajedničke standarde kako bi se osiguralo da deaktivirano vatreno oružje ostane neupotrebljivo.
Daljnje ažuriranje iz 2021. godine donijelo je nova pravila za sljedivost, poboljšane prekogranične informacijske sustave i zabrane određenog poluautomatskog vatrenog oružja za civile. Međutim, provedba se i dalje razlikuje od zemlje do zemlje, uglavnom ovisno o dostupnim resursima i mogućnostima kibernetičke istrage. Trodimenzionalno tiskano vatreno oružje sve je veća politička zabrinutost.
Iako revizija Direktive iz 2021. godine ovo oružje čini ilegalnim, ona ne zabranjuje jasno posjedovanje ili dijeljenje digitalnih nacrta. Taj jaz omogućuje trgovcima da iskoriste razlike u nacionalnim zakonima.
Bez naknadnog zakonodavstva uključenog u Akcijski plan EU-a za razdoblje 2020.-2025., Europski parlament upozorio je na pad sljedivosti vatrenog oružja i pozvao Komisiju da regulira sve opasnije takozvano “tiho oružje”. Revizija Direktive o vatrenom oružju očekuje se do 2026. Planirana preinaka Direktive o vatrenom oružju u Bruxellesu, tekuća provedba Akcijskog plana EU-a o trgovini vatrenim oružjem za razdoblje 2020. – 2025. te uredba Parlamenta i Vijeća iz 2025. o zatvaranju rupa u trgovini vatrenim oružjem pokazuju kontinuirane napore EU-a da pooštri pravila na razini cijele Europske unije.
Komisija također planira uvesti središnji, sigurni elektronički sustav izdavanja dozvola između 2027. i 2029. kako bi se poboljšala sljedivost oružja i pomoglo državama članicama u dijeljenju informacija o odbijenim odobrenjima. Odvojeno, u tijeku su rasprave o širim ograničenjima upotrebe olova u lovu, sportskom streljaštvu i drugim aktivnostima na otvorenom.
Lobističke skupine, veliki proizvođači oružja i vlasnici oružja u zemljama s jačom kulturom oružja, poput Švedske ili Češke, protivili su se većoj regulaciji EU. Tvrde da stroža pravila ograničavaju legitimnu civilnu upotrebu i štete nacionalnim tradicijama. Češka je već 2017. godine podnijela pritužbe na pretjerana ograničenja oružja u EU.
Posjedovanje oružja u EU: gdje je legalno?
Prema Direktivi EU o vatrenom oružju, oružje je podijeljeno u tri kategorije. Vatreno oružje kategorije A, poput automatskog oružja i određenog oružja vojnog tipa, zabranjeno je za civilnu upotrebu, iako sve države članice EU mogu izdati posebna odobrenja pod strogim uvjetima. Češka je poznata po najpopustljivijim zakonima, uključujući dozvole za skriveno nošenje. Austrija, Poljska i Finska također su među najmanje restriktivnim.
Vatreno oružje kategorije B, uključujući većinu pištolja i poluautomatskih pušaka, ograničeno je i potrebno je pojedinačno odobrenje. Vatreno oružje kategorije C, uglavnom lovačke puške i sačmarice, dopušteno je, ali mora biti registrirano, posebno u zemljama s jakom lovačkom tradicijom poput Finske i Švedske.
Poluautomatsko oružje je legalno samo unutar određenih ograničenja, a deaktivirano vatreno oružje mora ispunjavati standarde EU-a. Replike i imitacije vatrenog oružja obično nisu obuhvaćene zakonodavstvom EU-a, pa ih reguliraju nacionalna tijela. Zbog toga su strogo kontrolirane u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva, ali se drugdje široko prodaju u skladu sa zakonima o zaštiti potrošača.
Posjedovanje oružja ograničeno je na osobe s dozvolom, kao što su lovci, sportski strijelci i priznati kolekcionari. Svi moraju dokazati legitimnu svrhu, proći provjeru prošlosti i liječničke provjere te se pridržavati strogih pravila skladištenja i sljedivosti. Francuska i Italija imaju posebno strukturirane okvire za izdavanje dozvola.
U praksi, nacionalna provedba varira. Poluautomatska puška koja je legalna za sportsko streljaštvo u Češkoj ili Austriji može biti zabranjena u susjednim državama članicama.
Regulirano na nacionalnoj razini, trguje se preko granica
Kontrola oružja u EU uglavnom se provodi na nacionalnoj razini. Svaka država članica odlučuje kako primjenjivati pravila EU-a, licencirati privatno vlasništvo oružja, postupati s ilegalnim posjedovanjem, provoditi zakone i kako štititi kulturna ili institucionalna prava.
Istodobno, industrija vatrenog oružja posluje preko granica. Prema ugovorima EU-a, oružje se tretira kao roba, što omogućuje licenciranim proizvođačima prodaju na jedinstvenom tržištu. To stvara napetost između javne sigurnosti, koja spada pod nacionalnu policijsku i ustavnu nadležnost, i usklađivanja s EU. Rezultat je hibridni sustav: Bruxelles definira osnovna pravila za proizvodnju i cirkulaciju, ali politička kontrola nad civilnim pristupom i provedbom ostaje nacionalna. Ova struktura stvara pravne i operativne praznine, omogućujući legalno kretanje oružja preko granica dok nadzor ostaje neravnomjeran.
Iskorištavane su razlike u pravilima izdavanja dozvola, ograničenjima spremnika, standardima deaktivacije i provjerama izvoza. Na primjer, civilno vatreno oružje kupljeno legalno u jednoj zemlji može se prokrijumčariti u drugu, dok se vojno oružje izvezeno uz nacionalne dozvole kasnije može zloupotrijebiti.
“Puške duhova” napravljene od usamljenih dijelova
Online prodaja i prekogranični prijevoz dodatno kompliciraju praćenje oružja nakon što napusti zemlju podrijetla. Prema izvješću Europola o procjeni ozbiljnih i organiziranih prijetnji iz 2025., kriminalne mreže sve više koriste platforme za e-trgovinu za prodaju dijelova i izbjegavanje tradicionalnih carinskih provjera. Rezultat su “puške duhova”, jedan od glavnih problema koje je EU nastojao riješiti svojom Direktivom o vatrenom oružju. Riječ je o privatno izrađenom vatrenom oružju kojem nedostaju serijski brojevi i oznake proizvođača, što ga čini nemogućim za praćenje putem tradicionalnih sustava registracije i praćenja.
Iako zakonodavstvo EU-a općenito kriminalizira posjedovanje takvog oružja, ono ne regulira sveobuhvatno digitalne nacrte, online datoteke ili polugotove komponente koje se koriste za njihovu proizvodnju. Zbog toga pojedinci mogu legalno dobiti dizajn izrađen 3D printanjem i uvesti nedovršene dijelove koji postaju ilegalni tek nakon sastavljanja. Ova rupa u zakonu, uz nedosljednu provedbu zakona, ograničeno prikupljanje podataka i prekograničnu online trgovinu, omogućuje da ovo ilegalno oružje uđe u promet i ostane nevidljivo vlastima. Osim toga, tehnologija neprestano napreduje i pogoršava problem: 3D printeri i CDC strojevi učinili su još lakšom i jeftinijom proizvodnju funkcionalnog vatrenog oružja izvan reguliranih lanaca opskrbe.
Svi žele oružje iz EU
Europska industrija oružja obuhvaća malokalibarsko i lako naoružanje (SALW) proizvedeno za pojedince ili odrede. Ne uključuje tešku opremu poput tenkova, borbenih zrakoplova ili brodova, koju Europa još uvijek uglavnom nabavlja od saveznika. Trenutačno 64 posto glavnog uvoza oružja u članice NATO-a u Europi dolazi iz SAD-a.
U 2025. godini ukupna proizvodnja lakog oružja (SALW) u EU procijenjena je na 4 do 5 milijuna jedinica, uključujući 2,5 do 3 milijuna civilnog ili sportskog vatrenog oružja te 1,5 do 2 milijuna vojnih ili policijskih komada. Proizvodnja streljiva naglo je porasla, a proizvodnja topničkih projektila dosegnula je oko 2 milijuna, u odnosu na 300 000 u 2022 godinu. Proizvođači oružja proširili su svoje tvornice za 7 milijuna četvornih metara u 150 pogona, što je otprilike trostruko više od mirnodopske stope proizvodnje u industriji.
Pročitajte još:
Pet glavnih europskih proizvodnih središta čini većinu proizvodnje malog oružja u bloku, što podupire poziciju Europe kao glavnog globalnog izvoznika. U Italiji je Beretta Holding prijavio prihod od 1,668 milijardi eura u 2024. Njemački Heckler & Koch prijavio je prihod od 343,4 milijuna eura, dok je belgijski FN Browning iste godine ostvario prihod od 934 milijuna eura. Austrijska tvrtka Glock prijavila je prihod od 670,32 milijuna eura u 2024., a češka Colt CZ Group prodala je 633.739 komada vatrenog oružja u 2024.
Ove su tvrtke orijentirane na globalna tržišta. Na temelju financijskih izvješća za 2024.-2025., grupa procjenjuje da 55 posto do 65 posto ukupnih prihoda dolazi od izvoza izvan EU. Njihovi glavni kupci su SAD, Saudijska Arabija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Egipat i Katar. To dovodi u pitanje transparentnost. Europski revizorski sud upozorio je da sve brži i složeniji novčani tokovi u financiranju obrane EU-a nadilaze postojeće sustave nadzora, dodajući da su neovisnost i pravovremenost revizije postale izazov u 2026. godini.
