Europa je u prvoj polovini 2026. uvezla rekordne količine ukapljenog prirodnog plina iz ruskog projekta Yamal LNG, samo nekoliko mjeseci prije stupanja na snagu zabrane uvoza ruskog plina u Europsku uniju.
Prema podacima analitičke tvrtke Kpler, EU je u prvih šest mjeseci ove godine iz Yamala uvezla 9,89 milijuna tona LNG-a, što je 18 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
Yamal LNG, koji kontrolira ruski Novatek, najveći je ruski proizvođač ukapljenog plina. Projekt se nalazi u ruskom Arktiku, a u njegovu vlasništvu, uz Novatek, sudjeluju i francuski TotalEnergies te kineski CNPC.
Podaci pokazuju koliko Europa i dalje ima važnu ulogu u održavanju jednog od ključnih ruskih energetskih projekata, unatoč ratu u Ukrajini i postupnom zaoštravanju europskih sankcija prema ruskim energentima.
Prema procjenama nevladine organizacije Urgewald, Europa je za te isporuke mogla platiti do šest milijardi eura.
Najveći europski kupci bili su Francuska, Belgija i Španjolska. Francuska je u prvoj polovini godine iz Yamala uvezla 3,6 milijuna tona LNG-a, Belgija 2,9 milijuna tona, a Španjolska 2,7 milijuna tona.
Europa zabranjuje kratkoročne ugovore, dugoročni se gase od 2027.
Europska pravila već zabranjuju kupnju ruskog LNG-a prema kratkoročnim ugovorima.
Zbog toga svaka pošiljka iz Yamala prema Europi mora imati potvrdu carinskih tijela zemlje uvoznice da se radi o isporuci na temelju dugoročnog ugovora. No i taj se prostor uskoro zatvara.
Od 1. siječnja 2027. na snagu stupa zabrana dugoročnog uvoza ruskog LNG-a u Europsku uniju. Kasnije iste godine trebala bi se primjenjivati i zabrana ruskog plina koji dolazi plinovodima.
To znači da će Rusija morati pronaći alternativne kupce i rute za dio izvoza koji sada završava u Europi.
Problem za Moskvu je što Yamal nije običan LNG projekt. Smješten je u Arktiku i ovisi o maloj floti specijaliziranih tankera klase Arc7, koji mogu ploviti kroz led. Brza rotacija tih brodova prema europskim lukama ključna je za funkcioniranje projekta. Slanje plina prema Aziji Sjevernim morskim putem rizičnije je, traje dulje i logistički je zahtjevnije. Zato je europsko tržište za Yamal i dalje iznimno važno.
Dok je Europa u prvoj polovini godine primila više LNG-a iz Yamala nego ikad prije, isporuke prema Aziji pale su 74 posto, na nešto više od 510.000 tona.
Iako isporuke prema Aziji obično rastu tijekom ljeta, ove su godine količine koje idu prema istoku znatno niže. Razlog je dijelom strah dijela brodarskih kompanija, osiguravatelja i financijera od izloženosti europskim sankcijama.
Ruski projekt i dalje ovisi o europskim lukama i servisima
Yamal LNG ne ovisi samo o europskim kupcima, nego i o europskoj logistici i uslugama.
Specijalizirani brodovi koji prevoze njegov plin i dalje se u velikoj mjeri oslanjaju na europska brodogradilišta za popravke i održavanje, uključujući usluge u Francuskoj i Danskoj. To pak otvara neugodno pitanje za Europsku uniju.
S jedne strane, EU pokušava postupno prekinuti energetsku ovisnost o Rusiji i smanjiti prihode Moskve od izvoza energenata, dok sa druge strane, europske luke, kupci i servisne kompanije i dalje omogućuju funkcioniranje jednog od najvažnijih ruskih LNG projekata.
Yamal je otvorio ruski predsjednik Vladimir Putin 2017. godine. Projekt ima projektirani kapacitet od 17,4 milijuna tona godišnje, iako stvarna proizvodnja često premašuje tu razinu.
Za Rusiju je Yamal jedan od simbola ambicije da postane globalna LNG sila, neovisna o plinovodima prema Europi. No sada se pokazuje da je taj arktički model i dalje duboko povezan s europskom infrastrukturom.
Energetska sigurnost i politička vjerodostojnost
Rekordni uvoz ruskog LNG-a uoči zabrane pokazuje koliko je europsko odvajanje od ruskih energenata složenije nego što izgleda u političkim najavama.
Nakon početka rata u Ukrajini, Europa je brzo smanjila ovisnost o ruskom plinu iz plinovoda. No LNG je ostao osjetljiviji dio priče, osobito tamo gdje postoje dugoročni ugovori, infrastrukturne potrebe i tržišna logika opskrbe.
Za europske kupce ruski LNG može biti način da se osigura stabilna opskrba u razdoblju geopolitičkih napetosti, visokih cijena i globalne konkurencije za plin. Za kritičare, međutim, nastavak kupnje znači da Europa i dalje financijski podupire ruski energetski sektor, dok istodobno politički podržava Ukrajinu. Zabrana koja dolazi 2027. trebala bi zatvoriti taj jaz.
No podaci za prvu polovinu 2026. pokazuju da se tržište prije zabrane ponaša upravo suprotno: Europa kupuje više, a ne manje ruskog LNG-a.
To može biti posljedica nastojanja kompanija da iskoriste postojeće ugovore prije nego što se zatvore, ali i znak da europsko tržište još nije potpuno spremno bez tih količina.
Za Rusiju će zabrana značiti logistički i komercijalni problem, jer će morati preusmjeriti LNG prema udaljenijim kupcima uz veće troškove i složeniju brodsku rutu. Za Europu će pak to biti novi test energetske sigurnosti.
Ako želi politički dosljedno prekinuti ovisnost o ruskom plinu, morat će osigurati dovoljno alternativnih isporuka, dodatnu fleksibilnost u LNG terminalima i bolju koordinaciju među državama članicama.
Pročitajte još:
U suprotnom bi se moglo dogoditi da formalna zabrana riješi politički problem, ali otvori novi tržišni pritisak na cijene i opskrbu.
Rekordni uvoz iz Yamala zato nije samo podatak o trgovini plinom već i podsjetnik da energetska tranzicija od Rusije prema drugim izvorima još nije dovršena, a da se posljednji mjeseci prije zabrane koriste za maksimalno povlačenje količina iz sustava koji Europa istodobno pokušava napustiti.
