Venezuela je proteklih godina, a pogotovo zadnjih dana, zauzimala naslovnice medija diljem svijeta zbog krize i prosvjeda uslijed autokratske vladavine Nicolasa Madura i sada nakon njegove otmice u režiji SAD-a. Puno toga u politici u i oko Venezuele vrti se zapravo oko nalazišta nafte u toj zemlji.
SAD pod Donaldom Trumpom, a vjerojatno i inače, vidi Venezuelu kao zonu svojega interesa, no i Europska unija (EU) trguje s tom zemljom, pa nije loše promotriti kakva je struktura te trgovine. Naravno, Venezuela nije među glavnim europskim trgovinskim partnerima, a glavna europska zemlja koja se bavi trgovinom s tom južnoameričkom zemljom je, očekivano, Španjolska.
Venezuela je zemlja s najvećim dokazanim naftnim rezervama na svijetu. Brojka iz 2023. godine govori da je riječ o 17 posto globalnih naftnih rezervi ili 303 milijarde barela. Iako nema dinamične robne razmjene između EU-a i Venezuele, to ne znači da možda budućnost neće donijeti neki drugačiji smjer.
Prema podacima Eurostata za 2024. godinu, uvoz u EU iz Venezuele iznosio je tek 0,1 posto ukupnog europskog uvoza, dok se u slučaju izvoza zbog zanemarivosti brojke on statistički vodi kao nula posto.
Konkretno u brojkama, izvoz iz EU u Venezuelu je iznosio 784 milijuna eura, a uvoz je bio na 2,16 milijardi eura. Dakle, ukupna robna razmjena nije došla niti do tri milijarde eura. Ipak, treba reći da je to više nego dvostruko više od onoga što je bilo 2020. godine kada je robna razmjena iznosila tek 1,42 milijarde eura. Pritom je zapravo rastao uvoz iz Venezuele uz stagnaciju izvoza. To znači da je rastao trgovinski višak u korist Venezuele.
S druge pak strane, iz perspektive Venezuele, EU je treći najveći trgovinski partner nakon SAD-a i Kine. Europski izvoz u Venezuelu uglavnom se sastoji od strojeva i aparata te mineralnih i kemijskih proizvoda.
U obrnutom smjeru najviše plovi nafta. Na uvoz nafte otpada 70 posto europskog uvoza iz te zemlje. U ostalu važniju robu spadaju riblji proizvodi na koje otpada 9,3 posto uvoza te proizvodi od baznih metala s osam posto udjela.
Španjolska je jasna iznimka u EU što se robne razmjene s Venezuelom tiče jer pokriva 55 posto ukupnog volumena. U kontekstu europskog izvoza u tu zemlju na Španjolsku se odnosi 29 posto, a kod uvoza to je čak 64 posto. Gledano u novčanoj vrijednosti, Španjolska je izvezla robu vrijednu 230 milijuna eura, a uvezla vrijednost od 1,38 milijardi eura.
Italija je druga u tom smislu u EU sa 16 posto udjela u robnoj razmjeni dok je na trećem mjestu Nizozemska s 10 posto. Najveća europska gospodarstva Njemačka i Francuska imaju bitno manje gospodarske veze s Venezuelom. Na Njemačku otpada pet posto, a na Francusku četiri posto udjela u robnoj razmjeni.
Još jedino Belgija sa četiri posto i Poljska s dva posto imaju udio veći od jedan posto. Kod svih ostalih on je manji od jedan posto.
Za Hrvatsku je statistički podatak nula posto tako da i ako ima neki uvoznik iz Venezuele ili izvoznik u tu zemlju to je statistički nebitno. U slučaju Slovenije ipak postoji mali statistički doprinos. Udio te zemlje u ukupnoj robnoj razmjeni EU-a s Venezuelom je 0,6 posto. Kod izvoza je to 0,3 posto, a kod uvoza 0,8 posto.
Pročitajte još:
EU i Venezuela nemaju nikakav preferencijalni trgovinski okvir, pa se trgovina upravlja pravilima Svjetske trgovinske organizacije. EU je sada postigla trgovinski dogovor s Mercosurom. Venezuela je 2012. postala članica tog saveza, no pet godina kasnije njezino je članstvo suspendirano na neodređeno vrijeme.
No, zanimljivo je da je Turska, koja je dugotrajni kandidat za članstvo u EU s gotovo nikakvim napretkom u pregovorima, nastojala ojačati gospodarske veze s Venezuelom i podići robnu razmjenu s 571 milijun eura u 2024. na cilj od 2,6 milijardi eura. Sada s Madurom u američkom zatvoru tek treba vidjeti kako će stvar dalje ići.
Ujedinjeno Kraljevstvo, primjerice, ima godišnju robnu razmjenu s Venezuelom u vrijednosti od 244 milijuna eura.
