EU traži suradnju u industrijskoj politici da bi parirala Kini i SAD-u

Europska unija mora poboljšati suradnju u industrijskoj politici kako bi osigurala stratešku autonomiju i parirala sve snažnijoj konkurenciji iz SAD-a i Kine, poručili su ministri tri vodeća europska gospodarstva – Francuske, Njemačke i Italije.

„Europa mora odgovoriti na američki protekcionizam i kineske dampinške cijene jednostavnijim propisima za domaću industriju, s manje ideološke prtljage, i bržim reakcijama, posebno na području ekoloških tehnologija“, rekao je francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire.

Europske kompanije moraju se natjecati u ravnopravnim uvjetima, dodao je francuski ministar, prenosi Hina, založivši se i za favoriziranje europskih proizvoda na javnim natječajima.

“Možda bismo dio ugovora na javnim natječajima trebali rezervirati za proizvode iz Europe ili propisati 40, 50 ili 60 posto udjela europskih proizvoda ili tražiti najvišu kvalitetu ili ekološke standarde”, sugerirao je Le Maire.

Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck i talijanski Albert Urso bili su oprezniji.

Urso smatra da bi mjere potpore europskoj konkurentnosti na području tehnologije trebale poštivati propise Svjetske trgovinske organizacije (WTO), a Habeck ističe da su nužni ravnopravni uvjeti za natjecanje europskih kompanija.

Europa ne može samo nadzirati provedbu propisa već mora biti akter u ekonomskoj politici, rekao je njemački ministar. Koncept industrijske politike dugo je izazivao negativne reakcije u EU i prevladavala je pretpostavka da će tržište sve regulirati, dodao je Habeck.

“Sada vidimo da to nije točno. Vjerojatno nikada nije ni bilo točno. Nužne su intervencije kako bi se suzbila nepoštena konkurencija i zaštitila ključna infrastruktura u EU”, zaključio je njemački ministar.

Talijanski ministar upozorio je pak da Europa ne smije postati “muzej na otvorenom” već mora čuvati autonomiju i nastupati kao zajednica proizvođača.

Kineske tvrtke nastoje zaobići carine SAD-a i EU-a na različite načine. Jedan od načina je transshipment u Meksiku, koji kao član Sjeverno-američkog sporazuma o slobodnoj trgovini (Nafta) može izvoziti robu na tržište SAD-a po puno nižim carinama od Kine, rekao je za Financije.hr David Lekaj, poslovni savjetnik za euroazijsko tržište iz Eurasia Business Platform (think-tank initiative). Drugi trend je, kaže Lekaj, “nearshoring” – ili premještanje proizvodnih kapaciteta bliže kupcima kako bi se ograničila ranjivost na geopolitičke napetosti – što rekonstituira kineski globalni trag.

„Kineski izravni tokovi ulaganja u Maleziju, Indoneziju i druge zemlje koje se smatraju korisnim “nearshoring” zemljama su u porastu. Ali ako se zakoni u SAD-u i EU-u promijene kako bi uključili dodatna ograničenja kineskog vlasništva nad tvornicama izvan Kine, migracija kineskih tvornica mogla bi se na kraju pokazati neučinkovitom“, kazao nam je Lekaj.

Ako je temeljni cilj smanjenja rizika (ili odvajanja) rješavanje ranjivosti opskrbnog lanca u ključnim industrijama, ističe, a posebno u kritičnim visokotehnološkim poljima, tada je Kina dugo bila angažirana u istoj politici – koju sada osuđuje.

„Ideja je jednostavna: postoje tržišta u zemlji i inozemstvu, a resursi u zemlji i svijetu. Kina se fokusirala strateški iskoristiti oboje kako bi ubrzala svoj razvoj i uhvatila korak s naprednim nacijama. Kineska ulaganja u afričke rudnike dobar su primjer ovog koncepta u praksi. Stjecanjem vrijednih mineralnih dobara u inozemstvu i njihovim spajanjem s dominantnim kineskim prerađivačkim kapacitetom kod kuće, Peking akumulira utjecaj na ključne globalne resurse. Iako nije eksplicitno navedeno kao smanjenje rizika (ili odvajanje), način na koji su se ova dva koncepta odvijala tijekom desetljeća značio je da je Kina sada duboko ukorijenjena u globalne lance opskrbe, dok su se Zapadne zemlje uvelike oslanjale na kinesku proizvodnju i inpute. Ta međuovisnost daje Pekingu veliku moć, zauzvrat mu pomaže u upravljanju rizicima“, istaknuo je Lekaj za Financije.hr.

Ocjenjuje i da će se Hrvatska suočiti s negativnim šokovima u opskrbi zbog odvajanja od Kine i inflatornim pritiscima, što znači da se kamatne stope neće približavati nuli kao što je bilo proteklo desetljeće.