Ovaj tjedan stupa na snagu novi kineski vizni program namijenjen mladim profesionalcima iz STEM područja koji bi trebao pomoći u privlačenju talentiranih stranaca. Program tzv. K vize uvelike se tumači kao potez Pekinga u geopolitičkom rivalstvu s Washingtonom, s obzirom na nedavne najave američke vlade zbog koje bi potencijalni korisnici takvih viza mogli potražiti alternative SAD-u.
Iako Kina zasad ne pati od manjka kvalificiranih domaćih inženjera, program kojemu je svrha privlačenja mladih stranaca je dio želje Pekinga da se predstavi svijetu kao zemlja koja pozdravlja strana ulaganja i talente, u trenutku kad sve veće trgovinske napetosti zbog američkih carina opterećuju kinesku izvozno orijentiranu ekonomiju.
Kina je već poduzela niz mjera za poticanje stranih ulaganja i putovanja. Osim što otvara sve veći broj sektora za inozemne ulagače, uvela je i izuzeća od viznog režima za turiste i putnike iz većine europskih zemalja, Japana i Južne Koreje. Tako primjerice i hrvatski državljani do prosinca 2025. mogu bez vize ulaziti u Kinu i ostati u zemlji do 30 dana, u svrhu turizma, poslovnih ili privatnih posjeta, studentskih razmjena ili konferencija.
“Radi se o moćnoj simbolici – dok SAD podiže barijere, Kina ih snižava,” kaže američki odvjetnik specijaliziran za imigracijske zakone Matt Mauntel-Medici, u komentaru na novu kategoriju kineske vize, nazvane K viza, koja se počinje primjenjivati u srijedu, 1. listopada.
K viza, koju je Peking najavio u kolovozu, namijenjena je mladim strancima koji imaju najmanje diplomu prvostupnika iz STEM područja, i omogućava ulazak, boravak i zapošljavanje u Kini bez prethodne ponude za posao ili sponzorstva – što bi potencijalno moglo privući strance koji traže alternativu za odlazak u Ameriku.
Ranije ovog mjeseca američka vlada je priopćila da će uvesti namet od 100.000 dolara godišnje (85.000 eura) kompanijama koje dovode strane stručnjake iz inozemstva, na temelju američke H-1B vize. Tu vizu koriste brojne tehnološke kompanije u Silicijskoj Dolini za zapošljavanje kvalificiranih stranih djelatnika.
“SAD je definitvno sebi pucao u nogu s postrožavanjem H-1B viza, tako da je savršen trenutak za kinesku K vizu,” kaže Michael Feller, analitičar iz tvrtke Geopolitical Strategy. Druge zemlje po svijetu, poput Južne Koreje, Njemačke ili Novog Zelanda, također ublažavaju pravila o vizama kako bi privukle kvalificirane imigrante. Stručnjaci kažu da bi glavna privlačnost kineske K vize eliminiranje uvjeta da se prethodno pronađe poslodavac koji bi sponzorirao imigrante – što se doživljava kao jedna od najvećih zapreka za osobe koje traže H-1B vize za SAD.
H-1B propisuje obavezno sponzorstvo poslodavca i dodjeljuje se lutrijski, jer je broj izdanih viza ograničen na samo 85.000 godišnje. Najave američke vlade o astronomskoj naknadi od 100.000 dolara godišnje za nove zahtjeve vrlo vjerojatno će dodatno odvratiti brojne potencijalne kandidate.
Po državi porijekla, iz Indije pristiže daleko najveći broj korisnika H1-B viza – prošle godine su Indijci i Indijke činili 71 posto odobrenih zahtjeva, pa neki analitičari misle da bi kineske vize mogle privući veći broj Indijaca u globalnoj borbi za talente. Ipak, unatoč potencijalu kojeg nudi, neke stvari vezane za K vizu još uvijek su nejasne – u smjernicama kineske vlade nisu detaljno navedeni uvjeti glede starosti, obrazovanja i radnog iskustva.
Također nisu objavljeni nikakvi detalji o financijskim poticajima, olakšavanju zapošljavanja u Kini, odobravanju stalnog boravka ili obiteljskom sponzorstvu. Za razliku od SAD-a, Kina vrlo rijetko daje strancima kinesko državljanstvo, i to čini jedino u iznimnim slučajevima.
Jezik je također jedna od barijera – većina kineskih tehnoloških tvrtki svu komunikaciju obavlja na mandarinskom kineskom, što svakako ograničava mogućnosti za strance koji ne govore kineski.
Političke napetosti između New Delhija i Pekinga također bi mogle postati faktor koji bi mogao ograničiti broj zainteresiranih Indijaca za K vizu. “Kina će se morati pobrinuti da se Indijci osjećaju dobrodošlo, i da imaju mogućnost rada bez znanja mandarinskog,” kaže Feller.
Kineski programi za privlačenje talenta dosad su uvijek bili usmjereni na mlade stručnjake koji su rođeni u Kini i život proveli u inozemstvu, ili na pripadnike kineske dijaspore.
Nedavne vladine mjere za privlačenje takvih ljudi uključuju subvencije za kupovinu stana ili kuće, te jednokratni bonus u iznosu do 5 milijuna yuana (600.000 eura). To je privuklo neke Kineze stručne za STEM područje da se vrate iz Amerike, posebice u trenutku kad Washington sve više zaoštrava odnose s Kinom.
“Kineski napori na privlačenju tehnoloških talenata iz Indije sve su veći, ali i dalje su manji od daleko intenzivnijih, dobro financiranih i dugo etabliranih programa za kineske povratnike iz inozemstva,” kaže Bikash Kali Das, indijski student na Sveučilištu u Sičuanu.
Reuters citira i jednog kineskog STEM diplomanta koji je nedavno dobio ponudu za posao od tehnološke kompanije u Silicijskoj dolini, koji izražava skepsu oko K vize. “Azijske zemlje poput Kine tradicionalno se ne oslanjaju toliko na imigraciju, a lokalne kineske vlasti imaju mnogo načina za privlačenje domaćih talenata,” kazao je, pod uvjetom da ostane anoniman.
U SAD-u živi više od 51 milijun imigranata, ili 15 posto stanovništva. Za usporedbu, u Kini je tak oko milijun stranaca, što je manje od 1 posto ukupnog stanovništva. Iako su slabe šanse da će Kina značajno izmijeniti svoju imigracijsku politiku i dovesti milijune stranih radnika, analitičari kažu da bi uvođenje K vize ipak moglo povećati utjecaj Pekinga u globalnom geopolitičkom rivalstvu s Washingtonom.
“Ako Kina uspije u privlačenju samo malog dijela iz bazena globalnog tehnološkog talenta, to će joj pomoći da bude konkurentnija u području razvoja najsuvremenijih tehnologijia,” kaže Feller.
Međutim, Kina nije jedina koja se uključuje u globalnu utrku za top talentima iz STEM područja. Američke najave mogle bi učiniti atraktivnijima i druga mjesta, poput bogatih zemalja Bliskog istoka koje ulažu ogromne resurse u vrhunsku tehnologiju.
Programi poput Vision 2030 u Saudijskoj Arabiji, ili nacionalne AI strategije koju su predstavili Ujedinjeni Arapski Emirati, uključuju milijarde investicija u tehnološki sektor, i to iz kombinacije državnih fondova, privatnih ulagača i američkih tehnoloških tvrtki, i pritom aktivno rade na stvaranju pozitivne poslovne klime – što uključuje i dugoročne tzv. zlatne vize, niska regulatorna i porezna opterećenja, i druge poticaje za startupe.
“Zemlje Perzijskog zaljeva – a osobito Saudijska Arabija – nude neke od najizdašnijih financijskih paketa na svijetu za privlačenje talenata iz AI kompanija iz Silicijske doline,” rekao je za CNBC Francesco Filia iz tvrtke Fasanara Capital.
Filia dodaje da top talente privlači ta regija zbog kombinacije visokih plaća, niskih poreznih davanja, i prilike da rade na velikim inovativnim projektima. Tu su naravno i kozmopolitska priroda globalno poznatih gradova poput Dubaija, vrhunska infrastrukura i lagan pristup ostatku Azije.
U Velikoj Britaniji i Europskoj uniji tehnološki sektor pati od relativno niske razine investicija i državnih potpora, a osim toga privlačenje globalnih talenata otežava i retorika u tamošnjoj javnosti koja je često puta anti-imigrantski nastrojena.
Glavni program Europske unije za poticanje vrhunske znanosti je Marie Sklodowska-Curie Actions (MSCA), u sklopu šireg programa za znanosti Horizon Europe, koji sponzorira strane postdoktorske znanstvenike koji se žele baviti istraživačkim radom u Europi, ili obratno – europske znanstvenike koji se bave istraživanjima izvan Europe.
Po podacima Europske komisije, za 2025. godinu primljeno je više od 17.000 zahtjeva za stipendije i financiranje znanstvenih projekata, što je najveći broj u 30 godina postojanja programa, i više od 64 posto više nego prethodne 2024. godine.
Velika većina zahtjeva, njih preko 15.000, je stiglo od stranih znanstvenika koji se žele baviti istraživačkim radom u Europi. Europska komisija će od pristiglih prijava izabrati njih 1.650, kojima će podijeliti nešto više od 400 milijuna eura.
Što se tiče borbe za talentirane stručnjake iz tech industrije, velike zemlje poput Njemačke i Francuske aktivno promoviraju europsku Plavu kartu, program koji nudi boravišnu i radnu dozvolu visokokvalificiranim radnicima iz tzv. trećih zemalja, pod uvjetom da im posao nudi neka europske kompanija.
Pročitajte još:
Program primjenjuje 25 članica Europske unije – sve osim Irske i Danske – i omogućava ljudima da se zbog posla dosele u Europsku uniju – pod uvjetom da im kompanija nudi natprosječnu plaću. Plava karta omogućava i dovođenje obitelji, te mobilnost unutar same EU. Po posljednjim podacima za 2023. oko 89.000 Plavih karti je izdano stranim radnicima, što je oko 9 posto više nego prethodne 2022. godine.
Od toga je 78 posto odobreno ljudima koji su došli na rad u Njemačku, koja je najpoželjnija europska destinacija za dobro plaćene strance iz tech sektora, daleko ispred drugoplasirane Poljske (8 posto) i Francuske (4 posto). Po zemlji porijekla najviše je bilo Indijaca – 21.000, ili 24 posto – a nakon njih slijede državljani Rusije (11 posto) i Turske (7 posto).
