Hrvatska može znatno napredovati kada je riječ o prehrani i poljoprivredi, no za to su potrebni veća ulaganja, modernizacija proizvodnje i čvršće povezivanje domaćih proizvođača s velikim kompanijama i turističkim sektorom. Dok Podravka budućnost gradi na izvozu i novom investicijskom ciklusu u poljoprivredi, Bosqar želi dodatno ojačati regionalnu prehrambenu industriju, Žito razvoj nastaviti uz podršku tržišta kapitala, a Valamar pokazuje kako turizam može postati važan oslonac domaćim proizvođačima hrane.
Zajednička poruka vodećih ljudi tih kompanija jest da Hrvatska ima priliku više proizvoditi i izvoziti, ali samo ako cijeli proizvodni lanac postane konkurentniji.
O tim su temama govorili Martina Dalić, predsjednica Uprave Podravke, Vanja Vlak, član Uprave Bosqara, Marko Pipunić, predsjednik Uprave Žita, i Željko Kukurin, predsjednik Uprave Valamar Riviere, na panelu ‘Plavo-zelena ekonomija: Od polja do obale: investicije koje mijenjaju Hrvatsku’, održanom u sklopu regionalne financijske konferencije ‘Izazov promjene’ 8. i 9. listopada u Event centru u Pical Resortu u Poreču.
Podravka je prošlu godinu završila s velikim prihodima, a njezin poslovni model pokazuje koliko je za hrvatsku prehrambenu industriju važno tržište izvan nacionalnih granica. Prema riječima Martine Dalić, između 70 i 75 posto Grupe čini poslovanje povezano s hranom, uključujući prehrambenu proizvodnju Podravke i poljoprivredni segment Podravka Agri, dok približno petinu prihoda ostvaruje farmaceutska industrija.
Samo Podravka, kao vodeće društvo Grupe, između 65 i 70 posto proizvodnje pakirane hrane, koja se većinom odvija u Hrvatskoj, plasira na inozemna tržišta.
“Hrvatsko tržište je ipak malo i glavna točka svih naših strategija bazira se na izvoznim tržištima i na kontinuiranom traženju novih prodajnih prilika i novih tržišta”, istaknula je Dalić.
Hrvatska za Podravku ostaje važna i stabilna baza, a kompanija je posebno snažna na tržištima regije, no njezina se budućnost ne može oslanjati samo na domaću potražnju. Izvoz obuhvaća tržišta od Amerike do Australije, dok suradnja s turističkim sektorom predstavlja dodatnu priliku za plasman proizvoda, i kroz maloprodaju i kroz partnerstva s najvećim hotelskim kućama.
Nakon što je završila veliki investicijski ciklus usmjeren na modernizaciju prehrambene proizvodnje, Podravka fokus prebacuje na poljoprivredu. U prethodnom je razdoblju uložila oko 250 milijuna eura u modernizaciju i razvoj proizvodnih kapaciteta, uključujući nove proizvodne linije, tvornicu tjestenine i pogon za preradu rajčice. U sljedećim godinama glavnina novih ulaganja bit će usmjerena na Podravku Agri, ponajprije na sustave navodnjavanja i proširenje farmskih kapaciteta.
Dalić je pritom istaknula kako kompanija u dosadašnjem investicijskom ciklusu nije imala razloga prigovarati državi, naglasivši da su Podravka i Belupo koristili mogućnosti koje pruža zakon o poticanju ulaganja, kao i sufinanciranje dijela investicija iz fondova Europske unije.
Za Podravku je jedan od ključnih ciljeva i povećanje udjela domaćih poljoprivrednih sirovina u proizvodnji. Kompanija je, nakon niza godina, uspjela svu papriku potrebnu za preradu nabaviti od domaćih proizvođača, što pokazuje da povezivanje industrije i poljoprivrede može dati konkretne rezultate. Ipak, takav proces zahtijeva vrijeme, organizaciju i konkurentnost svih uključenih.
“Naš ultimativni cilj i zadatak je da naš proizvod bude konkurentan. Da bi to bilo moguće, svaki od naših partnera mora biti konkurentan”, poručila je Dalić.
Upravo u povezivanju velikih kompanija s manjim proizvođačima vidi se jedan od potencijalno najvažnijih pokretača razvoja domaće poljoprivrede. Veliki sustavi mogu osigurati stabilniju potražnju, dugoročnije ugovore i pristup tržištima, no dobavljači pritom moraju moći zadovoljiti zahtjeve u pogledu kvalitete, količina i cijene. Na konkurentnost utječu i brojni vanjski čimbenici, od cijena energenata i kretanja na svjetskim tržištima do regulatornog okvira i uvjeta poslovanja.
Sličnu priliku vidi i Bosqar, koji od 2024. godine razvija regionalnu prehrambenu kompaniju s ambicijom povezivanja različitih dijelova prehrambenog lanca. Kako je objasnio član Uprave Bosqara Vanja Vlak, kompanija potencijal za daljnji rast vidi prvenstveno u Hrvatskoj i Sloveniji, koje smatra svojim domicilnim tržištima, ali i u širem regionalnom prostoru.
Panvita Bosqaru donosi snažnu poziciju na slovenskom tržištu i prepoznatljiv brend, Mlinar je najveća regionalna pekarska kompanija s razvijenom proizvodnjom i snažnom prisutnošću prema krajnjim kupcima, dok je važan dio sustava i PIK. Prema Vlakovim riječima, prehrambena vertikala Bosqara ostvarivat će više od 600 milijuna eura prihoda i zapošljavati oko 4.800 ljudi.
No, sama veličina nije dovoljna za dugoročan uspjeh.
“Naš cilj je povećati produktivnost, prisutnost na tržištu, imati veća ulaganja u tehnologiju i u inovativne proizvode”, rekao je Vlak.
Smatra da Hrvatska, Slovenija i okolne zemlje imaju priliku ojačati proizvodnju hrane u razdoblju kada se europska prehrambena industrija suočava s brojnim izazovima, među kojima su zelena tranzicija i sve zahtjevniji regulatorni uvjeti. Upravo zato, istaknuo je, potrebno je iskoristiti potencijal domaće poljoprivrede i prehrambene industrije te izgraditi sustave koji mogu zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta, ali i uspješno nastupati u inozemstvu.
Važnost velikih kompanija za razvoj lokalnih proizvođača posebno je vidljiva u poljoprivrednim regijama poput Slavonije, gdje je velik dio gospodarstva povezan s proizvodnjom hrane. Predsjednik Uprave Žita, Marko Pipunić, istaknuo je kako velike kompanije svojim poslovanjem stvaraju prostor za razvoj manjih proizvođača i kooperanata, s kojima čine povezanu cjelinu.
Žito upravlja s oko 22.000 hektara vlastitog zemljišta, dok njegovi kooperanti obrađuju dodatnih 66.000 hektara. Riječ je o mreži od približno 3.300 kooperanata, što pokazuje razmjere povezanosti velikog poljoprivrednog sustava s nizom manjih gospodarstava.
“Velike kompanije vuku za sobom manje kooperante i njima daju priliku da se razvijaju. To je sinergija koja je uobičajena u svijetu biznisa. To je model koji je prirodan jer jedni bez drugih ne mogu”, rekao je Pipunić.
Žito je prošle godine izašlo na Zagrebačku burzu, a inicijalnom javnom ponudom (IPO) dionica prikupilo je oko 130 milijuna eura, čime je ostvarilo najveći IPO neke privatne kompanije u Hrvatskoj. Pipunić je objasnio kako je odluka o izlasku na tržište kapitala proizašla iz potrebe da se kompaniji osigura dugoročna stabilnost i budućnost koja neće ovisiti o jednom čovjeku.
Nakon 35 godina privatnog poduzetništva, odlučio je dio vlasništva i odgovornosti podijeliti s tržištem, smatrajući da kompanija mora biti sposobna nadživjeti svojeg osnivača.
“Tvrtka je kao čovjek, živo tijelo, i mislim da treba donijeti odluke koje izlaze iz okvira osobnih ambicija i ideja jer jedan čovjek to ne može više ni kreativno ni operativno voditi”, kazao je Pipunić.
Primjer Žita pokazuje i koliko je za dugoročni razvoj velikih domaćih kompanija važno osigurati kapital za daljnje širenje, ulaganja i prilagodbu promjenama na tržištu. Pritom Pipunić smatra da veličina sama po sebi nije presudna, nego kvaliteta proizvoda, što je ujedno i preduvjet za uspjeh na sve zahtjevnijim tržištima.
Dok prehrambene kompanije nastoje povećati proizvodnju i izvoz, turizam se nameće kao važan kanal kojim domaća poljoprivreda može dobiti stabilniju potražnju. Valamar Riviera jedan je od primjera takvog povezivanja. Prema riječima predsjednika Uprave, Željka Kukurina, oko 80 posto hrane i pića koje Valamar nudi svojim gostima dolazi od hrvatskih proizvođača, a kompanija na takvom modelu radi već deset godina.
Kukurin je upozorio na istraživanje prema kojem od svakih 100 eura koji dođu u hrvatski turizam svega 48 eura ostaje u zemlji, što, kako je objasnio, pokazuje koliko je važno smanjiti oslanjanje na uvoz hrane, pića i drugih proizvoda koji se troše u turističkoj ponudi.
“Mislim da je to dobar primjer kako treba gledati hrvatski turizam. Treba napustiti brojanje noćenja i turista, moramo se okrenuti prema drugim važnim pokazateljima, a to je potrošnja gostiju u turizmu i koliko ima gostiju izvan glavne turističke sezone te koliko tih eura od svakog turista ostane ovdje”, istaknuo je Kukurin.
Jedan od najvećih izazova u suradnji s domaćim proizvođačima bila je logistika, odnosno kako osigurati da proizvodi s farmi i poljoprivrednih gospodarstava stignu do hotelskih kuhinja u potrebnim količinama i na vrijeme. Valamar je odgovor na taj izazov pronašao u razvoju centraliziranog sustava pripreme i distribucije hrane. Njegova centralna kuhinja u Labinu, prema Kukurinovim riječima, najveća je u Hrvatskoj i proizvodi oko 25.000 obroka dnevno. Sljedeće godine planiraju proširiti distribuciju sve do Dubrovnika.
Takav sustav omogućuje kompaniji da lakše surađuje s oko 200 lokalnih proizvođača i povezuje hotelsku potražnju s domaćom proizvodnjom. Osim gospodarske koristi, važna je i činjenica da turisti sve više traže autentična iskustva i lokalne proizvode.
“Današnji turisti žele doći negdje gdje mogu vidjeti originalnost lokalnih proizvoda”, poručio je Kukurin.
Pročitajte još:
Iskustva Podravke, Bosqara, Žita i Valamara pokazuju da je za snažniju domaću prehrambenu industriju potrebno više od pojedinačnih ulaganja. Ključ je u stvaranju povezanog sustava u kojem velike kompanije osiguravaju tržište i potiču razvoj dobavljača, poljoprivrednici ulažu u produktivnost i kvalitetu, a turizam postaje važan kupac domaće hrane. Pritom izvoz ostaje presudan za rast kompanija koje su prerasle okvire hrvatskog tržišta.
Hrvatska tako ima priliku istodobno jačati poljoprivrednu proizvodnju, povećavati dodanu vrijednost prehrambene industrije i zadržavati veći dio turističke potrošnje u domaćem gospodarstvu. No, kako su sudionici panela više puta naglasili, presudna će biti sposobnost da se proizvede kvalitetna hrana po konkurentnim cijenama i da se takav proizvod uspješno plasira na domaće i međunarodno tržište.
