Zero Waste Europe i još 83 organizacije zatražili su moratorij na nove kapacitete za spaljivanje otpada u Europskoj uniji. Poziv se oslanja na studiju koju je Zero Waste Europe objavio 13. listopada, a koja upozorava na višak postojećih kapaciteta u trenutku kada se planiraju nova postrojenja i proširenja.
Organizacije upozoravaju da takva ulaganja stvaraju potrebu za desetljećima opskrbe otpadom upravo u vrijeme kada ga europske politike nastoje smanjiti i više reciklirati.
Zagreb istodobno priprema vlastitu energanu, za koju gradonačelnik Tomislav Tomašević tvrdi da bi bila isplativija od predaje goriva iz otpada privatnim operatorima. Prema njegovim izjavama koje je u rujnu prenio HRT, važan uvjet isplativosti bilo bi korištenje proizvedene topline u sustavu centralnog grijanja.
Zagrebački projekt mora odgovoriti na ista pitanja, a to je koliko će odgovarajućeg otpada biti na raspolaganju i pod kojim će se uvjetima prodavati energija.
Gradnja novih i proširenje postojećih kapaciteta
Studija tvrtke Equanimator, izrađena za Zero Waste Europe, koristi Eurostatove podatke za 2022. godinu. Zbrojeni kapacitet postrojenja za spaljivanje i suspaljivanje otpada iznosio je 198,4 milijuna tona, a obrađeno je 133,6 milijuna tona. Razlika je približno 64,8 milijuna tona, odnosno, prema našem izračunu, oko trećine prijavljenog kapaciteta.
Zero Waste Europe u objavi uz studiju navodi da je identificirao planove za gradnju novih i proširenje postojećih postrojenja koji bi dodali kapacitete za spaljivanje najmanje osam milijuna tona otpada.
Nova postrojenja pripremaju se i u susjednoj Sloveniji. Prema službenim stranicama Grada Ljubljane, planirane su energane u Ljubljani i Mariboru, dok bi postojeća toplana u Celju nastavila raditi. Za Ljubljanu je predviđena obrada 130.000 tona gorivih frakcija komunalnog otpada godišnje, a za Maribor 50.000 tona. Slovensko ministarstvo okoliša u travnju 2026. objavilo je da je završena prva faza postupka odabira koncesionara.
U Dublinu se, pak, priprema povećanje količine otpada koju može obraditi postojeće postrojenje. Operator Dublin Waste to Energy u objavi iz ožujka 2026. najavio je tehničke zahvate kojima bi se godišnja obrada povećala za do 90.000 tona, na dozvoljenih 690.000 tona. Europska ulaganja tako obuhvaćaju i gradnju novih energana i povećanje kapaciteta postojećih.
Autori razmatraju i preusmjeravanje otpada koji završava na odlagalištima. Kada bi se sav pogodan otpad spaljivao uz tadašnje razine recikliranja, pojavio bi se manjak kapaciteta. Ostvarivanje europskih ciljeva recikliranja u njihovu bi modelu ponovno stvorilo višak od oko 26,7 milijuna tona otpada.
Takav zbroj je relativan pri primjeni na pojedine gradove. Studija obuhvaća različita postrojenja i vrste otpada, a sami autori upozoravaju da se raspoloživi otpad i slobodni kapaciteti mogu razlikovati po sastavu, lokaciji i tehničkim mogućnostima obrade. Za odluku o tome treba li Zagrebu energana određenog kapaciteta presudna je lokalna bilanca otpada.
Kopenhagen pokazuje koliko su važni uvjeti poslovanja
Konkretni financijski rizici vide se dobro na primjeru Amager Bakkea u Kopenhagenu. Prema godišnjem izvještaju tvrtke ARC Waste to Energy, koja upravlja postrojenjem, u 2025. iskazala je gubitak od približno deset milijuna eura. Iznos je preračunat iz danskih kruna prema središnjem tečaju koji objavljuje danska središnja banka.
U izvještaju se navodi više uzroka slabijeg rezultata. Proizvodnju su u jesen ograničili uvjeti povezani s okolišnom dozvolom, pojavili su se nepredviđeni troškovi zbog onečišćenja zemljišta koje se koristilo za čvrste ostatke spaljivanja iz starog postrojenja, porasli su troškovi remonta, a ostalo je otvoreno i pitanje ugovora s kupcem topline. Gubitak se, prema objašnjenju operatora, ne može pripisati samo količini dopremljenog otpada.
ARC je za 2025. objavio da je spaljeno 543.000 tona, prema 610.000 tona godinu ranije. To je pad od približno 11 posto. Ukupna proizvodnja energije smanjila se s 1.737 na 1.638 gigavatsati, odnosno za oko 5,7 posto.
Postrojenje ipak ima važnu ulogu u opskrbi grada. Operator navodi da je tijekom 2025. isporučilo struju koja odgovara potrošnji približno 88.000 kućanstava i toplinu za oko 99.000 kućanstava. Velik doprinos energetskom sustavu i poslovni gubitak tako su se našli u istom godišnjem izvještaju.
Rim ulazi u posao na 33 godine
Grad Rim pokazuje kolike obveze nastaju gradnjom nove infrastrukture. Prema službenom gradskom portalu Roma si trasforma, projekt postrojenja u Santa Palombi vrijedi 946,1 milijun eura. Predviđen je godišnji kapacitet od 600.000 tona, a koncesijski ugovor s tvrtkom RenewRome traje 33 godine.
Gradnja je počela u svibnju ove godine, a prvi prihvat otpada planiran je za rujan 2029. godine. Rimska vlast projekt opravdava većom samostalnošću u zbrinjavanju i smanjenjem troškova prijevoza otpada na udaljena odredišta u Italiji i inozemstvu.
Ta je argumentacija bliska zagrebačkoj. Vlastito postrojenje može grad osloboditi dijela troškova prijevoza i ovisnosti o tuđim kapacitetima. Zauzvrat preuzima dugoročnu obvezu ulaganja i organiziranja sustava koji će postrojenju osiguravati odgovarajuće gorivo i tržište za energiju.
Zagreb računa na gorivo iz Resnika i prodaju topline
Zagrebački projekt ima dvije povezane cjeline. U Centru za gospodarenje otpadom u Resniku planiraju se mehanička i biološka obrada, izdvajanje materijala za recikliranje te proizvodnja goriva iz otpada. Energana bi bila zasebno postrojenje u kojem bi se to gorivo koristilo za proizvodnju energije.
Gradski Plan gospodarenja otpadom do 2029. predviđa proizvodnju dviju vrsta goriva iz otpada. Bioosušenjem pretežno biorazgradivog organskog otpada dobivalo bi se prosječno oko 27.200 tona goriva godišnje, a obradom nereciklabilnih ostataka plastike, papira i tekstila još oko 64.400 tona. Ukupno je riječ o približno 91.600 tona godišnje tijekom radnog vijeka centra. Te planske procjene daju osnovu za određivanje veličine buduće energane.
Tomašević je u rujnu, prema izvještaju HRT-a i Hine, rekao da naručena studija pokazuje kako je za Zagreb isplativije investirati u vlastito postrojenje, samostalno ili s državom, nego gorivo iz otpada predavati privatnim energanama.
Zagrebački SDP početkom 2024. procjenjivao je ulaganje u samu energanu na oko 140 milijuna eura, a zaseban projekt Centra za gospodarenje otpadom u Resniku, prema procjeni objavljenoj pri pokretanju prethodnog savjetovanja u lipnju 2026., vrijedi 155 milijuna eura bez PDV-a za projektiranje i gradnju.
Grad Zagreb objavio je da je 15. rujna 2026. izdana lokacijska dozvola, nakon ranije provedene procjene utjecaja na okoliš. Time su, prema Gradu, stvoreni uvjeti za nastavak javne nabave projektiranja i gradnje. Tomašević je najavio da bi projektiranje i gradnja trebali početi krajem 2027., a trajanje bi se utvrdilo s projektantom.
Za gradsku računicu posebno je važna prodaja topline. Gradonačelnik je objasnio da lokacija ovisi o suradnji s HEP-om jer bi se proizvedena toplina trebala uključiti u sustav centralnog grijanja.
Gradski plan razmatra lokaciju uz CGO i lokaciju u blizini zagrebačke termoelektrane-toplane na Savici. Dokument predviđa usporedbu slanja goriva iz otpada na tržište s izgradnjom vlastite energane, uključujući mogućnosti prijevoza i zbrinjavanje ostataka nakon spaljivanja.
Računicu treba održati tijekom cijelog vijeka postrojenja
Za Zagreb će zato uz cijenu gradnje biti važni očekivani trošak obrade po toni, uvjeti prodaje struje i topline te količine goriva nakon daljnjeg razvoja recikliranja. Kopenhaški primjer pokazuje koliko na rezultat mogu utjecati remont, okolišni uvjeti i ugovor s kupcem energije.
Pročitajte još:
U europskoj raspravi postoji i druga strana. CEWEP, udruženje operatora energana na otpad, ističe da njegova postrojenja godišnje obrađuju približno 100 milijuna tona ostatnog otpada, uključujući ostatke iz procesa recikliranja. Njihov je argument da i sustavu s visokim udjelom recikliranja treba rješenje za ono što na kraju preostane.
Otpad koji se pretvori u struju i toplinu na prvi pogled rješava dva problema odjednom. Grad dobiva mjesto za zbrinjavanje ostataka koje stanovnici bacaju, a kućanstva energiju za grijanje. Između kamiona koji dopremaju smeće i radijatora koje ono zagrijava, međutim, stoji skupo postrojenje čiju računicu treba održati desetljećima. Za to je potrebno dovoljno odgovarajućeg otpada, kupac proizvedene energije i prihod koji može pokriti gradnju, održavanje i financiranje.
