Tema nelegalnog odlaganja otpada u Gospiću, čiji se repovi i dalje vuku, ponovno je svrnula interes javnosti na pitanje gospodarenja otpadom što je jedna od stvari u kojoj još u Hrvatskoj ima dosta posla da bi se stanje dovelo u okvire reda, zakonitosti i učinkovitosti.
Stručnjakinja Ekonomskog instituta Zagreb (EIZ) Dubravka Jurlina Alibegović napravila je analizu kojoj je namjera pokazati koliko se proračunskih sredstava po stanovniku troši na gospodarenje otpadom u 20 hrvatskih županija, gradu Zagrebu i drugim gradovima u kojima živi više od 35 tisuća stanovnika ili su gradovi sjedišta županija iako imaju manje od 35 tisuća stanovnika.
Kako napominje Jurlina Alibegović, važno je najprije razdvojiti nadležnost županija od nadležnosti gradova i općina. Županija, kao niti grad i općina, nije nositelj svih poslova gospodarenja otpadom jer je sustav podijeljen između države, županija, Grada Zagreba i jedinica lokalne samouprave.
“Hijerarhija odgovornosti u vezi s gospodarenjem otpadom seže od središnje državne razine do županije, grada i općine, ali s različitim odgovornostima na svakoj razini. Važno je razlikovati odgovornosti županije koje nisu iste kao kod grada i općine. To je ključno kada želimo analizirati rashode županija za gospodarenje otpadom po županijama”, napominje se u analizi.
Autorica napominje kako je prostorni plan županije u gospodarenju otpadom važan iz praktičnog razloga jer gospodarenje otpadom nije samo pitanje zbrinjavanja otpada, nego i prostornog planiranja. Lokacija centara za gospodarenje otpadom (CGO), odlagališta, pretovarnih stanica i određenih drugih građevina za gospodarenje otpadom mora biti povezana s prostorno-planskim sustavom.
Gradovi pak trebaju osigurati sustav odvojenog prikupljanja različitih vrsta otpada, osobito papira i kartona, plastike, metala, stakla, biootpada i drugih kategorija za koje postoje odgovarajuće obveze. Oni su zaduženi i za osiguravanje infrastrukture za gospodarenje otpadom. To uključuje, ovisno o vrsti otpada i lokalnim potrebama, organizaciju i osiguravanje spremnika za odvojeno prikupljanje, reciklažnih dvorišta, mobilnih reciklažnih dvorišta tamo gdje je to primjenjivo, kao i odgovarajućih lokacija i objekata za gospodarenje komunalnim otpadom.
“Sve navedeno je posebno važno u kontekstu rashoda za gospodarenje otpadom po stanovniku. Visina gradskih rashoda za gospodarenje otpadom može ovisiti o tome financira li grad, na primjer, izgradnju ili opremanje reciklažnog dvorišta, nabavu spremnika, sanaciju lokacija, edukaciju građana ili druge investicije. Zbog toga grad s većim rashodom po stanovniku ne mora nužno imati skuplji ili lošiji sustav jer veći rashod može biti posljedica intenzivnijeg ulaganja u infrastrukturu u određenoj godini”, navodi Jurlina Alibegović.
Izvor: Eko – Flor Plus
U fokusu analize su proračunski rashodi po stanovniku za gospodarenje otpadom u 2024. i 2025. godini.
“Budući da nije jednostavno napraviti funkcionalno i programsko mapiranje rashoda jer se troškovi mogu nalaziti pod različitim nazivima – na primjer zaštita okoliša, gospodarenje otpadom, CGO, sanacija odlagališta, zaštita okoliša, prostorno uređenje, kapitalne pomoći, subvencije, sufinanciranje projekata, trgovačka društva u vlasništvu županije ili grada, kao i EU projekti – zadržat ćemo se na rashodima za gospodarenje otpadom koji se prema funkcijskoj klasifikaciji nalaze u okviru funkcije zaštite okoliša izvršenog, a ne planiranog, proračuna svake županije i velikog grada koji su javno objavljeni na stranicama Ministarstva financija”, pojašnjava autorica.
Na razini županija najviše vrijednosti rashoda po stanovniku u obje promatrane godine bilježe Grad Zagreb i Sisačko-moslavačka županija. U Zagrebu rashod je povećan sa 64,07 eura po stanovniku u 2024. na 76,47 eura u 2025. dok je u Sisačko-moslavačkoj županiji povećan sa 43,28 na 59,02 eura po stanovniku.
Istodobno, Karlovačka županija bilježi izrazito smanjenje rashoda, s 18,58 na 1,15 eura po stanovniku. Značajniji rast zabilježen je i u Ličko-senjskoj županiji u kojoj je rashod povećan s 5,01 na 11,24 eura po stanovniku
Što se gradova tiče, najviši rashodi evidentirani su u Varaždinu gdje su iznosili 243,81 euro po stanovniku u 2024. te 232,22 eura u 2025. godini. Visoke vrijednosti bilježe i Dubrovnik, Rijeka i Gospić.
U nekolicini gradova je na godišnjoj razini došlo do naglog povećanja rashoda. U Koprivnici je rashod povećan s 11,27 na 130,86 eura po stanovniku dok je u Slavonskom Brodu povećan s 1,74 na 70,72 eura.
“Takve promjene upućuju na mogućnost realizacije većih ili jednokratnih rashoda, ali se njihov konkretan uzrok ne može utvrditi isključivo na temelju prikazanih podataka. S druge strane, pojedini gradovi bilježe značajno smanjenje rashoda. Najizraženije smanjenje među promatranim gradovima vidljivo je u Čakovcu, gdje je rashod smanjen s 22,30 na 6,38 eura po stanovniku, te u Puli gdje je smanjen s 14,70 na 2,81 euro. Rashod u Varaždinu također je smanjen, ali je i dalje višestruko iznad vrijednosti zabilježenih u većini ostalih gradova. Promatrani podaci stoga ukazuju na izrazito neujednačenu prostornu distribuciju rashoda za gospodarenje otpadom. Međugodišnje promjene pritom nisu jednoznačne jer u pojedinim jedinicama lokalne i regionalne samouprave rashodi znatno rastu, dok se u drugima smanjuju. Takva kretanja mogu biti povezana s razlikama u opsegu i strukturi lokalnih sustava gospodarenja otpadom, investicijskim ciklusima, sanacijom infrastrukture ili evidentiranjem pojedinačnih projekata”, ocjenjuje Jurlina Alibegović.
Pročitajte još:
Na kraju se napominje da je, pri interpretaciji prikazanih rezultata potrebno naglasiti da rashod po stanovniku predstavlja financijski pokazatelj, ali sam po sebi ne omogućuje zaključivanje o učinkovitosti sustava gospodarenja otpadom.
“Za potpuniju procjenu bilo bi potrebno ove pokazatelje analizirati zajedno s količinom proizvedenog i prikupljenog otpada, udjelom odvojeno prikupljenog i recikliranog otpada, troškovima javne usluge te ulaganjima u infrastrukturu gospodarenja otpadom. Tek kombinacija financijskih i fizičkih pokazatelja omogućila bi pouzdaniju procjenu razlika među županijama i gradovima te njihova razvoja između 2024. i 2025. godine”, zaključuje stručnjakinja EIZ-a.
