Dužnosnici Europske unije (EU) razrađuju plan reakcije u slučaju veće bankovne krize i to se događa otprilike tri godine nakon što je Švicarska morala sprečavati kolaps banke Credit Suisse koju je na kraju preuzeo UBS.
Pitanje reakcije na krizu neke od velikih banaka je problem koji EU još uvijek nije do kraja riješio gotovo dva desetljeća nakon velike financijske krize iz 2008. godine unatoč tome što je postavljena regulativa kako bi dioničari i vjerovnici mogli apsorbirati gubitke propadajuće banke.
Jaz ipak ostaje koji ostavlja javne financije pod rizikom da moraju ubrizgavati novac u slučaju neke iduće velike bankovne krize, a to je svakako noćna mora za mnoge europske vlade čiji su proračuni i tako napregnuti zbog nekoliko različitih kriza u zadnjih par godina.
EU ionako sad nastoji modernizirati gospodarstvo, ulaže u obranu i energetiku, te zadnje što mu treba bila bi propast neke od velikih banaka kao što su Deutsche Bank, UniCredit ili BNP Paribas.
Europska komisija je sada, radije no da čeka moguću krizu, započela s razradom plana kojemu je cilj razriješiti takozvani “problem ponedjeljka ujutro” kada banka u problemima nakon dramatičnog vikenda na papiru izađe solventna, ali bez stvarne gotovine koju štediše panično podižu dok investitori odbijaju uskočiti.
“Nedostatak odgovarajućeg europskog mehanizma ima za posljedicu postojanje rupa u okviru za upravljanje krizom što podriva vjerodostojnost i povjerenje. Ta neizvjesnost stvara rizik za nacionalne proračune, cijelo gospodarstvo EU-a i financiranje prioriteta”, navodi se u dokumentu Europske komisije koji je na uvid imao Politico.
Credit Suisse je jasan primjer kolike su količine novca potrebne da se banka spasi jednom kada povjerenje nestane. Švicarske su vlasti mobilizirale paket spašavanja vrijedan oko 260 milijardi franaka 2023. godine, što je otprilike trećina švicarskog bruto društvenog proizvoda u to vrijeme, kako bi održale Credit Suisse na površini do ulaska UBS-a.
EU ne može kopirati švicarski primjer jer nema jedinstveno ministarstvo financija koje može uskočiti.
Zadnjih godina su osmišljena pravila prema kojima banke moraju graditi zaštitne slojeve koje vlasti mogu koristiti za stabiliziranje banke u problemima, a postoji i rezerva od 81 milijarde eura koju nadzire europski Jedinstveni sanacijski odbor (SRB) koji je dio bankovne unije zemalja eurozone.
No, sve to može biti nedovoljno ako banka u krizi ne može do dovoljno gotovine za nastavak poslovanja.
Europska središnja banka također ne može jednostavno tiskati novac kako bi se apsorbirali gubici koji pripadaju određenoj vladi ili banci.
Bruxelles sada konzultira i stručnjake ESB-a, SRB-a i Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), a vrlo vjerojatno će ova tema doći na razinu razgovora među ministrima financija zemalja članica tek iduće godine.
U međuvremenu Europska komisija radi i na strategiji jačanja konkurentnosti europskih banaka na globalnoj razini.
U ovome trenutku ideja Bruxellesa je da ESB za početak omogući početnu financijsku injekciju banci u problemima, a kao kolateral bi banka izdala posebnu obveznicu za koju jamči SRB.
Pročitajte još:
Ako banka ipak propadne, što bi obveznicu učinilo bezvrijednom, SRB bi iskoristio rezerve od 81 milijarde eura za vraćanje novaca ESB-u. No, ako to ne bi bilo dovoljno SRB bi mogao tražiti posudbu iz bankovnog sektora ili pribjeći novcu za spašavanje banaka u okviru ESM-a.
No, treba reći da dogovor o tom fondu ESM-a još nije ratificirala Italija tako da još nije operativan.
Ako ni sve to ne bi bilo dovoljno, teret bi pao na vladu zemlje čija je banka u pitanju pri čemu, u slučaju da nema dovoljno gotovine, dotična bi vlada mogla tražiti zajam od ESM-a.
Nijedna od institucija nije htjela zasad komentirati prijedlog.
