Boris Podobnik: Povećanje plaća u javnom i državnom sektoru dodatno će potaknuti odljev stanovništva, a korupcija će nastaviti rasti, kao i inflacija

Prof.dr.sc. Boris Podobnik predaje na više fakulteta, a kao elokventni fizičar specijaliziran za ekonomske i društvene znanosti čest je sugovornik u medijima u vezi aktualnih tema i gorućih pitanja hrvatskog gospodarstva.

Za Financije.hr pojasnio je svoj stav oko nekoliko njih.

Povećanje plaća u državnom i javnom sektoru ne gledaju svi ekonomisti jednako. Upozorili ste nedavno da je to vatrogasna mjera, a da bi dugoročno trebalo raditi na reformi uprave i službi kako bi se podigao nezadovoljavajući stupanj njihove efikasnosti.

“U ekonomiji vrijedi svima razumljiv mehanizam da ono što je riskantnije mora nositi i veći prinos, pa tako i obveznice kao manje riskantne nose manji prinos od dionica. Slična logika vrijedi i na tržištu rada jer je svakome jasno da je posao u javnom i državnom sektoru manje riskantan, pa bi plaće za isti posao trebale biti veće u privatnom nego u javnom sektoru. Ja sam radio tu analizu za zemlje EU-a i pokazali smo da što je zemlja korumpiranija to su plaće, suprotno ekonomskoj logici, veće u javnom nego u privatnom sektoru. Srećom, nakon ulaska u EU, odlazak Hrvata na zapad se ubrzao pa kako je nedostajalo sve više radnika, plaće u privatnom sektoru morale su rasti brže nego u javnom sektoru.

Sad nakon ovog rapidnog povećanja plaća u državnom i javnom sektoru dobit ćemo opet anomaliju u ekonomiji rada, da je za istu plaću riskantniji sektor slabije plaćen, a kad takvu anomaliju stvorite pojačate odljev ljudi, dakle emigraciju.”

Osim daljnjeg odljeva radno sposobnog stanovništva koju će posljedicu to ‘kupovanje’ javnog i državnog sektora još prouzročiti?

“Vlada će tom mjerom još dati i zamah inflaciji, a po Eurostatu kod nas i Rumunja je inflacija najveća unutar EU. Dakle, želimo li stabilizirati tržište rada i smanjiti emigraciju, a spriječiti s njom povezanu preveliku imigraciju, moramo raditi na povećanju efikasnosti državnog sektora, njegovom smanjenju, profesionalizaciji, sprječavanju korupcije i nepotizma, provoditi digitalizaciju i smanjivati administraciju, ubrzavati procedure koje će skraćivati čekanja za razne dozvole. Ja bih volio da ako čekate neku dozvolu dulje od, recimo dva mjeseca, da vam je automatski odobrena.

Kad uvodite digitalizaciju višak administracije moramo ili otpustiti ili je prebaciti na korisnije poslove. Gotovo je sigurno da što je korupcija u društvu manja, to je manja i razlika u efikasnosti između privatnog i javnog sektora, dakle zato paralelno moramo suzbijati korupciju i povećavati efikasnost javnog sektora, a to sigurno ne ostvarujete stranačkim kadroviranjem.”

Smatrate li da će to povećanje plaća ostati na razini predizbornog trika ili će se stvarno povoljno odraziti na službe?

“Možda će te očito izborne mjere usporiti odlazak najboljih ljudi, posebno u zdravstvu, ali ne vidim nikakve ozbiljne reforme. Ono što vidim je raspirivanje inflacije i uvođenje anomalije u tržište rada koja će ubrzati odlazak ljudi iz privatnog sektora. Naime, kad radnik recimo u kafiću vidi veće plaće svojih klijenata tražit će i sam od svog poslodavca u privatnom sektoru veću plaću, pa ako je ne dobije otići će drugdje ili na zapad.”

Kakva je praksa u europskim demokracijama u vezi povećanja plaća državnih i javnih službi pred izbore? Odnosno, je li to negdje zabranjeno zbog dizanja ljestvice političke odgovornosti? 

“Ne vjerujem da je zabranjeno povećavati plaće u predizborno vrijeme, ali je možda stvar etike to tada ne raditi. Ali etiku očekujete u nordijskim zemljama, ne na Balkanu. Usput mislim da je nedavno Europska komisija izričito tražila da Vlada ne povećava potrošnju u javnom sektoru kako ne bi ubrzala inflaciju, ali vidimo da se taj savjet nije poslušao.”

Broj zaposlenih u javnim i državnim službama također i dalje raste. Raste li po Vama negdje recipročno efikasnost tih službi zbog tog dodatnog zapošljavanja?

“Ako nam populacija opada zbog slabije demografije i iseljavanja ljudi na zapad, a unatoč tome raste broj ljudi u javnim i državnim službama, onda je očito da s takvim zapošljavanjem ne raste efikasnost, posebno kad znamo da smo među rekorderima po broju zaposlenih u javnom i državnom sektoru. Ta nova zapošljavanja rezultat su stranačkog zbrinjavanja, a ne potrebe za tim novim ljudima. Efikasnost bi se povećala da se zapošljavaju stručni profesionalci, a otpuštaju stranački nesposobni kadrovi. No, to se ne događa.”

Mediji su već počeli objavljivati priče kako je zbog povećanja plaća u državnom i javnom sektoru krenuo niz otkaza u privatnom, gdje ljudi rade za niže plaće u prosjeku, pogotovo u odnosu na njihov učinak i rad. Očekujete li još kakve efekte, osim većeg pokušaja prelaska radne snage ponovno u državni i javni sektor?

“Rekao sam već da smo ovim otpuštanjem povećali anomaliju u ekonomiji rada i da privatni sektor u mnogim industrijama ne može povećavati plaće svojim zaposlenicima, pa su otkazi nužnost. Samo tada se nameće samo jedno rješenje – dovlačenje ljudi iz Azije koji će biti zadovoljni s nižim plaćama. Ima razloga zašto je u globalizaciji tekstilna industrija nestala u skoro cijeloj EU. Tako i kod nas u EU više nitko ne želi raditi za niske plaće za koje su spremni raditi radnici u Aziji. Ne očekujem prelaske u javni sektor jer kad se poboljša položaj u tom sektoru opet će se zapošljavati preko veze. Znate, u srednjem vijeku mogao si biti princ samo ako ti je tata bio kralj.”

Plaće su povećane u javnom i državnom sektoru, što je Vlada RH napravila za poduzetnike u ovo predizborno vrijeme?

“Nas iz UGP-a ne samo da ne primaju na razgovor u Vladu nego ni ne odgovaraju na e-mail, a UGP je najveći nezavisni predstavnik malog i srednjeg poduzetništva. Poduzetnici su većinski zadovoljni što su cijene struje pod kontrolom, samo u ovom trenutku proizvodna cijena struje je i u Europi rapidno pala pa se i smanjila potrebe za ovom mjerom. Napomenut ću kako je kontroliranjem cijena goriva većina poduzetnika zadovoljna, ali nisu zadovoljni poduzetnici koji imaju pumpe, dakle u industriji koja je tom mjerom pogođena. Velika je greška što Vlada misli da jedan segment industrije treba propadati da bi preostala industrija preživjela. Naime socijalnu politiku treba provoditi i snositi teret cijela država, a ne samo jedan segment industrije. A prebacivanje tereta krize na pumpe nije pratilo obeštećenje tih firmi što bi se dogodilo na zapadu.

Kako se nismo žalili kad su stradale pumpe, Vlada se osokolila i počela kontrolirati cijene i u hrani, a to su sve mjere koje su bliske socijalizmu, a ne tržišnoj ekonomiji. Ekonomska teorija nema ništa protiv uplitanja države u jako kriznim vremenima, ali takve mjere ne smiju trajati ovako dugo. Ove mjere ograničenja cijena pogađaju najviše malo i srednje poduzetništvo jer oni su manje robusni od velikih, a usput oni su naši hrvatski poduzetnici.”

Kao znanstvenik ste se aktivirali i u udruzi Glas poduzetnika (UGP). Kako komentirate status poduzetnika, pogotovo malih i srednjih u hrvatskom društvu i državi?

“U suvremenim demokracijama utjecaj korupcije i lobiranja je ogroman, a kako veliki imaju daleko više novca, njihov je utjecaj daleko veći nego utjecaj malog i srednje velikog poduzetništva. Dakle, onda i Vlade donose mjere koje su više od koristi velikim igračima. Zato se mali moraju povezivati, stvarati udruge, zadruge kako bi zajedničkim nastupom smanjili svoje troškove i tako povećali svoju konkurentnost i otpornost na vanjske šokove kao što su ratovi, pandemije i recesije. Na tome radimo mi u UGP-u. Kad su povezane, male firme mogu postati barem virtualno veliki igrači.”

Koje su Vaše trenutne aktivnosti vezane uz udrugu?

“Kao što rekoh, moramo se povezivati jer to je preduvjet našeg opstanka. Ako smo skuplji, a nedovoljno bolji od konkurencije, teško možemo opstati. Budimo jasniji, dugoročno tada sigurno propadamo. Zato se povezujmo jer zajedno smo jači.”