Borba protiv suše tehnologijom zasijavanja oblaka

Ujedinjeni narodi predviđaju da će se do 2025. godine 1,8 milijardi ljudi diljem svijeta suočiti s apsolutnom nestašicom vode.

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima padne u prosjeku manje od 200 milimetara oborina godišnje, što je u oštroj suprotnosti s londonskim prosjekom od 1051 milimetar i singapurskim 3012 milimetara. U UAE, temperature mogu doseći čak 50 stupnjeva Celzijusa (122° Fahrenheita) tijekom ljeta, gdje je 80 posto krajolika zemlje prekriveno pustinjskim terenom.

Ekstremne vrućine mogle bi pogoršati probleme s nedostatkom vode i nametnuti ograničenja poljoprivrednoj produktivnosti u zemlji, izvještava CNBC. Bliski istok istaknuo se kao jedno od područja s najvećim nedostatkom vode, oko 83 posto stanovništva u regiji suočava se s time. Budući da je nestašica vode u središtu izazova regije, zaljevska država provela je program usmjeren na rješavanje ovog problema.

Uvođenje zasijavanja oblaka

U 1990-ima, UAE je uveo metodologiju poticanja kiše koja se naziva zasijavanje oblaka. Zasijavanje oblaka je proces povećanja količine kiše proizvedene iz oblaka. Početkom 2000-ih, Sheikh Mansour Bin Zayed Al Nahyan, potpredsjednik UAE, izdvojio je do 20 milijuna dolara za istraživanje zasijavanja oblaka. UAE su se udružili s Nacionalnim centrom za istraživanje atmosfere u Coloradu i NASA-om kako bi uspostavili metodologiju za program zasijavanja oblaka.

Vlada je uvela radnu skupinu pod nazivom Nacionalni centar za meteorologiju (NCM) u Abu Dhabiju gdje se svake godine provodi više od 1000 sati zasijavanja oblaka kako bi se povećala količina oborina.

NCM ima mrežu meteoroloških radara i više od 60 meteoroloških stanica za operacije sjetve u zemlji i pomno praćenje atmosferskih uvjeta.

Kako radi

Prognostičari u centru mogu promatrati uzorke padalina u oblacima i identificirati prikladne oblake za sijanje, s ciljem povećanja stope padalina.

Nakon što uoče pravi oblak, daju upute pilotima da se dignu u zrak sa svojim specijaliziranim letjelicama napunjenim higroskopskim bakljama na krilima aviona.

Svaka baklja sadrži oko 1 kilogram komponenti slanog materijala kojemu treba do tri minute da izgori i da se ispali u oblake. Nakon što se sredstvo za sijanje unese u oblak, kapljice se povećavaju u veličini, nadmašujući kapacitet oblaka da ih drži protiv gravitacije, što rezultira njihovim oslobađanjem, odnosno kišom.

Sredstva za sjetvu

Skeptici su dugo tvrdili da se vlade koje su uvele tehnike modificiranja vremena na svom nebu “igraju Boga”. Tijekom posjeta NCM-u, generalni direktor Abdulla Al Mandous rekao je za CNBC da je tehnologija “temeljena na znanstvenoj pozadini”.

Al Mandous je dodao da program Abu Dhabija ne koristi srebrni jodid, uobičajeni materijal sličan kristalu koji se koristi kao sredstvo za sijanje u drugim zemljama. Ovaj je materijal bio naširoko kritiziran zbog mogućih štetnih učinaka na okoliš i javnost, međutim, neke studije o sijanju oblaka pokazuju da nema značajnih dokaza koji bi dokazali da na trenutnim razinama ima bilo kakve toksične učinke.

NCM je naveo da ne koristi nikakve štetne kemikalije u radu. “Naši specijalizirani zrakoplovi koriste samo prirodne soli i nikakve štetne kemikalije.”, izjavili su iz organizacije za CNBC. Al Mandous je rekao da je centar počeo proizvoditi vlastito sredstvo za sijanje koje se zove nano materijal, fina sol obložena titanijevim oksidom, koji je učinkovitiji od onoga što se trenutno koristi.

“To će nam dati tri puta učinkovitije rezultate od higroskopskih baklji”, rekao je.

Nano materijal trenutno prolazi ispitivanja i eksperimente u različitim atmosferama, kako u UAE tako i u SAD-u.