Austrijanci mogu bez ruskog plina?

Pixabay.com
Plinske cijevi, ilustracija Foto: Pixabay.com

U svađi zbog arbitraže ruski Gazprom riskira gubitak i posljednje velike mušterije u EU. Austrijski distributer OMV tvrdi da može i bez ruskih energenata, objavio je DW.

Moskva je toliko puta prijetila „zavrtanjem slavine” Europi, da najnoviju prijetnju gotovo da nitko nije primijetio. Gazprom je uputio prijetnje ukrajinskom Naftogazu da će obustaviti tranzit preko Ukrajine, tranzit koji se, bez obzira na rusku agresiju, do sada nesmetano odvijao. Ako bi se prijetnja obistinila, Gazprom bi ostao bez trase do posljednje velike europske mušterije Austrije. Tamošnji najvažniji uvoznik OMV, pak, šalje signale da je spreman i za taj scenarij.

Tranzit preko Ukrajine teče po ugovoru koji ističe tek krajem 2024. godine. Pretpostavlja se, prema pisanju DW, da obje strane, i ruska i ukrajinska, nisu htjele prekršiti taj ugovor, kao ni da nisu htjele preostale europske mušterije ostaviti bez ruskog plina. Nakon obustave slanja plina kroz Sjeverni tok a onda i diverzije kojom je taj plinovod uništen, Gazprom tranzitom kroz Ukrajinu još uvijek zarađuje od europskog tržišta. Osim toga, u pogonu je i takozvani “Turski tok” kojim plin stiže na Balkan. No, njegov kapacitet od 16 milijardi kubika godišnje daleko je manji i od “Sjevernog toka” i od stare sovjetske veze kroz Ukrajinu.

Ugovor o tranzitu predviđa da Gazprom od 2021. do 2024. preko Ukrajine i Slovačke pumpa do 40 milijardi kubika do austrijskog čvorišta Baumgarten. Odatle se desetljećima plin usmjeravao ka Austriji, Njemačkoj, Italiji, Češkoj i Sloveniji.

Ali, od svih velikih dobavljača, sada je Gazpromu preostao jedino austrijski OMV. S obzirom na to da Ukrajinci pokušavaju pokrenuti niz procesa protiv Gazproma pred arbitražnim sudovima, šef ruskog giganta Aleksej Miler zaprijetio je početkom srpnja da će prekinuti svaku suradnju, dakle i tranzit. Prema Milerovim riječima, Gazprom se pred europskim arbitražnim sudovima ne može nadati fer procesima zbog zapadnih sankcija i „vala rusofobije u Europi”. Zato sudove, koji se nalaze u Švicarskoj i Švedskoj, naziva „nelegitimnim” i „besmislenim”.

Ukrajinski Naftogaz, naime, želi pred arbitražom postići to da mu Gazprom plaća za tranzit 40 milijardi kubika godišnje, kako to i piše u ugovoru. I to bez obzira na to što Rusi od 2022. kroz Ukrajinu šalju tek nešto više od trećine prijašnje količine.

Rusi pak odbijaju platiti jer ukrajinska strana od svibnja 2022. ne prihvaća isporuke preko mjerne stanice Sohranovka, nego samo još preko mjerne stanice Sudža. Argument Ukrajinaca je da put preko Sohranovke ide kroz okupiranu oblast Luganska, te da korištenje stoga više nije moguće. Kijev je predložio da se u zamjenu povećaju isporuke preko Sudže, ali Gazprom kaže da je to tehnički nemoguće.

Teško je dokučiti tko je i u kojoj mjeri u pravu, ali jedno upada u oči: preko Sohranovke su Rusi ranije isporučivali svega trećinu plina kroz Ukrajinu, ali su sada smanjili isporuke za gotovo dvije trećine.
Ta zavrzlama se, dakle, neće rješavati pred arbitražom koju Rusi odbijaju. Ako Gazprom zato stvarno obustavi tranzit, posredno će biti pogođen i austrijski OMV.

Austrijanci našli plin na drugim mjestima?

Austrijski uvoznik kaže da je na to spreman. Još u veljači su priopćili da su prošle godine uvozili jedva 30 posto predviđenog plina od Rusa – za ostalo su se snašli kod drugih dobavljača.

U svibnju je pažnju austrijske javnosti privukla izjava bivšeg šefa OMV-a Gerharda Roissa koji je tada rekao kako Ukrajinci nakon 2024. ionako više neće dopuštati ruski tranzit. Roiss se pozvao na svoje izvore u Kijevu. To je ponukalo austrijsku ministricu energetike da već idućeg dana kaže kako se zemlja mora osloboditi ovisnosti od ruskog plina. „Sjedenje prekriženih ruku je opasnost za našu zemlju”, rekla je ministrica Leonore Gewesser.

Tri tjedna kasnije je OMV donio konačnu odluku da ulaži u plinsko polje Neptun Deep koje se nalazi u rumunjskom dijelu Crnog mora. Tim projektom bi Rumunjska mogla postati najveći proizvođač zemnog plina u EU, a dio bi stizao i u Austriju od 2027. godine.

Još dva tjedna kasnije je OMV priopćio da je unajmio dodatne kapacitete plinovoda u Njemačkoj i Italiji za transport do Austrije. Tim plinovodima se može dovoditi plin iz Norveške, kao i ukapljeni plin koji stiže do terminala u Nizozemskoj i Italiji.

„Ovi kapaciteti, zajedno s alternativnim ne-ruskim plinskim izvorima OMV-a, srednjoročno osiguravaju naše obaveze prema klijentima”, priopćio je tada OMV.

No, to ne znači da će Austrijanci svojevoljno dići ruke od ruskog plina. „Sve dok Gazprom isporučuje, mi ćemo nabavljati te količine od njih“, rekao je ovih dana direktor OMV-a Alfred Stern za Financial Times.
To je bio jasan signal da OMV neće jednostrano raskidati ugovor s Gazpromom koji teče do 2040. godine. Uostalom, plin nije na listi sankcija EU.

No, glavna poruka Sterna u tom intervjuu, čini se, kao da je bila upućena i Rusiji i austrijskim kupcima: ako Gazprom obustavi isporuke, snaći ćemo se nekako.

3 Odgovora

  1. Sto se Austrijanaca tice pametno ce se oni pobrinuti za sebe. Nema sumnje da mogu bez ruskog plina.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Popularno

Novi broj magazina „Financije.hr” donosi brojne ekskluzivne poslovne priče, intervjue i događaje iz regije i svijeta…

Komentari