Dok investitori danas mogu kupiti dionice globalnih kompanija poput Nvidije i izvan američkih burzi, pa čak i na tržištima poput Beča, hrvatske dionice i dalje ostaju vezane isključivo uz domaće tržište.
Bečka burza već godinama razvija segment pod nazivom Global Market, platformu koja omogućuje trgovanje stranim dionicama bez potrebe za njihovim službenim uvrštenjem. Riječ je o modelu koji je posljednjih godina dobio na zamahu, a odnedavno su mu se pridružile i tri slovenske kompanije — NLB, Krka i Petrol.
Ulazak slovenskih dionica na ovu platformu ne znači klasično dvostruko listanje. Umjesto toga, brokerske kuće kupuju određeni broj dionica i djeluju kao održavatelji tržišta, stvarajući ponudu i potražnju za tim vrijednosnicama.
Takav model omogućuje investitorima lakši pristup dionicama bez dodatnih regulatornih obveza za same kompanije. Upravo zato na Global Marketu već trguju i neka od najpoznatijih svjetskih imena — od tehnoloških divova do farmaceutskih i industrijskih kompanija.
Slovenske dionice pritom imaju jednu ključnu prednost: likvidnost. Krka i NLB već godinama spadaju među najtrgovanije dionice u regiji, što ih čini prirodnim kandidatom za širu dostupnost investitorima.
Na prvi pogled, moglo bi se zaključiti da je problem hrvatskog tržišta jednostavno u manjem obujmu trgovanja. Usporedbe radi, najlikvidnije dionice na Zagrebačkoj burzi ostvaruju značajno niže promete u odnosu na slovenske ekvivalente. No, ključna prepreka nije samo tržišna, nego i tehnička.
Glavni razlog zašto hrvatske dionice nisu dostupne na platformama poput bečkog Global Marketa leži u infrastrukturi, odnosno u nepovezanosti depozitorija vrijednosnih papira.
Andraž Aš, voditelj za regulativu na Ljubljanskoj burzi, ističe u razgovoru za Financije.hr da je ključna razlika između slovenskih i hrvatskih dionica na međunarodnim tržištima ponajprije pitanje ponude i potražnje. Kako pojašnjava, interes investitora i razina likvidnosti igraju presudnu ulogu, dok dodatne prepreke mogu predstavljati i tehnički čimbenici poput sustava namire (clearinga) te razlike u regulatornim okvirima između država.
Isto tako, austrijski sustav trenutno ne može provoditi namiru za hrvatske vrijednosnice, što praktično onemogućuje njihovo uključivanje u međunarodne platforme tog tipa.
Za razliku od toga, zemlje koje imaju interoperabilne depozitorije lakše integriraju svoje dionice u šira europska tržišta. To im otvara pristup većem broju investitora i povećava likvidnost.
Hrvatsko tržište, s druge strane, ostaje relativno zatvoreno, što dodatno ograničava interes stranih ulagača.
Ali, sa Zagrebačke burze tvrde kako je uvrštenje slovenskih dionica na međunarodni segment Bečke burze rezultat inicijative same Bečke burze, koja kroz platformu Vienna Global Market aktivno širi ponudu prema međunarodnim investitorima uključivanjem likvidnijih regionalnih izdanja.
Sanda Kuhtić, direktorica sektora poslovne podrške na Zagrebačkoj burzi kaže da kada je riječ o hrvatskom tržištu, razlozi zbog kojih domaće dionice trenutno nisu prisutne na sličnim platformama leže u kombinaciji čimbenika. Tehnički aspekti, poput povezanosti depozitorija i infrastrukture poravnanja, svakako imaju određenu ulogu.
“Međutim, faktor koji preteže je likvidnost i trenutačna investicijska atraktivnost samih izdanja. Međunarodne platforme primarno su usmjerene na dionice koje imaju kontinuirano trgovanje, značajan free float i stabilan interes institucionalnih ulagatelja, a broj takvih izdanja na hrvatskom tržištu trenutačno je ograničen,” kaže Kuhtić za Financije.hr.
Nadodaje kako se strategija Zagrebačke burze trenutačno više oslanja na regionalnu integraciju, gdje u suradnji s još osam regionalnih burzi aktivno rade na jačanju investicijskog kapaciteta regije, kao i kroz vlasničku povezanost s Ljubljanskom i Makedonskom burzom.
“Na razini EU, inicijative poput Savings and Investment Union i Market Integration and Supervision Package rade na učinkovitijem usmjeravanju štednje građana prema tržištima kapitala, na smanjenju fragmentacije među državama članicama kroz usklađivanje pravila i praksi, na unaprjeđenju tržišne infrastrukture, na poboljšanjima u u području trgovanja, poravnanja i dostupnosti podataka, na ujednačavanju standarda transparentnosti i zaštite ulagatelja i dr. Sve to bi moglo povećati likvidnost i vidljivost manjih tržišta poput hrvatskog i otvoriti prostor za snažnije uključivanje u šire investicijske tokove, objašnjava.
Kuhtić kaže i kako je hrvatsko tržište svakako usporedivo s regionalnim, pa i globalnim tržištima u infrastrukturnom smislu, no ostaju izazovi vezani uz tržišnu dubinu i likvidnost, što nije neuobičajeno za još uvijek mlada tržišta naše veličine. Tržište kapitala, kaže, dio je financijskog sustava, a ne entitet za sebe, i djeluje u širem gospodarskom kontekstu. Stoga je za njegov daljnji razvoj i snažnije uključivanje hrvatskih dionica na međunarodne platforme jedan od ključnih preduvjeta povećanje broja atraktivnih i likvidnih izdanja.
“Zagrebačka burza svakako je regionalni lider u području razvoja proizvoda i uvođenja inovacija na tržištu kapitala, kao i kompleksnosti usluga koje pružamo. Kroz kontinuirano unaprjeđenje ponude, razvoj novih instrumenata i usluga te aktivno sudjelovanje u regionalnim inicijativama, nastojimo odgovoriti na potrebe ulagatelja i izdavatelja te pridonijeti većoj učinkovitosti i atraktivnosti tržišta. Istodobno, usmjerenost na inovacije i povezivanje s drugim tržištima dio je šire strategije jačanja tržišne infrastrukture s ciljem stvaranja konkurentnijeg i vidljivijeg tržišta kapitala u europskom kontekstu,” završila je.
Pročitajte još:
Hrvatske kompanije u prošlosti su pokušavale iskorak prema međunarodnim tržištima, ali bez dugoročnog uspjeha. Pliva je početkom 2000-ih bila prisutna na Londonskoj burzi, no povukla se nakon promjene vlasništva. Slično su prošli i Ina i Hrvatski Telekom, čijim se globalnim depozitarnim zapisima također trgovalo u Londonu, ali uz vrlo slab interes investitora.
Dok Bečka burza nastavlja širiti ponudu i uključivati sve više međunarodnih dionica, uključujući i nove IPO-ove praktički u realnom vremenu, hrvatsko tržište ostaje ograničeno vlastitom infrastrukturom.
Bez povezivanja depozitorija i rješavanja tehničkih prepreka, hrvatske dionice teško će dobiti pristup platformama koje danas sve više oblikuju način na koji mali i institucionalni investitori trguju globalno.
