Bankovne naknade i kriteriji kreditiranja građana Hrvatske najaktualnije su teme u Hrvatskoj od početka 2025. godine. Hrvatska narodna banka (HNB) je u siječnju 2025. godine, izvijestila da, radi očuvanja stabilnosti financijskog sustava, uvodi nove makrobonitetne mjere kojima ograničava kriterije kreditiranja potrošača, pri čemu je cilj usporiti zaduživanje kućanstava, osobito u segmentu gotovinskih nenamjenskih kredita.
Mjere se uvode preventivno, kako bi ublažile nakupljanje rizika za financijsku stabilnost povezanih s pojačanim kreditiranjem kućanstava i ojačale njihovu financijsku otpornost u mogućim nepovoljnim makroekonomskim scenarijima, pojašnjeno je tada iz HNB-a. Očekuje se da će mjere, koje bi se trebale početi primjenjivati od 1. srpnja 2025., blago usporiti zaduživanje kućanstava i to osobito u segmentu gotovinskih nenamjenskih kredita, umanjujući time ujedno rizike za potrošače i financijsku stabilnost povezane sa snažnom kreditnom aktivnošću.
Iako je ranije najavljeno kako će ove mjere biti u primjeni 1. travnja, nakon provedene javne rasprave početak primjene je pomaknut na 1. srpnja, kako bi se za one potrošače kod kojih je već u tijeku postupak procjene kreditne sposobnosti i kupnje nekretnine omogućilo sklapanje ugovora o kreditu prije stupanja mjere na snagu, a bankama dalo dovoljno vremena da prilagode svoje interne sustave i osiguraju prikupljanje podataka potrebnih za nadzor nad provedbom mjere.
No, što zapravo donose ove mjere i hoće li ove izmjene posebice teško pogoditi više stotina tisuća građana s primanjima koja su niža od prosječnih ili ne, pojasnila je za Financije.hr, zamjenica guvernera HNB-a, dr. sc. Sandra Švaljek, koja između ostalog, i rukovodi i koordinira poslovima iz područja Sektora za centralnobankarske operacije, Sektora komunikacija, Ureda guvernera, Ureda za upravljanje financijskim rizicima i Centra za posjetitelje.
HNB od 1. srpnja uvodi nova pravila koja se odnose na kreditiranje građana i poslovnih subjekata. S obzirom na to da je bilo dosta različitih tumačenja ovih pravila, molim Vas da nam pojasnite – što zapravo donose nova pravila i zašto je došlo do promjena? Je li uopće riječ o pooštravanju?
Mi smo to u HNB-u nazvali ograničenje kriterija kreditiranja, ali bih rekla i da je riječ o veoma blagom pooštravanju ovih kriterija jer mjere makroprudencijalne politike, kako se one nazivaju, imaju prije svega preventivni karakter. Nove mjere ograničavaju kriterije kreditiranja otprilike na onoj razini koje banke već sada koriste, odnosno na način kako banke sada već ograničavaju kreditiranje internim pravilima i politikama. Mi smo definirali da banka može odobriti kredite na sljedeći način: za stambeni kredit najviše do udjela mjesečne otplatne rate u dohotku do 45 posto a za gotovinske kredite do 40 posto te da udio kredita u vrijednosti nekretnine koja služi kao zalog za taj kredit ne bi smio biti veći od 90 posto. Kada pogledamo kako sada banke dodjeljuju kredite, i bez ovih novih pravila, one se ograničavaju na ovim razinama – otprilike 41 posto udjela otplatne rate u dohotku i čak 80 posto udjela kredita u vrijednosti nekretnine koja je uzeta kao zalog za taj kredit.
Mi, onda, možemo reći da su ova nova pravila u stvari svojevrsno standardiziranje načina dodjele kredita u praksi, odnosno kako ih već sada imamo u bankama?
Točno tako. Zapravo smo definirali kao maksimalne uvjete ono što banke već sada primjenjuju. A zašto to ima preventivni karakter – zato da banke ne bi počele odobravati kredite uz blaže kriterije. Mjera je donesena sada jer ti kriteriji na terenu s vremenom popuštaju te da ne bi bilo dodatnih popuštanja kriterija, mi smo ih sada definirali našom Odlukom, koja je u stvari jedna regulatorna mjera, koja će u određenom segmentu i zabraniti dodatne i neujednačene kriterije kreditiranja. Također, ovom Odlukom su definirane i određene iznimke koje banke i dalje mogu primjenjivati – kod stambenih kredita te iznimke su 20 posto a kod gotovinskih deset posto sukladno vlastitim kriterijima banke. Pri tome, kod stambenih kredita je postotak iznimki veći, jer procjenjujemo da banke svojim alatima mogu dobro znati tko uzima kredit da bi riješio stambeno pitanje i kako mu to olakšati i te iznimke su najvećim dijelom predviđene upravo za njih, za 3⁄4 onih koji rješavaju svoje stambeno pitanje.
Jesu li ove mjere u koliziji sa strategijom priuštivog stanovanja? Hoće li biti teže doći do prve nekretnine posebice jer prema nekim podacima iz 2024. godine, u Hrvatskoj, više stotina tisuća građana ima plaću nižu od prosječne. Kako ovakve promjene utječu na njih, kako pomoći građanima s nižim primanjima?
Ono što bih htjela naglasiti je da ove naše mjere makroprudencijalne politike, odnosno mjere koje su namijenjene očuvanju financijske stabilnost i prevenciji zaduživanja – ne mogu utjecati na građane koji imaju ispodprosječne plaće. Na njih zapravo uopće ne mogu djelovati jer je mogućnost uzimanja kredita osobe s ispodprosječnom plaćom zapravo ograničena Ovršnim zakonom a ne mjerama HNB-a. Za njih vrijedi odredba zakona koja kaže da za najniže plaće udio otplatne rate u ukupnom zaduženju ne bi smio biti veći od 25 posto. Limit HNB-a za stambene kredite je 45 posto. Dakle, za sve one koji imaju niže plaće od prosječne, vrijede zapravo neka druga pravila i neka druga ograničenja. Za ispodprosječne plaće, dakle, kreće se s udjelom od maksimalnih 25 posto rate u dohotku i onda kod prosječne plaće to zaduženje dosegne do 33 posto ali je i dalje ispod naših 45 posto. Neke su preliminarne računice da pod ovim uvjetima, na 25 do 30 godina je moguće dobiti stambeni kredit do 100 tisuća eura. Međutim, ako se radi o paru, te imamo i drugu osobu kao sudužnika, onda je moguće uzeti veće vrijednosti stambenog kredita i onda, za tako zbrojenu plaću, vrijedi naše ograničenje od 45 posto udjela otplatne rate u kreditu i tu se već može doći do solidnog iznosa stambenog kredita. Ove naše mjere ne bi trebale negativno utjecati na mjere priuštivog stanovanja niti za uzimanje kredita za građane s niskim dohodcima jer na njih, kao što sam navela, djeluju neka druga pravila koja nisu mijenjana. Također, na kupnju prve nekretnine i inače utječu i neki drugi propisi iz sfere socijalnih, stambenih i poreznih politika a ja bih rekla najmanje mjere HNB-a. Štoviše, ove mjere s padom kamatnih stopa do kojih već dolazi, bi trebalo da omoguće da se zapravo lakše podnese teret uzimanja kredita.
Aktualne su i bankovne naknade – naknada za tekući račun prestaje se naplaćivati. No, HNB je još mnogo prije počeo s “uvođenjem reda” u sektoru bankarskih naknada. Koliko ovakva smanjenja naknada su važna i hoće li se ukidanja naknada odnositi za nove korisnike?
Oko naknada zaista ima puno napisa u medijima ali i puno dilema. Mislim da bi prije svega trebalo da razjasnimo da se trenutačno događaju dva regulatorna zahvata – jedan je u domenu HNB-a a drugi u domenu Vlade RH i ministarstva financija. Što se tiče HNB-a, mi smo se već prije nekog vremena ozbiljnije počeli baviti pitanjima naknada i proučavati bankovne naknade u Hrvatskoj. U području bankovnih naknada postoji veliki broj naknada s mnogo detalja i našim istraživanjem smo otkrili da banke u Hrvatskoj naplaćuju između 100 i 800 naknada, svaka pojedina banka. Također, uvidjeli smo i da je u aktivnoj primjeni njih desetak ali sve zajedno, za različite bankovne usluge, ih imaju u stotinama. Mi smo zaključili da moramo napraviti reda i osigurati razumijevanje naknada od strane potrošača dakle klijenata banke i omogućiti usporedivost naknada. Primjerice – usluga podjele nekog plaćanja na rate. Obavite neku kupnju, koristite karticu a banka vam omogući da taj iznos naknadno podijelite na rate. U bankama imate razliku u naknadama za podjele na rate, odnosno hoćete li taj iznos podijeliti na dvije, tri ili četiri rate. U drugim pak bankama razliku u naknadi u odnosu na broj rata nemate – naknada je ista bez obzira na koliko dijelova podijelili to plaćanje. I kad imate tu situaciju, da je u jednoj banci jedna naknada za takvu uslugu obračunata na jedan način a u drugoj banci je to nekoliko naknada za sličnu uslugu – to otežava razumijevanje i usporedivost. Vi ne znate je li vaša banka u tom dijelu skuplja ili jeftinija od neke druge. Nama je glavna intencija bila uvođenje reda radi boljeg razumijevanja i lakše usporedivosti ali i dodatno – razumijevanje što uzrokuje promjenu neke naknade, koji je to okidač koji dovodi do promjena bankarskih naknada. Ono što smo zaključili jeste da ne postoji jasnoća u kom trenutku banka poskupljuje određenu naknadu. Željeli smo kroz našu metodologiju i dobiti neki alat putem kojeg bi lakše nadzirali cijeli sustav bankarskih naknada. Zbog toga smo zatražili polovicom prošle godine od banka u Hrvatskoj da izrade metodologiju prema kojoj određuju visinu i strukturu svojih tarifa i bankovnih naknada i da definiraju prema kojim kriterijima određuju kada će odrediti promjenu neke naknade. Svrha metodologija nije bila propisati ili ograničiti visinu tih naknada jer naše regulatorne ovlasti ne dopuštaju da mi bilo ograničimo bilo reguliramo visinu naknada, nego nam dopuštaju da ocijenimo je li potrošač u dobroj poziciji prema banci, može li on razumjeti cijenu i može li je usporediti da bi mogao tražiti nižu u drugoj banci, kao i da bi potrošač ali i mi mogli razumjeti zašto je banka podigla cijenu neke naknade te da bi mogli utvrditi – je li to opravdano. Pri tom, mi smo zauzeli stav da su metodologije za određivanje visine i strukture tarifa odnosno bankovnih naknada interni akti banke te da mi, kao regulator i supervizor, imamo pravo provjeravati postupa li banka u skladu sa svojim internim aktima. Ako ne postupa, mi imamo mogućnosti, kao supervizor, za poduzimanjem mjera prema takvim institucijama. Interesantno je da nakon što smo dobili nove metodologije, početkom ove godine, smo uočili da su neke banke smanjile broj naknada, da su eliminirale određene naknade koje su im stajale u tarifama, nisu ih naplaćivali, imali su cijenu nula te su tim pročišćavanjem već same stvorile neki red u bankovnim naknadama.
Preliminarnim uvidom, ocjenjujemo da su banke uklonile već 800 tarifnih stavaka, sve banke ukupno i to je sada već jedna konsolidacija tih tarifa i pojednostavljenje i doprinosi lakšem snalaženju. Mi smo od banaka tražili i da uklone naknade koje imaju cijenu nula. Zašto – jer lijepo izgleda na papiru kada je cijena neke usluge nula, to znači da banka ne naplaćuje tu uslugu, ali čim ona postoji zavedena u tarifi – postoji i mogućnost da će njena cijena rasti i da više neće biti nula. Uklanjanjem takvih stavki, spriječili smo uvođenje cijena za neku uslugu koja se trenutačno nije naplaćivala. Smjernicama smo tražili i da se izbjegnu naknade u postotku od vrijednosti usluge. Naša je ocjena da, primjerice, kod kreditnih transfera usluga plaćanja, banka za tu uslugu ne troši drugačije resurse ako se radi o velikom transferu u odnosu na mali. Resursi su isti i on je neovisan o vrijednosti transakcije, koji god da je iznos te nema logike da cijena bude izražena u postotku od vrijednosti usluge. Cijena dakle mora biti jedinstvena. Bilo je tu i dosta naslijeđa u naknadama iz nekih ranijih vremena. No, banke su ispoštovale naše zahtjeve u najvećem broju a gdje su se pojavila određena odstupanja tražili smo dorade i korekcije. Dosta je bilo i napisa oko visine naknada koje građani plaćaju i mislim da je važno reći i pojasniti i koliko uopće naknade zauzimaju udjela u prihodima. Kada to pogledamo u usporedbi s prosjekom Europske unije to je u Hrvatskoj niže. Trenutačno banke od naknada ostvaruju u Hrvatskoj oko 20 posto ukupnih prihoda, a u EU je to oko 28 posto. Ako pogledamo pojedinačne naknade, one su niže kod nas nego u većini država EU, jedino Irska ima niže naknade od Hrvatske i još možda poneka naknada u ponekoj zemlji. Hrvatska je tu zaista među državama koje imaju najniže naknade. No, bez obzira na činjenicu da naše naknade nisu visoke, mi smo početkom ožujka, imali radni sastanak s bankama, znajući za njihove najave koje se odnose na poskupljenja pojedinih naknada i na tom sastanku smo zatražili da se suzdrže od toga ove godine i da ne povećavaju naknade za svoje klijente. I nakon tog sastanka, koji je zaista bio radni sastanak bez naredbodavnih elemenata, banke su postupile po našim instrukcijama i vidimo iz dana u dan da se pojavljuju informacije iz banaka da su odustali od tih povećanja.
Koliko su banke otvorene za ovakve promjene jer oni su izuzetno specifičan sustav?
Mi smo od banaka tražili da nam nove metodologije dostave tijekom šest mjeseci. Oni su nam tražili u startu dulji rok, no ocijenili smo da je šest mjeseci dovoljno dugo da se izrade nove metodologije. Znamo i da se banke istovremeno moraju prilagođavati i nekim drugim regulatornim zahtjevima ali šest mjeseci je bio dovoljan rok u kojem smo i dobili metodologije od banaka. Naravno, bilo je još kod nekih banaka potrebnih dorada ali i na tome sada radimo.
Pomenuli ste i regulatorne zahvate koje radi Vlada RH odnosno ministarstvo financija. Na što se one odnose?
Da, ti zahvati idu za tim da se uvede jedan besplatni paket usluga koji bi bio vezan za račun na kojem građani primaju redovna primanja. No, to je odvojen proces od mjera HNB-a i onoga što mi radimo. Ipak, ono što mi znamo jeste da se radi o izmjeni Zakona o usporedivosti naknada i primjenu će nadzirati HNB, kada novi zakon stupi na snagu, bit će jasnije koji je obuhvat i ovih mjera koje radi Ministarstvo financija.
Kakva gospodarska kretanja u Hrvatskoj možemo projicirati za 2025. godinu u svjetlu potencijalnih smanjenja kamatnih stopa ESB-a ali i carinskih mjera koje se najavljuju između EU, SAD-a, Kine?
Makroekonomske projekcije, koje smo objavili sredinom ožujka, a koje se odnose na 2025. i 2026. i obuhvaćaju postojeća kretanja i najbolja znanja o budućim kretanjima ali i identificirane rizike za ostvarenje naših prognoza, pokazuju dosta snažan rast i u naredne dvije godine. Očekujemo prosječnu stopu rasta od tri posto u ove dvije godine. Ona je nešto niža nego u 2024. godini ali je ovo i dalje snažna stopa rasta gospodarstva. Što se tiče cjenovnih kretanja, tu očekujemo određeno usporavanje rasta cijena. Prošle godine je prosječni rast cijena bio četiri posto, mjeren harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena. Za 2025. godinu očekujemo stopu od 3,7 posto. Ovaj put smo napravili i prognozu za indeks potrošačkih cijena na nacionalnoj razini koji isto trebao pasti s tri na 2,9 posto. Ovaj nacionalni indeks ima nešto manje smanjenje jer na harmonizirani indeks veći utjecaj imaju cijene usluga, osobito u turizmu, i tu očekujemo veće smanjenje inflacije cijena usluga. A s obzirom na to da usluge imaju manji značaj u nacionalnom indeksu inflacije cijena, zato je tu i manje smanjenje – tek 0,1 postotni bod. Tijekom godine očekujemo dakle postupno smanjenje inflacije u Hrvatskoj te nešto veću će biti inflaciju na samom početku godine, jer smo „prenijeli“ nešto veću inflaciju cijena i hrane i usluga i energije iz prošle godine. Međutim, očekujemo smirivanje tijekom godine i očekujemo da stopa inflacije bude 3,7 posto, mjerena harmoniziranim indeksom.
Kako sam rekla, kroz naše projekcije definiramo i rizike a ne moram reći da su ti rizici danas naglašeni, možda više nego ikad, ako izuzmemo period pandemije. No, rizici su nešto na što se moram vratiti jer smo prognozu radili i prije nego je bi vidljiv smjer u kojem će ići ove protekcionističke politike. Još uvijek o tome ne znamo dovoljno da bi mogli utvrditi kakve će one točno ekonomske posljedice imati za sve nas. Dakle, ova naša projekcija se događa u okruženju izraženih geopolitičkih napetosti i prvih paketa protekcionističkih mjera. Zbog toga su rizici povećani, iako neki od njih mogu djelovati pozitivno a neki negativno. Kad kažem pozitivno, mislim na sljedeće – ako bi došlo do mirovnog sporazuma između Ukrajine i Rusije, to može imati pozitivne efekte na gospodarski rast, cijene sirovina i cijene energije te se zbog tog može ublažiti inflacija u nekom narednom razdoblju. No, ipak je više onih rizika koji mogu djelovati negativno a odnose se na carinske mjere, njihovo uvođenje, pa mjere odmazde, pa onda odmazde na odmazdu. Svaki trgovinski rat ima tendenciju da se pretvori u jednu spiralu mjera s negativnim posljedicama na gospodarski rast i s efektima na cijene – prije svega u onim državama koje uvode carine. Naravno, ona zemlja koja poduzima mjere odmazde za carine može iskusiti porast cijena. Dodatni problem koji uvodi neizvjesnost su i povećani vojni rashodi koji se najavljuju na razini EU, a vrijedit će vjerojatno i za Hrvatsku. Oni mogu s jedne strane ubrzati gospodarsku aktivnost ali i s druge strane i povećati stope inflacije. Tako, imamo i puno mjera ali i najviše imamo neizvjesnost. Rekla bih da najveći utjecaj na gospodarski razvoj ima upravo ta neizvjesnost jer je veći oprez na tržištu, i u pogledu potrošnje i u pogledu investicija. Mi ne živimo u svijetu od prije stotinu godina, kada su se uvodile carine i kada je svaka zemlja proizvodila nešto svoje i mogla braniti to svoje. Danas su gospodarski tokovi povezani, lanci opskrbe razgranati i vi ne možete reći da se neki proizvodni proces odvija u Europi jer se najčešće njen dio odvija i negdje drugdje. Ne može se reći da se nešto proizvodi u Americi jer veoma često ono što na kraju ima znak „Made in USA“ najvjerojatnije se proizvodi i u Aziji i u Europi. Danas je zato veoma nezahvalno i teško procjenjivati mjere trgovinskih ratova, zbog ove kompleksnosti ukupnog gospodarskog okruženja. Mi i kad radimo procjene u biti gledamo jednu mjeru, kao izoliranu, a ne ukupno sve povezane mjere i zbog tog je nemoguće precizno procijeniti kako će neka mjera, tako povezana, djelovati na milijune aktera.
Pročitajte još:
Brine li nas, kao Hrvatsku, smanjenje radno-aktivno stanovništva i koliko to može koštati gospodarstvo Hrvatske?
Demografija danas ne samo u Hrvatskoj nego posvuda u svijetu jedna je od bitnijih determinantnih društvenih a posebno gospodarskih kretanja. Mi smo u Hrvatskoj sada jako ubrzano gledali stope kretanja određenih procesa. Od vremena kad smo imali jako visoku stopu nezaposlenosti sada smo došli do rekordnog smanjenja broja nezaposlenih. I ona će sada dodatno pasti, a ispod pet posto je to razina nezaposlenosti koju vi i ne možete više smanjiti bilo kakvim mjerama. Procjena je da su oni koji su u ostali među nezaposlenima oni koji vjerojatno nemaju kompetencije koje tržište traži. Dijelom se manjak radnika kompenzira i stranom radnom snagom. Iako su statistike prilično nezahvalne, sigurni smo da oko 130 tisuća radnika su strana radna snaga u Hrvatskoj. Osim toga imamo i vraćanje iz mirovine u radni odnos jednog dijela umirovljenika što je zakonodavstvo omogućilo ali i ti kontingenti se iscrpljuju. I pitanje novog zapošljavanje stranih radnika također je upitno jer ne mogu sve djelatnosti prihvatiti po prirodi svog posla strane radnike, gdje i dalje nedostaje radna snaga. Tako, to je izazov koji će definitivno trajati.
