Zajedničko tržište EU-a zapinje u sektoru usluga zbog otežanog priznavanja kvalifikacija

Jedinstveno tržište je jedna od temeljnih osovina Europske unije (EU) i njezina ideja vodilja od samog početka, no stvaranje tog jedinstvenog okvira je očito posao koji nikad ne završava. Jasan su primjer poteškoće koje treba prebroditi u stvaranju jedinstvenog energetskog tržišta ili unije tržišta kapitala.

Ono što je možda manje u prvom planu, ali također ima svoju cijenu, su manjkavosti kad je riječ o jedinstvenom tržištu usluga ili, konkretnije, problem nepriznavanja kvalifikacija između pojedinih zemalja članica što, izračuni pokazuju, bitno smanjuje potencijal podizanja zajedničkog bruto društvenog proizvoda (BDP).

Poduzeća i tvrtke u sektoru usluga diljem EU-a još uvijek se bore s mrežom naizgled arbitrarnih odluka. Štoviše, više od polovice barijera jedinstvenom tržištu u uslugama, koje su detektirane 2002. godine, postoje i danas. Djelomično je to i zbog nevoljkosti Njemačke da otvori svoje visoko regulirane profesije konkurenciji iz drugih zemalja članica.

Primjerice, kako navodi Financial Times, u cijeloj povijesti jedinstvenog tržišta samo je jedan profesionalni francuski pekar s potvrdom o kvalifikaciji iz svoje zemlje bio priznat kao profesionalac i u Njemačkoj.

Više je istraživanja pokazalo da bi micanje takvih postojećih barijera donijelo znatne koristi gospodarstvu EU-a naprosto zato što na sektor usluga otpada 70 posto europskog BDP-a. Prema procjeni Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) iz prošle godine, unutarnje barijere na tržištu EU-a ekvivalent su carinama od 110 posto.

Usluge su zaslužne za 82 posto gospodarskog rasta u EU između 2000. i 2023. godine. Uklanjanje prepreka na unutarnjem europskom tržištu posebice bi dobro došlo sada kada trgovinska politika američkog predsjednika Donalda Trumpa nameće eksterne barijere.

Ono što je vidljivo je da se pravila u sektorima kao što su financijske usluge, transport ili energetika osjetno razlikuju među pojedinim članicama, a pristup mnogim profesijama ograničen je nacionalnom regulativom.

Oko četvrtine osoba koje su u prošloj godini aplicirale za priznavanje kvalifijacija u drugim članicama EU-a bilo je odbijeno, a od dodatnih 10 posto je zatraženo da polože odgovarajući ispit ili prođu kroz razdoblje prilagodbe prije dobivanja priznanja.

Ukupno je od 1997. godine priznato 711 tisuća stranih kvalifikacija u drugoj zemlji članici, a među njima je i 356 pekara. Medicinske sestre, liječnici i profesori u srednjem obrazovanju čine 60 posto ukupne brojke, no među 6.679 navedenih profesija ima i onih malog opsega kao što su stručnjak za akupunkturu, upravljač dronova ili kušatelj vina.

Ekonomisti upozoravaju da ograničenja ne štete samo mobilnosti rada već i investicijama, inovaciji i konkurentnosti.

Kako kaže Anthony Gooch Galvez iz lobističke skupine Europski okrugli stol za industriju, unutarnja razmjena usluga u EU iznosi tek osam posto BDP-a naspram 24 posto kad je riječ o robama. Po njegovim riječima, sektor usluga je “uspavani div” europskih integracija kojemu je vrijeme da se probudi.

U praksi, unatoč direktivi o uslugama iz 2006. godine, nacionalna pravila i dalje ograničavaju pristup u slučaju 5.700 uslužnih aktivnosti, što se odnosi na oko 22 posto europske radne snage.

Posebno je problematična praksa u Njemačkoj gdje profesionalne udruge imaju stroga pravila što je tradicija koja datira još iz srednjeg vijeka. Priprema za teoretske i praktične ispite u toj zemlji može trajati između jedne i tri i pol godine, a troškovi mogu prijeći 10 tisuća eura. Osim toga, ispiti moraju biti obavljeni na njemačkom.

Zagovaratelji takvih pravila smatraju da se njima brani kvaliteta, no ekonomisti misle da se zapravo smanjuje konkurentnost i održavaju visoke cijene.

Prema brojkama iz europske baze podataka za regulirane profesije, vidi se da je nominalno najveći broj aplikacija u razdoblju između 1997. i 2024. odbijen u Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj i na Cipru, dok su na istoku Europe odbijenice više iznimka.

No, treba dodati i to da je puno više ljudi apliciralo za priznavanje kvalifikacija u razvijenijim zemljama.

Podaci za Sloveniju i Hrvatsku pokazuju mali broj takvih aplikacija praktično bez odbijenica.

Od 2013. godine kada je Hrvatska ušla u EU priznato je 75,4 posto aplikacija za priznanje kvalifikacija iz Hrvatske u drugim zemljama EU-a. Odbijeno je 6,6 posto, a ostatak se odnosi na drugačije ishode. To su slučajevi kada ne dolazi do automatskog priznavanja ili odbijanja, već se svaki slučaj riješava zasebno i može se raditi o dodatnim zahtjevima ili vremenu prilagodbe.

U obrnutom slučaju, Hrvatska je priznala 92 posto aplikacija za priznavanjem kvalifikacija, a sedam posto je odbijeno uz jedan posto drugačijih ishoda.

Ono što usluge razlikuje od roba je i činjenica da jezična barijera može igrati ulogu.

Sada Europska komisija kani do 2028. godine implementirati novu strategiju jedinstvenog tržišta, što uključuje harmonizaciju postupaka priznavanja kvalifikacija unutar EU-a. Ideja je barem olakšati pružanje usluga u nekoj zemlji na privremenoj osnovi, recimo kod usluga instaliranja, održavanja ili popravaka.

Iskustvo govori da to neće ići baš lako jer, kako je rekao jedan europski diplomat, europski su čelnici vrlo spremni prihvatiti potrebu za većom konkurentnošću, no kad je riječ o odustajanju od nacionalnih pravila svatko čeka da netko drugi prvi povuče potez.