Zagreb među gradovima s najnižim cijenama energenata u EU

Cijene plina i električne energije za građane bitno su različite u glavnim gradovima zemalja članica Europske unije (EU)  dok je na cijene energenata u prosjeku otpadalo 5,5 posto potrošnje kućanstava u EU u 2023. godini.

Naravno, što kućanstva imaju manje prihode to je veći udio troškova za energiju.

Na dan 3. siječnja 2025. godine cijene električne energije za kućanstva su varirale od 9,1 eurocenti za kilovat-sat u Budimpešti do 40,4 centi u Berlinu, a prosjek EU-a bio je 25,5 centi.

Najskuplji su gradovi, uz Berlin, bili Bruxelles s 38,5 centi po kilovat-satu i Kopenhagen s 37,5 centi, a na vrhu su još dva glavna grada zemalja izvan EU-a. To su London s 36,8 centi i Bern sa cijenom od 36,4 centi.

Nešto skuplji od Budimpešte su tri glavna grada koji također nisu u EU – Kijev s 9,8 centi, Beograd s 10,5 centi te Podgorica s 11,1 centi za kilovat-sat.

U Zagrebu je cijena bila 15,8 eurocenti za kilovat-sat i u EU jedino su niže cijene, osim Budimpešte, imali glavni gradovi Bugarske i Malte. U Sofiji je to bilo 14,7 centi, a u Valletti 12,3 centa.

U EU članicama na prostoru srednje i jugoistočne Europe cijene su očekivano niže no što je prosjek EU-a, no zanimljivo je da je Češka iznimka jer je tamo cijena bila 35,3 centa. U Ljubljani je malo viša no u Zagrebu i iznosi 16,8 centi.

U svim glavnim gradovima najvećih europskih gospodarstava cijena je bila iznad EU prosjeka, a nakon Berlina drugi je Rim sa cijenom od 33,5 centa za kilovat-sat.

Stručnjaci tumače tako izrazite razlike u cijenama specifičnim faktorima koji odlikuju svaku zemlju.

“Različiti energetski miks u proizvodnji, strategije nabave i formiranja cijena dobavljača, subvencije, tarifni razredi… sve to ima utjecaj na formiranje cijena”, prenosi Euronews riječi Rafaile Grigoriou, voditeljice projektnog tima koji je radio na usporedbi cijena energenata.

Primjerice, Berlin se našao na vrhu zbog visokih cijena mrežarine i poreza. Ako bi se gledala samo cijena energije, Berlin bi bio na desetom mjestu među 33 uspoređena nacionalna tržišta, odnosno ispod Italije, Velike Britanije i Nizozemske.

Ako se cijene struje prilagode takozvanim standardom kupovne moći (PPS), tada su uočljive promjene na ljestvici glavnih gradova.

Koristeći PPS kao umjetnu jedinicu za usporedbu, cijene variraju od vrijednosti 10,6 u Oslu do 43,9 u Pragu koji se onda nađe na vrhu.

U Berlinu, koji je na drugom mjestu, brojka je 36,1, prosjek EU-a je 27,3, a u Zagrebu je vrijednost 23,1. Niže od Zagreba na ljestvici među glavnim gradovima EU-a nalaze se Amsterdam, Luksemburg, Ljubljana, Stockholm, Helsinki, Budimpešta i Valletta gdje je vrijednost po PPS-u najniža brojkom 13,6.

Zanimljivo je i da Bern, primjerice, drastično pada na brojku 22,1.

Te razlike pokazuju da, premda zemlje istočne i jugoistoične Europe imaju nominalno niže cijene, teret koji potrošnja struje donosi kućanstvima je veći, odnosno cijene su manje priuštive no što je to slučaj u glavnim gradovima na zapadu i sjeveru Europe.

Kod cijena plina, one su varirale od 2,5 centa za kilovat-sat u Budimpešti do 33,3 centa u Stockholmu.

“To se može objasniti prirodom švedskog tržišta plina koje je malo i ima tek 77 tisuća kućanstava od čega je 50 tisuća u glavnom gradu”, pojašnjava Grigoriou.

Nakon Stockholma po visini slijede Amsterdam s 18,3 centi, Bern sa 17,4 te Rim s 15 centi.

U Londonu je, primjerice, cijena tek 8,8 centi. Zagreb ima cijenu od 4,9 centi za kilovat-sat i drugi je od dna među glavnim gradovima EU-a nakon Budimpešte. U Ljubljani je cijena 10,3 centi.

Prosjek EU-a je 11,1 centi.

Ako se stvar gleda po PPS-u, onda je prosječna brojka za EU 12, na vrhu je opet Stockholm s vrijednošću 28,3 te na dnu Budimpešta s brojkom 3,8. I tu je Zagreb drugi od dna s vrijednošću 7,2.

Bern i u ovoj kategoriji pada s trećeg mjesta po nominalnom iznosu na 16. mjesto po PPS-u, što znači da su stanovnicima švicarskog glavnog grada i cijene plina sasvim priuštive.