Na inspekciji Državnog inspektorata pada gotovo svaka treća boca maslinovog ulja, pokazuju to rezultati poljoprivredne inspekcije provedene u godini iza nas. Domaći proizvođači zbog toga traže izmjene zakona kako bi zaštitili svoju proizvodnju.
Što zbog lošeg uroda, što zbog manjka proizvodnje, ulje se u Hrvatsku uglavnom uvozi. Profesor kemije Ivica Ljubenkov tvrdi da prosječni kupac ne može prepoznati pravo od lažnog ulja, ali da razlike ipak postoje.
Dok maslinici miruju, pripreme za novu godinu već su u tijeku. Ipak, maslinare više od uroda brinu poražavajući podaci inspekcije. Poljoprivredni inspektori Državnog inspektorata uzorkovali su ekstradjevičansko maslinovo ulje tijekom redovitih nadzora prošle godine. Analiza je u 30 uzoraka ekstra djevičanskog maslinova ulja pronašla niz nepravilnosti.
Što zbog lošeg uroda, što zbog manjka proizvodnje, ulje se u Hrvatsku uglavnom uvozi. Stručnjaci Zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” upozoravaju da zamjenski preparati imaju vrlo lošu kvalitetu i mogu sadržavati mineralna ulja. U Italiji i Španjolskoj masline se dodatno obrađuju otapalima kako bi se izvukla preostala masnoća. Tako dobiveno ulje znatno je slabije kvalitete. Upravo je iz tih zemalja do listopada prošle godine u Hrvatsku uvezeno najviše ulja, gotovo tri i pol milijuna kilograma zbog čega maslinari traže izmjene zakona.
Maslinovo ulje je inače cijenjen dodatak prehrani, a nezaobilazan je ljubiteljima mediteranske kuhinje. Stoga je i na cijeni u trgovačkim centrima, ali često neopravdano. Profesor Ljubenkov tvrdi da prosječni kupac ne može prepoznati pravo od lažnog ulja, ali da razlike ipak postoje.
“Manje-više veliki trgovački lanci deklariraju da je ulje proizvedeno u EU-u, a u drugim slučajevima bit će navedeno da je proizvedeno u Hrvatskoj. To su uglavnom manji proizvođači i većinom nisu zastupljeni u trgovačkim centrima. Trebalo bi vidjeti od tih 30 uzoraka gdje je ulje uzorkovano i od koga su ga uzimali”, kaže za T-portal Ivica Ljubenkov, profesor kemije na splitskom PMF-u, predsjednik Zajednice maslinara i uljara Hrvatske i bivši voditelj prvog hrvatskog laboratorija akreditiranog za analizu maslinova ulja.
Detaljniji podaci pomogli bi u utvrđivanju je li ulje namjerno patvoreno ili je došlo do promjena u njegovu sastavu zbog drugih razloga. Ljubenkov ističe da se u analizama gledaju dvije skupine faktora. “To su fizikalno-kemijski i senzorski parametri. Dobar broj ulja past će na senzorskim parametrima, a fizikalno-kemijski parametri su im dobri.
Jedan od najbazičnijih parametara je takozvani kiselinski broj. Ekstra djevičanska maslinova ulja mogu imati do 0,8 posto slobodnih masnih kiselina, a djevičanska do dva posto. Kad ih je iznad dva posto, to su lampante, odnosno nisu za ljudsku upotrebu, što je fizikalno-kemijski parametar. Ekstra djevičanska maslinova ulja ne smiju imati nikakvu manu, a djevičanska mogu imati mane do određenog nivoa po pitanju senzorskih parametara”, objasnio je Ljubenkov.
Nesukladnosti u različitim parametrima mogu otkriti je li ulje bilo namjerno patvoreno kako bi mu se, primjerice, produljio rok trajanja ili izbjegle neke druge promjene ili se jednostavno “ukiselilo”.
Miješanje ulja
U hrvatsku je uvezeno gotovo 3.500 tona maslinova ulja iz Italije i Španjolske, u kojima je običaj tretirati masline otapalima da bi se izvukla preostala masnoća. No zbog toga je ulje slabije kvalitete. “Ako je to bilo miješanje s drugim biljnim uljima, onda je to namjerno patvorenje, a ako je zbog nekakvih senzorskih ili blažih kemijskih parametara, onda se to može dogoditi jer je ulje bilo pogrešno skladišteno ili dugo na polici. Dakle tu može biti više razloga”, objasnio je Ljubenkov zbog čega je gotovo trećina analiziranih uzoraka maslinova ulja pala na testu poljoprivredne inspekcije.
Najveći je problem, ističe on, to što prosječni kupac ne može prepoznati koje je ulje pravo, a koje “krivo”.
“Prosječan kupac koji ne pozna neke osnove senzorske analize ne može prepoznati je li ulje ekstra, djevičansko ili lampante, koje nije za ljudsku upotrebu. Tu bi svatko pojedinačno trebao naučiti što je mana ulja, kolika je ona i što je dozvoljeno”, rekao je.
“Jedini lijek protiv ovakvih stvari su sada napravljene kontrole, ali kad bi one bile češće i kad bi se navelo proizvođača tog ulja. Nikakva novčana kazna njima ništa ne znači jer će oni to refundirati. Međutim objavom imena tog proizvođača, kupci će ga izbjegavati barem neko vrijeme. To će mu biti najveća kazna”, zaključio je Ljubenkov.
Pročitajte još:
Ni trikovi ne pomažu
Kao jedan od trikova za prepoznavanje pravog ulja često se spominje stavljanje boce u hladnjak. Ako se ulje smrzne, onda je pravo, uvjeravaju mnogi koji za sebe tvrde da imaju iskustva s maslinama.
“To može i ne mora biti tako. Sve ovisi o sastavu masnih kiselina od kojih je ulje napravljeno. Ako ono više ima linolne i linolenske kiseline, onda se neće smrznuti u frižideru, a ako ima više zasićenih masnih kiselina, onda će se smrznuti. To je jako neutemeljena analiza i ne možete preko toga saznati je li ulje pravo ili je miješano. Činjenica je da se sojino ulje neće smrznuti u frižideru i samo je pitanje koliko je netko umiješao tog ulja u maslinovo”, upozorio je Ljubenkov.
Stoga je za izbjegavanje ovakvih situacija nužno kontrole kvalitete učiniti transparentnima i češćima, smatra stručnjak. Maslinari već traže uvođenje organoleptičkih testova u analize kvalitete, ali potrebno je raditi i na edukaciji, kako kupaca, tako i proizvođača.
