Višak radne snage u EU dvostruko veći od broja nezaposlenih, u Hrvatskoj 7,9 posto

Definicija nezaposlenosti je restriktivna jer isključuje mnoge ljude koji ne rade, pa je stoga možda bolji pojam višak radne snage koji obuhvaća bitno širi broj takvih ljudi, odnosno ne samo one koji se vode kao nezaposleni.

U drugom tromjesečju ove godine u Europskoj uniji je bilo 13,3 milijuna nezaposlenih u dobi od 15 do 74 godine. No, ta brojka naraste na 26,8 milijuna ako se uključi takozvana skrivena nezaposlenost.

Naime, osim službenog broja nezaposlenih ta šira brojka uključuje osobe koje su raspoložive za rad iako ne traže aktivno posao, zatim one koji rade na skraćeno radno vrijeme i one koje traže posao premda nisu odmah raspoložive da započnu raditi.

Prema Eurostatu je taj ukupni višak radne snage u drugom kvartalu u EU imao stopu od 11,7 posto. U to je uračunato 5,8 posto nezaposlenih, 2,6 posto onih koji su raspoloživi za rad i ne traže aktivno posao, 2,4 posto onih koji su podzaposleni na kraće radno vrijeme te 0,9 posto onih koji traže posao iako ne mogu odmah početi raditi.

U analizi koja obuhvaća 33 europske zemlje, raspon viška radne snage je od 5,1 posto u Poljskoj do 25,8 posto u Turskoj.

No, u samoj EU na vrhu su Finska s 19,5 posto i Švedska s 18,8 posto, a na trećem mjestu je Španjolska s 18,6 posto.

U Hrvatskoj je višak radne snage 7,9 posto što nije jako puno više od stope nezaposlenosti od oko pet posto. Pomniji uvid u brojke pokazuje da osim nezaposlenih ima jedan posto ljudi koji rade na skraćeno radno vrijeme, 0,3 posto onih koji traže posao iako nisu odmah dostupni te 1,6 posto onih koji su dostupni za rad premda ne traže posao.

Među najvećim gospodarstvima EU-a Francuska također ima dosta visoku brojku od 15,4 posto, a blizu je i Italija s 15 posto.

Njemačka tu najbolje stoji sa 7,8 posto, odnosno jedina je od četiri najveće ekonomije s brojkom ispod prosjeka EU-a.

Osim Poljske najbolje stoje Slovenija s viškom radne snage 5,3 posto, Malta s 5,4 posto te Bugarska s 5,5 posto. U Sloveniji je, inače, stopa nezaposlenosti 3,3 posto.

Bosna i Hercegovina, primjerice, ima brojku od 17,1 posto, a Srbija 13,9 posto.

Po riječima Dorothee Schmidt-Klau, stručnjakinje Međunarodne organizacije rada (ILO), četiri su faktora koji utječu na razlike u višku radne snage među pojedinim zemljama.

Jedan je uporno visoka stopa nezaposlenosti koja obeshrabruje ljude u traženju posla jer jednostavno ne vjeruju da im sustav pomaže u pronalaženju odgovarajućeg posla.

“Desetljeća visoke nezaposlenosti stvaraju osjećaj da je traženje uzaludno. Kada ljudi misle da imaju male šanse naći odgovarajući posao često prestanu tražiti čak i ako su voljni i sposobni raditi”, prenosi Euronews njezine riječi.

Drugi je problem manjak potpore u sustavu kao što su nedostatak opcija za skrb o obitelji ili opresivne društvene norme.

“To u dobroj mjeri objašnjava razlike u participaciji radne snage između zemalja na sjeveru i jugu Europe”, rekla je Schmidt-Klau.

Idući mogući razlog je manjak visokokvalitetnih poslova koji bi odgovarali ambicijama i potrebama onih koji traže posao.

Također, raskorak između vještina i onoga što se na tržištu rada traži može biti barijera čak i za one koji su uložili u svoje obrazovanje.

“Oni prekasno spoznaju da njihove vještine ne odgovaraju onome što tvrtke traže i to je snažan razlog za gubljenje nade u zaposlenje”, ističe stručnjakinja ILO-a.

Nakon osoba koje se vode u evidenciji nezaposlenih, drugu najveću skupinu viška radne snage čine osobe koje su sposobne raditi premda ne traže aktivno posao.

Po brojnosti ta skupina varira između 0,3 posto u Češkoj i 12,3 posto u Turskoj. Turska je zapravo jedina zemlja gdje ta skupina nadmašuje broj službeno nezaposlenih.

Tu su stope relativno visoke također u Italiji od 6,6 posto i Švedskoj 4,4 posto. U Španjolskoj je brojka tek 2,8 posto iako ta zemlja ima najveću stopu nezaposlenih u EU od 10,5 posto.

U Hrvatskoj, kako rekosmo, u tu skupinu spada 1,6 posto radno sposobnih ljudi.

U Nizozemskoj je najveći postotak onih koji rade u režimu skraćenog radnog vremena, i to 5,1 posto, a druga je po tome Finska sa 4,8 posto.

U dvije zemlje EU-a i dvije koje to nisu, odnosno Nizozemskoj, Irskoj, Švicarskoj i Turskoj, na nezaposlene otpada trećina viška radne snage. To znači da je veliki broj onih koji ne rade i nisu zahvaćeni službenim popisom nezaposlenih što opet sugerira važnost promatranja stanja na tržištu rada kroz prizmu viška radne snage.