Velika prekretnica za obrtnike i proizvođače autohtonih artikala

Prvim danom prosinca ove godine stupa na snagu nova regulative Europske unija koja će po prvi put omogućiti zaštitu zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode na razini cijele EU.

Za razliku od već postojeće zaštite podrijetla za poljoprivredne proizvode, vina i žestoka pića, Europska unija dosad nije imala nikakav mehanizam za zaštitu autohtonih kategorija takvih vrsta proizvoda – bilo onih koji se izrađuju ručno, ili onih koji se rade uz upotrebu strojeva. Budući da se radi o potencijalno velikoj prekretnici za obrtnike i proizvođače koji se bave autohtonim proizvodima, za više detalja upitali smo Violetu Jelić, glavnu tajnicu Hrvatske obrtničke komore (HOK).

“Novim jedinstvenim sustavom zaštite na razini Europske unije obrtnicima, čijim je proizvodima posebnost i kvaliteta bitno određena njihovim zemljopisnim podrijetlom, otvorit će se mogućnost za međunarodnu promociju i zaštitu te povećanje konkurentnosti na domaćem i inozemnom tržištu,” objašnjava Jelić za Financije.hr.

Mogućnost zaštite podrijetla na razini EU i objedinjavanje dosad fragmentiranih propisa koji su se različito primjenjivali i tretirali u pojedinim državama članicama mogli bi koristi imati i sami potrošači.

“Potrošačima, s druge strane, pruža jamstvo kvalitete i prepoznavanje vrhunskih proizvoda koji nerijetko postižu višu tržišnu cijenu i svrstavaju se u tzv. premium kategoriju. Stoga se očekuje pozitivan utjecaj na očuvanje i promicanje tradicionalnih znanja i vještina kao i na zapošljavanje u manje razvijenim regijama, čime se doprinosi njihovom gospodarskom razvoju.”

Po novoj regulativi, raspon proizvoda koji bi se mogli zaštititi je doista velik, i može uključivati sve od drvenih proizvoda, tekstila ili čipke, pa sve do prirodnog kamenja, nakita, proizvoda od stakla, porculana, krzna, itd. Europa je kontinent prepun takvih proizvoda koji su kroz stoljeća postali prepoznat brend, i lokalno i izvan granica svoje države, poput primjerice staklenih predmeta s talijanskog Murana, pribora za jelo iz njemačkog Solingena, ili tvida iz irskog Donnegala. Hrvatska tu, naravno, nije iznimka.

“Kao potencijalne obrtničke proizvode pogodne za zaštitu može se predvidjeti npr. benkovački ili brački kamen, hvarsku čipku od agave, pašku, lepoglavsku, svetomarsku i primoštensku čipku, samoborski kristal, šestinski kišobran, tradicionalne drvene igračke Hrvatskog Zagorja, licitare, betinsku gajetu i tradicionalni nakit iz različitih priobalnih gradova, primjerice Dubrovnika, Šibenika, Rijeke,” podsjeća Jelić.

Europsko tržište je preplavljeno proizvodima uvezenim iz zemalja izvan Europske unije, koje su nerijetko kopija autohtonih europskih proizvoda, pa bi uvođenje ovakve oznaka trebalo doprinijeti konkurentnosti zaštićenih proizvoda. Iz HOK-a kažu da će zainteresiranost domaćih obrtnika za takav oblik zaštite ovisiti o njihovoj poslovnoj viziji i interesu za širenje tržišta, no da se može pretpostaviti da će interes biti značajan.

“Sudeći po zanimanju za zaštitom prehrambenih proizvoda, očekujemo značajan interes. Ključnu ulogu će imati i Hrvatska obrtnička komora u informiranju i pružanju podrške kod registracije,” napominje Jelić.

Da bi proizvod mogao biti zaštićen, potrebno je da zadovolji tri uvjeta – mora potjecati iz određenog geografski definiranog mjesta ili regije, moraju ga odlikovati neke bitne karakteristike povezane s tim mjestom ili regijom, te se barem jedna faza proizvodnje mora odvijati na tom području.

Sama procedura registracije odvija se u dvije faze. U prvoj, tzv. nacionalnoj fazi, udruga proizvođača određenog proizvoda koji se želi zaštititi šalje svoju molbu nadležnom tijelu iz države iz koje potječe, što je u slučaju Hrvatske Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV). Nakon provedene provjere i pozitivne odluke proizvod dobija status privremene zaštite, dok se zahtjev za registraciju na europskoj razini šalje Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) na daljnju ocjenu i konačno odobrenje na razini cijele EU.

DZIV je još u travnju ove godine u Hrvatskoj obrtničkoj komori organizirao konferenciju na tu temu, na kojoj su stručnjaci iz domaćih, europskih i međunarodnih institucija te sami obrtnici raspravljali su o prednostima i  izazovima novog sustava.

“Tada sam istaknula sam kako je Hrvatskoj obrtničkoj komori izuzetno važno očuvanje obrta koji nestaju, kao i podizanje konkurentnosti obrtničkih proizvoda općenito. Učinit ćemo sve kako bi svojim članovima omogućili da što bolje plasiraju svoj proizvod, da što lakše prođu kroz postupak registracije, te dođu do oznake zemljopisnog podrijetla. Tako štitimo svoj identitet te osiguravamo prepoznatljivost na  velikom europskom i svjetskom tržištu,” zaključuje Jelić.