Udruga Franak: Presude potrošaču vrate od 30 do 60 posto novca ugovorenog kreditom

Udruga Franak, koja u Hrvatskoj djeluje već 12 godina, broji preko 34.000 članova, ali je do sada njihovu pomoć i konzultacije putem različitih upita i na javnim tribinama, zatražilo oko 60.000 građana.

Sva pitanja su veoma slična, kaže za Financije.hr Goran Aleksić, koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak, i uglavnom se građani interesiraju kako utužiti banku, a manji dio i kako spriječiti ovrhu zbog otkazanog kredita za ljude koji nisu mogli više plaćati svoje dugove, zbog čega su ovršeni i imaju blokirane račune.

Udruga ipak ne pomaže samo građanima čiji su krediti vezani za švicarski franak, nego klijentima sa svim kreditima ugovorenim prije 2013. godine.

U većini slučajeva banke su, naglašava Aleksić, ugovorile nezakonite i zbog toga ništetne promjenjive kamatne stope.

“Svi potrošači i poduzeća s ugovorenim kamatama koje banke i leasing društva mogu mijenjati ugovorno kako se njima sviđa imaju pravo na obeštećenje ako su tako ugovorene kamate nakon početka otplate rasle iznad početnih veličina. Procjenjujem da takvih ugovora ima još oko 400.000, osim 125.000 kredita u “švicarcima”. Općenito, ljudi nam se javljaju radi pitanja vezanih za njihova prava na tužbe zbog nezakonitih kamata, izlaznih naknada za prijevremenu otplatu kredita te ulaznih naknada za obradu kredita, jer su to sve veličine koje su nezakonito ugovorene, i zbog toga ih banke moraju vraćati zajedno s zateznim kamatama. Ali onaj tko ne tuži neće dobiti obeštećenje“, kaže koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak Goran Aleksić.

U vrijeme kada su počeli s radom, kaže, malo je tko vjerovao da će izvršna i sudska vlast biti naklonjeni potrošačima.

„No, već na samom početku smo shvatili da imamo siguran put prema utvrđenju ništetnosti kamatnih stopa, dok će nešto teže biti utvrditi ništetnost valutne klauzule CHF, i eto bili smo u pravu. Ništetnost kamatne stope potvrđena je već 2014. godine, dok je tek 2018. potvrđena ništetnost valutne klauzule CHF. Sucima je trebalo vremena da shvate što to znači primijeniti pravo iz područja zaštite potrošača koje je drugačije od prava po poslovnim kreditima. Mada, što se mene tiče, tu ne bi smjelo biti razlike. Jedan mali obrtnik ili OPG poduzeće u jednakom su položaju kao i potrošači što se tiče njihovih razumijevanja funkcioniranja valutnih klauzula koje nemaju veze s hrvatskim tržištem, kao što je to bila valutna klauzula CHF. Moje uvjerenje jest da pravne osobe moraju imati jednaka prava kada je u pitanju valutna klauzula CHF kao i potrošači, kao što je to na primjer, u Njemačkoj, gdje nema razlike između potrošača i pravnih osoba“, ističe Aleksić.

Suradnja s Vladom RH, podsjeća Aleksić, intenzivirana je 2015. godine, kada je zakonom omogućena konverzija CHF kredita, čime su dugovi smanjeni i otplata olakšana.

Ipak, time nije postignuta potpuna ravnoteža prava i obveza, koja se postiže tek sudskom presudom u svakom pojedinačnom konvertiranom kreditu.

„Mi smo dobili kolektivnu presudu kojom je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i ništetnost valutne klauzule CHF. Na temelju te presude potrošači su imali pravo, njih 125.000, svojim pojedinačnim tužbama zatražiti obeštećenja. I do danas je, prema mojim grubim procjenama, tužilo oko 60.000 potrošača, od čega ih 35.000 ima konvertirane kredite, i Vrhovni sud još uvijek nije odlučio imaju li oni nakon konverzije pravo na puno obeštećenje, ako se to konverzijom nije ostvarilo. Također, mogu reći i da je dosad oko 2.000 potrošača obeštećeno, da ih oko 10.000 čeka pravomoćnost presuda, dok ostali još uvijek nemaju niti prvostupanjske presude. Presude, otprilike, donose svakom potrošaču od 30 do 60 posto novca ugovorenog u kreditu natrag. To znači – ako je netko digao na primjer 100.000 eura, tužbom može dobiti oko 50.000 eura natrag. Naše najveće dostignuće svakako jest kolektivna presuda, jer ona je temelj za pojedinačna obeštećenja“, navodi Goran Aleksić.

S bankama se, kaže, nije lako nositi jer se i one bore da se zaštite, i to na veoma različite načine. Aleksić ipak podsjeća da je potrebno shvatiti što konkretno znači ravnoteža prava i obveza na koju ima pravo svaki potrošač s ništetnim ugovornim odredbama.

„Naime, utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule CHF, koja se dogodila gotovo tri godine nakon provedenih konverzija, potrošači su dobili pravo na povrat u stanje kao da ništetnih odredaba nikada nije niti bilo, i pravo na vraćanje svih nepripadnih koristi koje su banke stekle primjenom ništetnih odredaba uz naplatu pripadajućih zateznih kamata, jer su banke nepošteni stjecatelji. Konverzijom se ništa od toga nije dogodilo. Glavnica utvrđena nakon konverzije bila je prosječno veća za 10 posto od glavnice na koju potrošači imaju pravo izuzećem ništetnih odredaba. To je prva neravnoteža koja konverzijom nije riješena. Nova kamatna stopa nakon konverzije veća je za 30-50 posto od početne kamatne stope, što je druga neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača koja nije riješena konverzijom”, objašnjava Aleksić u razgovoru za Financije.hr.

Anuiteti nakon konverzije veći su za 15-20 posto od anuiteta na početku otplate kredita, što je treća neravnoteža prava i obveza koja nije riješena konverzijom.

“I konačno, preplata iz konverzije čini tek oko 10 posto ukupnih iznosa preplaćenih anuiteta i pripadajućih zateznih kamata na koje potrošači imaju pravo. Sve je to matematički lako dokazivo i sve je to dokaz da konverzijom potrošači nisu obeštećeni. Konverzija također nije bila niti retroaktivna, jer ona vrijedi od dana potpisivanja aneksa, a ne od početka ugovornog odnosa. Banke su mogle, ali nisu to učinile, novim ugovorima potpuno staviti izvan snage stare ugovore. Ali su banke odlučile, očigledno zajedničkim dogovorom, da će ipak ponuditi anekse, jer su se nadale kako će srušiti konverziju na Ustavnom sudu odnosno arbitražom u Washingtonu. Niti jedan od tih scenarija nije im uspio, pa sada odjednom konverziju spominju kao sveti gral kojim bi se spriječilo obeštećenje potrošača, a još jučer su taj sveti gral htjele baciti u rijeku“, kaže koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak.

Odluka Vrhovnog suda o konvertiranim kreditima još uvijek se čeka jer će se donijeti u proširenom vijeću od 13 sudaca što usporava cijeli proces, kako kažu u Udruzi Franak, ali se nadaju da će do proljeća naredne godine i ti procesi biti završeni.

Ova Udruga čeka i još dvije temeljne odluke, koje su bitne za njihove korisnike – odluku o ništetnosti cijelih ugovora s valutnom klauzulom CHF te odluku o pravu potrošača s konverzijama na puno obeštećenje.

Obje odluke su, napominje Aleksić, odavno mogle i trebale biti donesene, ali očigledno je da su suci na Vrhovnom sudu jako podijeljeni u svojim stavovima i ne mogu ostvariti potrebnu većinu za meritornu odluku.

“No, ta većina mora se ostvariti, i nadam se da će najkasnije početkom sljedeće godine konačno sve biti jasno“, zaključuje naš sugovornik.