Troškovi zaduživanja država članica eurozone osjetno su tijekom ožujka narasli čineći ovaj mjesec u tom smislu jednim od najgorih u zadnjih desetak godina.
Sve je, naravno, posljedica rata na Bliskom istoku jer su ulagači postali nervozni oko učinaka koje će taj rat proizvesti na javne financije u eurozoni.
Tako se prinos na talijansku desetogodišnju obveznicu popeo na 4,14 posto na kraju prošlog tjedna da bi se kasnije spustio na 4,08 posto što čini rast od 0,8 postotnih bodova samo u ožujku.
Slično se s prinosima događalo i 2022. godine tijekom energetske krize zbog napada Rusije na Ukrajinu.
Prinos na francusku desetogodišnju obveznicu došao je gotovo na 3,9 posto što je najviša razina od 2009. godine, a u slučaju Španjolske popeo se na blizu 3,7 posto prvi put od kraja 2023.
“Ulagači su počeli shvaćati da ulazimo u razdoblje nižeg rasta i više inflacije u kombinaciji sa snažnijim fiskalnim poticajima, odnosno većom državnom potrošnjom”, kazao je za Financial Times Tomasz Wieladek koji je glavni makroekonomist za Europu u investicijskoj tvrtki T Rowe Price.
Članica Izvršnog odbora Europske središnje banke (ESB) Isabel Schnabel je u govoru protekli petak rekla kako su se inflacijski izgledi vratili brže od očekivanja, ali i da ESB ima dovoljno vremena prije djelovanja pričekati podatke koji bi pokazivali sekundarne učinke inflacije.
Fondovski menadžeri navode da je rast dugoročnih prinosa dodatno potaknut očekivanim udarom na javne financije zbog mjera zaštite potrošača od rasta cijena.
Po njihovom mišljenju, stanje s javnim financijama će se pogoršati diljem eurozone.
Tijekom protekle energetske krize na mjere ublažavanja njezinih učinaka europske su zemlje potrošile 651 milijardu eura. Ta brojka uključuje EU, Norvešku i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Po udjelu u bruto društvenom proizvodu (BDP) najviše je u tom kontekstu izdvojila Malta, gotovo sedam posto BDP-a, pokazuju podaci think-tanka Bruegel.
Druga je bila Bugarska gdje je to bilo više od 5,5 posto BDP-a, a više od pet posto izdvojile su Austrija, Grčka, Italija i Litva.
Hrvatsku su tada mjere koštale oko 3,2 posto BDP-a, a Sloveniju četiri posto.
U apsolutnom smislu najveći je iznos izdvojila Njemačka, gotovo 160 milijardi eura što je bilo gotovo 4,5 posto BDP-a.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) je protekloga tjedna ocijenila da su tada mnoge mjere bile loše ciljane i donijele značajne fiskalne troškove.
Istraživač s Bruegela Simone Tagliapietra kaže da su europske vlade ionako pod fiskalnim pritiskom, i ne samo zbog troškova za obranu.
“Ne vidim prostor da se primjene mjere slične onima iz 2022. i 2023.”, rekao je.
Francuska je, primjerice, na kraju prošle godine imala proračunski manjak od 5,1 posto BDP-a.
Prije početka konflikta na Bliskom istoku jaz između talijanskih i njemačkih referentnih obveznica bio je 0,6 postotna boda, a sada je povećan na gotovo jedan postotni bod.
Pročitajte još:
Ipak, portfeljni menadžer u globalnoj investicijskoj tvrtki Pimco Konstantin Velt smatra da bi bilo potrebno nekoliko godina visokih kamatnih stopa i niskog rasta da se počnu postavljati pitanja o održivosti duga.
Inače, prinos na njemačku desetogodišnju obveznicu je sada na 3,1 posto.
