Prema novom istraživanju koje je proveo London School of Economics (LSE), ljudi ne pridaju važnost nejednakosti kada se živi u odvojenim društvenim svjetovima, no kada se bogatstvo otvoreno pokazuje tada nezadovoljstvo raste. Nedavno je objavljen podatak da 60 tisuća najbogatijih ljudi svijeta posjeduje više bogatstva no pola svjetske populacije. To u praksi znači da je 0,001 posto stanovnika svijeta tri puta bogatije nego 50 posto ljudi na svijetu koji su u donjem dijelu ljestvice bogatstva.
Analiza s LSE pokazuje da generalno ljudi nemaju previše jasnu sliku o materijalnim nejednakostima u društvu ako to ne vide izravno i dovoljno.
“Jedan od razloga je i to što ljudi ne razumiju stvari kao što su Ginijev koeficijent. Znanstvenici i ekonomisti govore o tim parametrima, no to ne znači puno prosječnom čovjeku”, ustvrdila je za Euronews Milena Tsvetkova koja je jedna od autorica studije.
Ginijev koeficijent se mjeri od 0 što je savršena jednakost do 1 što je maksimalna nejednakost. Ekonomisti ga koriste kako bi proučili nejednakost između gotovo idealne raspodjele bogatstva do njegove ekstremne koncentracije.
U Europskoj uniji (EU) Bugarska ima najvišu koncentraciju bogatstva, odnosno koeficijent je na 0,384 dok je u Slovačkoj najmanja nejednakost u prihodima i koeficijent je 0,217. Podaci Eurostata otkrivaju da među četiri najveće europske ekonomije, Njemačka ima najbolji koeficijent od 0,295. U Francuskoj je 0,3, u Španjolskoj je 0,312 te u Italiji je najnepovoljniji s brojkom od 0,322.
U Hrvatskoj je 0,298 što je otprilike na prosjeku EU-a koji je na 0,294. Slovenija je puno bolja, odnosno bogatstvo je bolje distribuirano među članovima društva, a koeficijent je 0,238.
Ostale zemlje na jugoistoku Europe za koje su podaci dostupni pokazuju veći jaz u raspodjeli bogatstva, odnosno veću koncentriranost. U Srbiji je koeficijent 0,319, u Crnoj Gori 0,315, a u Sjevernoj Makedoniji 0,303 te u Albaniji 0,31.
Očekivano, skandinavske članice EU-a imaju bolje rezultate od prosjeka EU-a, a najbolja je u tom dijelu Europe Norveška gdje je koeficijent na 0,244.
Od Hrvatske su bolje sve zemlje na prostoru srednje Europe, odnosno uz spomenute Slovačku i Sloveniju još i Austrija, Mađarska, Rumunjska, Češka te Poljska. U Švicarskoj je, primjerice, koeficijent 0,31, a u Turskoj čak 0,448 što, jasno, odražava velike razlike u raspodjeli bogatstva u toj zemlji.
No, činjenica da su ljudi pretežito okruženi osobama koje imaju sličnu razinu bogatstva razlogom je da percepcija nejednakosti u društvu postane iskrivljena.
Studija upozorava da to ima jednu praktično vrlo negativnu posljedicu, a to je da se ljudi, kada zbog iskrivljene slike nisu svjesni ozbiljnosti problema, teže angažiraju da bi se stvari poboljšale tražeći političko djelovanje oko tog pitanja kao što je snažnije oporezivanje bogatih.
Kako zaključuje studija, vrlo često siromašniji i bogatiji žive u odvojenim društvenim svjetovima.
Bogatiji žive u zasebnim kvartovima, odlaze na odmor na druga mjesta, šalju svoju djecu u druge škole i odlaze u kupnju na druga mjesta od onih gdje se okuplja i odlazi siromašniji dio stanovništva. To zapravo znači da žive paralelne društvene živote s ne previše prilika da siromašniji izbliza promatraju i prate kako se ponašaju bogati.
Zanimljivo je da je i tijekom pandemije u jednom bitnom segmentu mogla biti uočena razlika. Iako su naizgled svi bili natjerani u karantenu, nije bilo isto biti izoliran u malom stambenom prostoru ili prostranom objektu s vrtom.
Tada su bogatiji možda izbjegavali isticanje takvih svojih prednosti, no čini se da smo se sada vratili u vremena kada više ne postoje obziri u tom smislu, ocjenjuje studija.
Pročitajte još:
U EU 10 regija je u prošloj godini imalo broj osoba koje su izložene riziku od siromaštva u rasponu od 30 do 41,4 posto. Među njima su bile dvije španjolske enklave u Africi, dva francuska prekomorska departmana, četiri regije u Italiji i dvije u Grčkoj.
S druge strane, u 28 europskih regija je brojka bila manja od 10 posto. U tom krugu nalazi se po pet regija u Italiji, Belgiji i Češkoj, tri regije u Mađarskoj, dvije u Poljskoj i Austriji te po jedna u Finskoj, Slovačkoj, Španjolskoj, Danskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj.
U Hrvatskoj najmanje je osoba izloženo siromaštvu u Zagrebu, i to 9,7 posto. U regiji Sjeverna Hrvatska to je 17,4 posto, u Jadranskoj Hrvatskoj 21,2 posto i u Panonskoj Hrvatskoj 29,7 posto.
