Europska unija (EU) već dulje vrijeme želi biti globalna predvodnica u brizi o okolišu i borbi protiv klimatskih promjena i istina je da u tom kontekstu čini više no ostatak svijeta, no ukupna globalna situacija potvrđuje da se stvari kreću suprotno od željenog pravca.
U drugom tromjesečju ove godine EU je smanjio emisije stakleničkih plinova za 0,4 posto na godišnjoj razini, unatoč gospodarskom rastu od 1,3 posto. No, i u okviru takvog relativnog uspjeha vrijedi napomenuti da je većina, odnosno 14 zemalja članica, ipak zabilježila rast emisija. Hrvatska je bila jedna među njima, premda je taj rast bio minimalan, tek 0,1 posto.
Prije deset godina na Pariškoj klimatskoj konferenciji je dogovoreno da bi trebalo globalno zatopljenje zadržati ispod razine od 1,5 stupnja u odnosu na predindustrijsku razinu, no najnovija istraživanja upućuju da to više nije moguće ostvariti.
Emisije od fosilnih goriva će ove godine vjerojatno doseći rekordnu razinu, a takozvani ugljični proračun kojemu je cilj održavanje globalnog zatopljenja ispod 1,5 stupnja praktično je iscrpljen.
Stručnjake koji izračunavaju globalni ugljični proračun kao ključnu mjeru za ispunjavanje pariških klimatskih ciljeva predvodi profesor Pierre Friedlingstein sa sveučilišta u Exeteru u Velikoj Britaniji. Istraživački tim uključuje više od 90 institucija diljem svijeta.
Procjena je da će globalne ugljične emisije od fosilnih goriva ove godine porasti 1,1 posto u odnosu na 2024. To bi značilo da bi ovogodišnje emisije iznosile 38,1 milijardi tona ugljičnog dioksida fosilnog podrijetla.
Istina je da je dekarbonizacija energetskih sustava na djelu u mnogim zemljama, no to očito nije dovoljno da kompenzira rast globalne energetske potražnje.
“Preostala količina ugljičnog proračuna za zatopljenje do 1,5 stupnja celzija, što je 170 milijardi tona ugljičnog dioksida, potrošit će se prije 2030. godine s obzirom na sadašnju razinu emisija. Procjenjujemo da klimatske promjene smanjuju kapacitet apsorpcije ugljičnog dioksida na kopnu i u oceanima”, navode istraživači.
Tih 170 milijardi tona je otprilike ekvivalent emisija za četiri godine uzevši u obzir razinu iz ove godine.
U 2025. očekuje se da Kina poveća emisije za 0,4 posto što je niža stopa rasta nego proteklih godina uslijed snažnog rasta proizvodnje iz obnovljivih izvora i umjerenog povećanja potrošnje. U Indiji bi emisije mogle porasti za 1,4 posto u odnosu na 2024. što je također određeno usporavanje.
Za SAD prognoza je rast od 1,9 posto, a za EU 0,4 posto za čitavu ovu godinu. Iako su emisije padale u ta dva područja proteklih godina ove se godine očekuje povećanje. Za Japan se očekuje pad od 2,2 posto. U ostatku svijeta projekcija je rast od 1,1 posto.
Inače, rast fosilnih ugljičnih emisija ove godine dolazi iz svih oblika tih goriva. Za ugljen je prognoza 0,8 posto, za naftu jedan posto, a za prirodni plin 1,3 posto.
Međunarodni zrakoplovni transport povećao je emisije u svom sektoru godišnje za 6,8 posto i nadmašio pretpandemijsku razinu, dok se u slučaju međunarodnog brodskog prijevoza predviđa da će ove godine razina ostati ista u odnosu na 2024.
Koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi bi trebala dosegnuti 425,7 čestica na milijun što je 52 posto iznad predindustrijskih razina. To je zapravo mjera broja molekula ugljičnog dioksida na milijun molekula zraka.
Za malu utjehu treba reći da je Pariški klimatski sporazum ipak ostavio određeni pozitivni trag jer su emisije rasle sporije no u desetljeću ranije. Stopa je u prosjeku bila 0,3 posto godišnje dok je u razdoblju od 2005. do 2015. to bilo 1,9 posto godišnje.
Pročitajte još:
Ono što je također pozitivno je da 35 zemalja uspijeva smanjiti emisije unatoč gospodarskom rastu što je dvostruko veći broj no u prethodnom desetogodišnjem razdoblju.
Dobro je i što se primjećuje da je uništavanje šuma u području Amazone palo na najnižu razinu od 2014.
Izvješće stručnjaka ocjenjuje da je osam posto ukupnog rasta koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi od 1960. godine izravna posljedica promjena koje su oslabile kapacitet kopna i oceana u apsorpciji tog plina.
