Turska neće podržati plan Europske unije (EU) o odustajanju od uvoza ruskog plina, a uloga te zemlje može biti bitna budući da kroz nju prolazi dio ruskog plina prema Europi.
Naime, da bi proveo plan EU želi pomnije nadzirati plinske tokove i za to bi bile potrebne informacije iz ključnih tranzitnih zemalja kao što je Turska. No, službena Ankara nije zainteresirana, piše Politico.
“Dok EU može ili ne mora odlučiti da potpuno odustane od uvoza ruskog plina Turska smatra da jednostrane sankcije stvaraju rizik od ekonomskih poremećaja i veće energetske nesigurnosti. Turska primjenjuje samo one sankcije koje usvoji Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda”, poručuje tursko ministarstvo vanjskih poslova.
Energetski stručnjaci upozoravaju da bi stajalište Turske moglo otvoriti prostor za nelegalan ulazak ruskog plina u EU i nakon isteka roka za postupno odustajanje od njegova uvoza.
Trenutačno su odnosi Bruxellesa i Ankare u lošoj fazi zbog represije turske vlade prema oporbi.
“Tursko odbijanje da udovolji uvjetima nadzora koje želi EU može stvoriti izazove za primjenu predloženog plana, posebice jer Turska ima sve veću tranzitnu ulogu i služi kao čvorište za ruski plin”, smatra europarlamentarac Ville Ninistoe koji je bivši finski ministar zaštite okoliša.
EU je od 2022. za oko dvije trećine smanjio uvoz ruskog plina, no u međuvremenu su skočile količine ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) koje se uvoze. Prema prijedlogu Bruxellesa, kratkotrajni ugovori o uvozu ruskog plina bi trebali biti napušteni do kraja ove godine, a dugotrajni do kraja 2027.
Bruxelles želi da sve tvrtke uključene u uvoz plina dostavljaju podatke kako bi se mogao saznati izvor. EU članice i Europski parlament sada rade na zakonodavnom rješenju.
Praćenje podrijetla gasa je vrlo problematično jer je praktično nemoguće testirati odakle molekule stižu, a ugovori o nabavi su povjerljivi i plin prolazi kroz više posrednika prije no što dođe na odredište.
Turska nije članica EU-a i nema nikakvu zakonsku obvezu slijediti europska pravila i zahtjeve.
No, za graničnu trgovinsku točku između Bugarske i Turske Strandža-Malkoclar bi bilo bitno imati turske podatke o podrijetlu plina, kaže analitičarka Aura Sabadus iz konzultantske tvrtke ICIS.
Navodi, primjerice, da prema ugovoru iz 2023. bugarska energetska tvrtka Bulgargaz može naručiti isporuke LNG-a u turske terminale koje onda turska državna tvrtka Botas dalje transportira za Bugarsku.
“Ne znamo je li plin koji se isporuči Bugarskoj upravo taj koji je naveden u ugovoru”, kaže Sabadus, napominjući da zbog niže cijene ruskog plina postoji veliki rizik da je znatan dio plina upravo ruski.
Jednak rizik postoji i na interkonekciji između Turske i Grčke.
Prošle godine preko te dvije interkonekciije EU je uvezao 1,9 milijardi kubičnih metara plina, a brojka može narasti i do 5,4 milijarde godišnje.
Bulgargaz tvrdi da ima sve dokumente uredne i da se podrijetlo plina može lako provjeriti.
Bivši turski diplomat i sada energetski konzultant Mehmet Ogutcu misli da će Bruxelles morati ponuditi nešto Turskoj kako bi osigurao suradnju kao što je otpuštanje novaca Europske investicijske banke za zelene projekte u toj zemlji.
Pročitajte još:
Tursko ministarstvo vanjskih poslova je poručilo da želi surađivati s Bruxellesom u onoj mjeri u kojoj EU surađuje s Turskom.
Sabadus ipak upozorava da ostaje problem što EU nema jurisdikciju nad onim što radi Turska i neće moći kontrolirati kako postupa turska carinska služba.
