Administracija predsjednika Donalda Trumpa razmatra jednu od najrizičnijih vojnih opcija dosad – izravnu operaciju unutar Irana s ciljem preuzimanja gotovo 450 kilograma visoko obogaćenog uranija, potez koji bi mogao značajno eskalirati sukob i uključiti američke snage na terenu danima, pa i duže.
Prema američkim dužnosnicima, a kako piše Wall Street Journal, konačna odluka još nije donesena, no predsjednik ostaje otvoren za tu mogućnost jer bi zapljena materijala izravno služila njegovom ključnom cilju: sprječavanju Irana da razvije nuklearno oružje.
Istodobno, Washington pokušava diplomatskim putem postići isti ishod. Trumpovi savjetnici pojačavaju pritisak na Teheran da pristane predati uranij kao dio eventualnog mirovnog sporazuma. U suprotnom, američki predsjednik ne isključuje opciju njegove zapljene silom.
Stručnjaci i bivši vojni zapovjednici upozoravaju da bi takva misija bila iznimno kompleksna i opasna. Američke snage morale bi ući duboko u iranski teritorij, potencijalno pod vatrom protuzračne obrane i dronova, osigurati lokacije te omogućiti specijaliziranim timovima da pronađu i sigurno uklone nuklearni materijal.
„Ovo nije brza operacija ulaska i izlaska“, upozorio je umirovljeni general Joseph Votel, bivši zapovjednik američkog Centralnog zapovjedništva.
Procjene govore da bi operacija mogla trajati nekoliko dana ili čak tjedan, uključujući postavljanje privremenih logističkih baza i transport visoko radioaktivnog materijala u posebnim kontejnerima.
Uranij na ključnim lokacijama
Prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), značajne količine obogaćenog uranija nalaze se u postrojenjima u Isfahanu i Natanzu, lokacijama koje su već bile meta američko-izraelskih zračnih napada.
Iran je prije eskalacije sukoba posjedovao više od 400 kilograma uranija obogaćenog na 60% te dodatne količine materijala koje se relativno brzo mogu preraditi u razinu pogodnu za nuklearno oružje.
Iako američki dužnosnici tvrde da Iran trenutačno ne obogaćuje uranij, tehnička sposobnost za nastavak programa i dalje postoji.
U pozadini vojne opcije, traju pokušaji diplomatskog rješenja. Posrednici poput Pakistana, Turske i Egipta pokušavaju uspostaviti komunikaciju između Washingtona i Teherana, no izravni pregovori još nisu započeli.
Trump je u javnim nastupima zauzeo oštar stav, poručivši da Iran mora ispuniti američke zahtjeve ili se suočiti s ozbiljnim posljedicama.
Istovremeno, dio njegove administracije zagovara izbjegavanje kopnene operacije. Državni tajnik Marco Rubio istaknuo je da se ključni ciljevi mogu postići i bez angažmana kopnenih snaga.
Povijesni presedani u drugačijem kontekstu
Sjedinjene Države već su u prošlosti sudjelovale u operacijama uklanjanja nuklearnog materijala iz drugih zemalja, no isključivo u mirnodopskim uvjetima. Primjeri uključuju operaciju u Kazahstanu 1994. te uklanjanje uranija iz Gruzije krajem 90-ih.
Za razliku od tih slučajeva, potencijalna operacija u Iranu odvijala bi se u aktivnoj ratnoj zoni, što značajno povećava rizike.
Pentagon paralelno priprema više scenarija. Među njima su i raspoređivanje dodatnih snaga u regiji, uključujući brze interventne jedinice marinaca i padobrance 82. zračno-desantne divizije.
Razmatra se i slanje dodatnih 10.000 vojnika kako bi predsjednik imao širi spektar opcija u daljnjem tijeku sukoba.
Pročitajte još:
Ministar obrane Pete Hegseth poručio je kako SAD ima „čitav niz opcija“, uključujući i scenarij u kojem Iran dobrovoljno odustaje od nuklearnog materijala.
Iako Trump privatno naglašava da želi izbjeći dugotrajan sukob i završiti operacije u relativno kratkom roku, vojni analitičari upozoravaju da bi upravo ovakva operacija mogla imati suprotan učinak.
Mogući iranski odgovor, uključujući napade na američke snage i regionalne saveznike, mogao bi produžiti rat znatno izvan planiranog okvira od nekoliko tjedana.
U konačnici, odluka o zapljeni uranija predstavlja izbor između visokorizične vojne akcije i neizvjesnog diplomatskog ishoda, uz potencijalno dalekosežne posljedice za sigurnost regije i globalnu stabilnost.
