U petak je u zagrebačkom hotelu Dubrovnik održana godišnja konferencija Agencije za tržišna natjecanja (AZTN) koja tradicionalno okuplja domaće i međunarodne stručnjake iz područja tržišnog natjecanja, kao i predstavnike iz gospodarstva i državne uprave.
U uvodnom govoru šefica AZTN-a Mirta Kapural je podsjetila da se ove godine navršava 30 godina od usvajanja prvog zakona o tržišnom natjecanju u Hrvatskoj, i nabrojala područja u kojima je zaštita tržišnog natjecanja ključan dio slagalice u suvremenim ekonomijama i trgovinskim kretanjima.
“Svakodnevno smo svjedoci globalnih političkih kretanja, mjera koje pojedine zemlje podzuimaju radi zaštite svojih tržišta, brzom tehnološkom i digitalnom napretku koji utječa na ekonomiju I tržišno natjecanje. Uslijed ovog utjecaja u odnos sa tržipnim natjecanjem se stavljaju trgovinska politika, industrijska politika, zaštita osobnih podataka, poticanje inovacija, povećana kontrola velikih digitalnih platformi, i razvoj novih digitalnih alata,” rekla je Kapural.
Dodala je da se u posljednjih nekoliko godina zaštita tržišnog natjecanja počelo baviti i temama koje tradicionalno nisu bile predmet njenog interesa, poput primjerice održivosti i zelene tranzicije, ili dio radnih odnosa, u dijelu u kojem se javljaju ugovori koji brane vrbovanje radnika od konkurentskih tvrtki.
Direktorica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Irena Weber istaknula je problem novog zakona o javnoj nabavi koji je u proceduri donošenja, i za kojeg HUP očekuje da “riješi problem nelojalne konkurencije iz trećih zemalja.”
“Mi kao mala i otvorena ekonomija želimo imati jasna pravila igre, i jednaka pravila igre za sve. Ako mi već godinama ne možemo praktički dobiti nijedan infrastrukurni project, jer naprosto zbog troška rada, troška energenata, nedostatka radne snage, upravno-regulatornog opterećenja, potrebe energetske tranzicije, naprosto nismo konkurentni u odnosu na igrače iz trećih zemalja,” rekla je Weber, i pozvala na zaštitu “naših radnih mjesta i naših kompanija.”
Okupljenima se obratio i Goran Romek iz Ministarstva gospodarstva, koji se dotakao i pristupanja Hrvatske Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Hrvatska je postala kandidatkinja za članstvo u OECD-u 2022. godine, a u kolovozu ove godine Ministarstvo financija je priopćilo da je finaliziralo usklađivanje propisa potrebnih za članstvo u tom klubu najrazvijenijih zemalja na svijetu sa sjedištem u Parizu.
“Suradnja ministarstva gospodarstva i AZTN-a je posebno došla do izražaja tijekom procesa pristupanja u OECD, u kojem je područje tržišnog natjecanja bilo jedan od važnih elemenata ocjene. To iskustvo je pokazalo Koliko su koordinacija institucija, razmjena podataka I dosljedna primjena standarda presudni,” rekao je Romek.
U nastavku je izlaganje imao Ori Schwartz, izraelski pravnik koji je od 2021. voditelj OECD-ovog odjela za tražišno natjecanje. Schwartz je govorio o trendovima i izazovima u regulativi i nadzoru tržišta u području kompanijskih spajanja i akvizicija, tzv. merger control.
“Prvi izazov je kako se merger control odnosi prema drugim javnim potrebama. Tu se radi o razgovorima koji se uvijek svoje na tržišno natjecanje u odnosu na nešto drugo. Danas je glavno pitanje odnos tržišnog natjecanja i industrijske politike. Prije dvije godine to je bila održivost. S vremenom se mijenjaju te teme na koje zaštita natjecanja može imati utjecaj – ali i koje utječu na način na koji se upravlja tržištem. Neriješeno je pitanje i vječno traju rasprave o tome koliko zaštita natjecanja treba uzimati u obzir te druge ekonomske prioritete,” rekao je Schwartz.
Za primjer je naveo pozive u Europskoj uniji da se promoviranjem tzv. industrijskih šampiona, tj. velikih europskih kompanija, EU suprotstavi rivalima na globalnoj sceni, kojima se često onda suprotstavljaju europski ili nacionalni regulatori kojima je zadaća spriječiti preveliku koncentraciju na domaćem tržištu.
Takve ideje iznesene su u dokumentu iz rujna 2024. nazvanom Draghi Report, u kojem je na 300 stranica bivši predsjednik Europske središnje banke (ESB) Mario Draghi analizirao budućnost europske konkurentnosti i predložio niz mjera za jačanje jedinstvenog europskog tržišta.
Između ostalog, Draghi je u njemu zagovarao izmjene u načinu kako se osmišljavaju mjere za zaštitu tržišta, i da se u odlučivanju o davanju zelenog svjetla za kompanijska spajanja uzima u obzir i pitanje inovativnosti, tj. koliko bi se mogla potaknuti inovativnost dopuštanjem velikih europskih spajanja, umjesto da se samo gleda koncentracija na domaćem europskom tržištu.
Po Draghiju, Europi su takve konsolidacije potrebne u nekim sektorima ako želi konkurirati velikim – često puta državno podržanim – industrijskim ili tehnološkim divovima iz SAD-a ili Kine.
U nastavku je tu dilemu, između poticanja konsolidacija radi jačanja globalne konkurentnosti s jedne strane i očuvanja tržišne utakmice s druge, komentirao i Daniele Calisti, voditelj odjela za kompanijska spajanja pri DG COMP, upravi Europske komisije za nadzor tržišnog natjecanja.
Pročitajte još:
Calisti osporava pretpostavku da je potrebno imati velike kompanije da bi se Europa mogla natjecati na svjetskoj razini, te ističe da europske kompanije moraju prvo biti kompetitivnije na domaćem tržištu umjesto da narušavamo regulativu tržišne utakmice koja u Europi već dobro funlcionira.
“Trebamo razmisliti jesmo li doista spremni odustati od nekih pravila tržišnog natjecanja da bismo time dobili globalno velike igrače. U Italiji smo primjerice pokušali s nečim takvim u 1990-ima. No, ti ‘nacionalni šampioni’, suočeni s globalnom konkurencijom, svejedno su svi izgubili trku. Preživjele su uglavnom manje kompanije. Nakon svih šokova i kriza, neke od njih su propale, ali dobar dio je preživio – a one koje su preživjele su postale vrlo uspješne na globalnoj razini. Tako da nije točno da je potrebno biti velik da bi se uspjelo na globalnom tržištu.”
