Tehnološki suverenitet Europe ugrožen zbog ovisnosti o azijskim baterijama

Oslanjanje Europe na azijske dobavljače baterija za električna vozila ugrožava sigurnost opskrbe i tehnološki suverenitet, utvrdila je konzultantska kuća Deloitte uoči sajma automobila u Münchenu.

Udio Europe u svjetskoj proizvodnji baterija za električne automobila iznosio je prošle godine samo 13 posto, a proizvodile su ih gotovo isključivo podružnice kineskih i južnokorejskih tvrtki, navodi Deloitte u izvješću. Samo jedna tvrtka sa sjedištem u EU proizvodi baterije, i to u ograničenom opsegu. Udio Kine u svjetskoj proizvodnji iznosi pak oko 70 posto.

Prihodi od prodaje baterija električnih vozila u Europi porast će do 2030. godine na 54 milijarde eura, s prošlogodišnjih 16 milijardi. Ako Europa u kratkom roku ne počne proizvoditi više baterija, njezino tržište električnih vozila moglo bi još više ovisiti o kineskim i drugim azijskim dobavljačima.

Europa mora proizvoditi najmanje 40 posto svjetskih baterija ako želi imati značajniju ulogu u tom sektoru, prenosi Hina. Baterije su najskuplja komponenta električnih vozila, koja određuje troškove, performanse i domet vožnje.

Dominacija Azije zapravo predstavlja regionalnu monopolizaciju tržišta, upozorava Deloitte, naglašavajući da bi europski proizvođači automobila u takvim uvjetima mogli izgubiti pristup najnovijim tehnologijama.

Kako bi EU mogla proizvoditi baterije potrebni su određeni minerali i metali koji su korisni i za druge bitne proizvode pa je Europska unija 2023. dogovorila Zakon o kritičnim sirovinama (CRMA), prema kojem je zacrtan plan EU da do 2030. diversificira izvore za nabavku ključnih sirovina, tako da se 10 posto nabavlja iz rudnika i nalazišta, da se 40 posto potreba pokriva obradom sirovina i da se još 25 posto pokrije recikliranjem.

Podsjećamo, Europska komisija je u lipnju 2025., kao dio provedbe spomenutog zakona, iznijela popis 13 velikih projekata za ekstrakciju ključnih sirovina koje potrebne kako bi EU bila konkurentna na svjetskom tržištu.

Ovi projekti su značajni s obzirom na to da je Kina ograničila izvoz određenih minerala, što je dovelo do problema za mnoge europske tvrtke. Većina projekata se bavi materijalima koji su bitni za proizvodnju baterija za električna vozila i akumulatore, što uključuje litij, kobalt, mangan i grafit. Dva projekta za rijetke zemne minerale – koji se koriste, primjerice, za proizvodnju magneta u vjetroturbinama, nalaze se u Malaviju i u Južnoj Africi.

Nabrojani projekti nalaze se još u Velikoj Britaniji, Kanadi, na Grenlandu, u Kazahstanu, Norveškoj, Srbiji, Ukrajini, Zambiji, Brazilu i u francuskom pacifičkom teritoriju Novoj Kaledoniji. Britanski projekt bavi se eksploatacijom volframa, dok se u Ukrajini i na Grenlandu radi o vađenju grafita. Projektom na Grenlandu upravlja britanska tvrtka GreenRoc Strategic Materials.

U Srbiji je za projekt od strateške važnosti određen projekt Jadar, kojeg kontrolira multinacionalna tvrtka Rio Tinto. Radi se o bogatom ležištu litija, ključnog materijala za proizvodnju električnih vozila. Nalazište u zapadnoj Srbiji je otkriveno 2004. godine, a s izgradnjom rudnika za eksploataciju počeli su 2022., no zbog masovnih prosvjeda oko potencijalne štete za okoliš, vlada Srbije je povukla već izdane dozvole za razvoj projekta. Jadar bi, po procjenama, mogao snabdijevati oko 90 posto europskih potreba za litijem, a po planovima bi mogao početi s radom 2028.

Iz Rio Tinta su tada poručili da uvrštenje projekta Jadar na popis strateških projekata Europske unije potvrđuje da Srbija ima važnu ulogu u energetskoj i digitalnoj budućnosti Europe, dodavši da se radi o jednom od najbolje istraženih i najperspektivnijih projekata u Europi, i da se bi s procijenjenom godišnjom proizvodnjom od 58.000 tona litij-karbonata ta lokacija mogla Srbiju pretvoriti u ključnog igrača u opskrbnom lancu električnih vozila.

Litij je inače metal koji je ključan za proizvodnju baterija za električna vozila.

Kako bi se dodatno poboljšala opskrba ključnim sirovinama, EU je lani s Australijom potpisala Memorandum o razumijevanju za bilateralno partnerstvo za suradnju u području održivih kritičnih i strateških minerala. Njime se Europskoj uniji nastoji omogućiti diversifikacija opskrbe materijalima potrebnima za zelenu i digitalnu tranziciju te istodobno doprinijeti razvoju domaćeg sektora kritičnih minerala u Australiji. Partnerstvo obuhvaća cijeli lanac vrijednosti kritičnih i strateških minerala: istraživanje, vađenje, prerada, rafiniranje, recikliranje i prerada otpada od vađenja minerala.