Talijansko gospodarstvo trebalo bi u 2026. porasti jedan posto, dvostruko više nego što se očekivalo u proljeće, no rast bi iduće godine mogao usporiti na samo 0,6 posto, procijenio je istraživački centar talijanske udruge poslodavaca Confindustria.
Poboljšana prognoza za ovu godinu temelji se na boljim rezultatima u prvoj polovini godine, rastu ulaganja i provedbi talijanskog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, poznatog pod kraticom PNRR.
Unatoč tome, izgledi za 2027. ostaju nesigurni zbog visokih cijena energije, inflacije, skupljeg financiranja i postupnog slabljenja učinka europskih sredstava.
Confindustria upozorava da bi dodatno pogoršanje energetske krize moglo potpuno izbrisati očekivani gospodarski rast u idućoj godini.
Ulaganja i europski novac održavaju rast
Ulaganja bi u 2026. trebala porasti 3,3 posto, a posebno snažan doprinos i dalje daje građevinski sektor, unatoč smanjenju ulaganja u stambenu gradnju. Osobna potrošnja trebala bi porasti 1,1 posto, ali njezina će snaga ovisiti o inflaciji i raspoloživom dohotku kućanstava.
Provedba PNRR-a trebala bi rastu talijanskog BDP-a ove godine pridonijeti s pola postotnog boda. Sredstva se koriste za infrastrukturu i javne projekte, ali istodobno potiču privatna ulaganja programima poput Transizione 5.0.
Slika je nepovoljnija u vanjskoj trgovini. Izvoz robe i usluga trebao bi porasti 2,9 posto, dok se za uvoz očekuje rast od 3,4 posto, pa će doprinos neto izvoza gospodarstvu ostati negativan. U 2027. očekuje se znatno slabljenje domaće potražnje. Ulaganja bi trebala porasti samo 0,8 posto, a potrošnja kućanstava 0,5 posto.
Jedan od razloga bit će postupno završavanje najintenzivnije faze provedbe PNRR-a. Confindustria procjenjuje da će se nakon 2026. potrošiti oko 47 milijardi eura iz plana, od čega 27 milijardi u 2027., u usporedbi s približno 42 milijarde predviđene potrošnje u ovoj godini.
Slabljenje europskog investicijskog ciklusa posebno će pogoditi građevinarstvo, koje će nakon završetka najvećih projekata morati pronaći nove izvore financiranja.
Foto: Pixabay.com
Talijanska struja 35 posto skuplja nego u Njemačkoj
Najveći rizik za talijansko gospodarstvo predstavljaju visoki troškovi energije. U prvih devet mjeseci ove godine električna energija u Italiji bila je u prosjeku 35 posto skuplja nego u Njemačkoj. Cijena električne energije u rujnu dosegnula je 208 eura po megavatsatu, gotovo dvostruko više od 114 eura zabilježenih u veljači, prije početka rata u Perzijskom zaljevu.
Visoke cijene smanjuju profitne marže, otežavaju planiranje ulaganja i čine talijanske proizvode manje konkurentnima na međunarodnim tržištima. Udio energetskih troškova u ukupnim izdacima talijanskih proizvođača povećao se 40 posto u odnosu na razinu od prije šest godina.
Osnovni scenarij Confindustrije pretpostavlja postupnu normalizaciju prometa kroz Hormuški tjesnac od siječnja 2027. godine. Produžena blokada ili nova oštećenja energetske infrastrukture mogla bi, međutim, izazvati daljnji rast cijena.
Ako bi prosječna cijena nafte Brent u 2027. dosegnula 126 dolara po barelu, umjesto 75 dolara iz osnovne projekcije, rast talijanskog gospodarstva mogao bi pasti na nulu. Do jednakog bi ishoda mogla dovesti kombinacija cijene nafte od 115 dolara po barelu i plina od 89 eura po megavatsatu.
Inflacija u Italiji u rujnu je dosegnula 4,2 posto. Confindustria očekuje da će prosječna stopa u cijeloj 2026. iznositi 3,2 posto, a u 2027. usporiti na 2,2 posto.
Dodatni pritisak predstavlja monetarna politika Europske središnje banke. Nakon dvaju povećanja kamata, analitičari Confindustrije očekuju još tri podizanja, što bi dodatno poskupjelo kredite građanima i poduzećima.
Dio smanjenja emisija rezultat je zatvaranja tvornica
Talijanski poslodavci upozorili su i na gospodarske posljedice europskog sustava trgovanja emisijama ETS.
Emisije talijanskih industrijskih postrojenja uključenih u sustav smanjene su 43 posto između 2005. i 2025. godine. U istom je razdoblju, međutim, zatvoreno 386 postrojenja.
Prema analizi Confindustrije, čak 48 posto ukupnog smanjenja emisija povezano je s prestankom proizvodnje. Za preostali dio nije moguće precizno utvrditi proizlazi li iz uvođenja čišćih tehnologija ili iz smanjenih proizvodnih aktivnosti. To otvara pitanje razlikuje li Europa dovoljno jasno stvarnu dekarbonizaciju industrije od pada emisija koji nastaje gašenjem proizvodnje.
Dodatni je rizik postupno ukidanje besplatnih emisijskih jedinica. Kada bi kompanije morale kupovati sve jedinice koje trenutačno dobivaju besplatno, dodatni bi trošak premašio operativnu dobit kod 18 posto obuhvaćenih talijanskih proizvođača. Te kompanije zapošljavaju oko 19.000 ljudi.
Male tvrtke ograničavaju talijansku produktivnost
Uz kratkoročne energetske i inflacijske pritiske, Confindustria upozorava i na dugotrajne strukturne slabosti talijanskog gospodarstva, prije svega nisku produktivnost i velik udio mikro i malih poduzeća.
Prema simulaciji, kada bi Italija imala jednaku raspodjelu kompanija prema veličini kao Njemačka, njezina bi ukupna produktivnost bila 17,6 posto veća te bi za 2,8 posto nadmašivala njemačku. Veće kompanije lakše ulažu u tehnologiju, izlaze na strana tržišta, financiraju istraživanje i razvoj te isplaćuju više plaće.
Financijska struktura proizvođača u međuvremenu se popravila. Udio kapitala u ukupnim izvorima financiranja prerađivačke industrije povećan je s 34,5 posto u 2007. na 50 posto u 2024. godini. Poboljšanje, međutim, nije ravnomjerno. Značajan broj poduzeća i dalje nema dovoljno vlastitog kapitala da bi financirao ulaganja ili podnio novi gospodarski šok.
Talijanski izvoz dodatno opterećuju američke trgovinske barijere. Izvoz robe u SAD, bez brodova i farmaceutskih proizvoda, u posljednjih je 12 mjeseci pao 9,8 posto.
Pročitajte još:
Pozitivan signal dolazi iz trgovine sa zemljama Mercosura. U prva tri mjeseca privremene primjene trgovinskog sporazuma s Europskom unijom talijanski izvoz u tu regiju povećan je deset posto na godišnjoj razini, iako se cijeli rast ne može pripisati isključivo sporazumu.
Italija će nakon slabljenja učinka PNRR-a morati pronaći održiviji model rasta utemeljen na većoj produktivnosti, snažnijim poduzećima i konkurentnijim cijenama energije. Bez toga bi poboljšanje u 2026. moglo ostati samo kratkotrajan predah prije novog usporavanja.
