Talijanska priča o konsolidaciji bankovnog sektora ne ostavlja puno prostora za predah kako neprestance izviru nove informacije i događanja, no zasad ipak neizvjesnost oko toga kakav će konačan rezultat tih previranja biti ne popušta.
Možda ipak nešto postane jasnije tijekom ljeta budući da je banka Monte dei Paschi di Siena (MPS), koju favorizira država nakon što je banku spasila od propasti prije osam godina, najavila da će njezina službena ponuda za preuzimanje većeg suparnika banke Mediobanca krenuti od 14. srpnja nakon što je nacionalni regulator dao odobrenje za taj korak.
Mediobanca, jedno od priznatih velikih imena talijanske bankarske scene zajedno s UniCreditom te Intesom Sanpaolo, drži pokušaj MPS-a neprijateljskim i nastoji preuzimanje izbjeći.
Europska središnja banka također je dala zeleno svjetlo za pokušaj tog preuzimanja uključujući i scenarij prema kojemu bi MPS na kraju došao do manje od 50 posto dionica.
Dva vodeća dioničara u MPS-u su talijanske bogataške obitelji Del Vecchio i Caltagirone koje zajedno drže 27 posto udjela u Mediobanci, pa se očekuje da će pozitivno odgovoriti na ponudu koja će biti na stolu do 8. rujna.
U pokušaju da zaustavi preuzimanje Mediobanca je nakanila kupiti Banca Generali koja se fokusira na bogatije klijente, no skupština banke koja mora odobriti tu odluku je odgođena za 25. rujna budući da nije bila zajamčena nedvojbena potpora među dioničarima.
Tržišna vrijednost MPS-a je nešto ispod devet milijardi eura, dok Mediobanca ima vrijednost od oko 16 milijardi eura. Ponuda za preuzimanje postavljena je na 14,6 milijardi eura.
Mediobanca je dodatno dioničarina ponudila isplatu 4,9 milijardi eura u razdoblju od tri godine kako bi ih motivirala da ne prihvate neprijateljsko preuzimanje.
Drugi veliki sličan slučaj pokušaja neprijateljskog preuzimanja odvijao se na relaciji UniCredit i Banco BPM. No, talijanska je vlada tu nastojala otežati posao UniCreditu pa mu je uvjetovala da mora, uz ostalo, ubrzati izlazak iz Rusije ako želi kupiti domaćeg konkurenta što je završilo na upravnom sudu jer u UniCreditu smatraju da su postavljeni uvjeti za njega štetni.
Premda je UniCredit objavio da je spreman odustati od domaće akvizicije ako se stvari pokažu previše kompliciranim, to ne vrijedi za ambiciju preuzimanja njemačke banke Commerzbank koja se također opire tom pokušaju jednako kao i njemačka vlada.
Sada je prvi čovjek UniCredita Andrea Orcel uputio pismo njemačkom kancelaru Friedrichu Merzu u kojemu nastoji objasniti zašto bi akvizicija bila dobra.
UniCredit već posjeduje oko 30 posto dionica u njemačkoj banci. Njemačka vlada je također jedan od bitnih dioničara.
“Kao što sam više puta rekao, rado bih sjeo za stol i razgovarao o ovoj temi licem u lice”, piše Orcel u pismu čiji je sadržaj Reuters dobio na uvid nakon što je o njegovu postojanju prvi izvijestio njemački dnevnik Sueddeutsche Zeitung.
Orcel navodi da bi spajanje stvorilo novog njemačkog prvaka u bankovnom sektoru koji bi bio institucija za potporu revitalizaciji njemačkog gospodarstva.
“Uvjereni smo da bi spajanje bilo optimalno rješenje i pravac djelovanja, no ako se to pokaže neizvedivim još uvijek postoji potreba da sjednemo za stol i nađemo obostrano prihvatljivo i pozitivno rješenje”, poručio je Orcel.
Napomenuo je da bi njemački političari imali zadnju riječ o tome gdje bi bilo sjedište nove zajedničke banke koju bi formalno činili frankfurtski Commerzbank i njemačka podružnica UniCredita minhenski HVB.
Po riječima Orcela, mreža poslovnica Commerzbanka bila bi očuvana, a lokalno bi se odlučivalo o pitanjima kao što su krediti.
Pročitajte još:
Pismo je upućeno i njemačkom ministru financija Larsu Klingbeilu, a ministarstvo je potvrdilo primitak pisma i priopćilo da se zahvalilo te uputilo UniCredit na upravu Commerzbanka.
Glavna izvršna direktorica Commerzbanka Bettina Orlopp je u svibnju poručila da im “nije potrebno stalno uplitanje izvana”.