Javni nastup za mnoge predstavlja izazov, no postoje tehnike i metode koje mogu pomoći u prevladavanju straha i postizanju profesionalnog i autentičnog izraza. O tome smo razgovarali s Pinijom Poljaković stručnjakinjom koja već godinama pomaže drugima da zablistaju na pozornici, pred kamerama i u poslovnim prezentacijama.
Još kao klinka bila sam aktivna u izvedbenim umjetnostima – glazbena škola, balet, recitatorska, novinarska, dramska… Obožavala sam to! No, svaki put prije izlaska na pozornicu osjećala sam golemu tremu – drhtavicu, znojenje, grč u želucu – prisjeća se.
Strast prema javnom nastupu nastavila je razvijati kroz rad na radiju, televiziji i brojnim voditeljskim angažmanima. Primijetila je da i njezini sugovornici, koji su inače bili elokventni i šarmantni, pred kamerom ili publikom nestanu – ukoče se ili izgube nit. To ju je potaknulo na istraživanje kako pretvoriti tremu u uzbuđenje i osloboditi potencijal svakog govornika.
I tad sam počela istraživati sve moguće razloge tih strahova i blokirajućih trema kao i mogućnosti prihvaćanja i transformiranja u uzbuđenost. Htjela sam znati i zbog sebe i svojih sugovornika, a na koncu i publike kako da i pred kamerom ili publikom ostanemo fokusirani, prirodni, zanimljivi i profesionalni – kaže nam Pinija.
Tijekom godina sudjelovala je u brojnim projektima, no jedan od ključnih trenutaka bio je rad u svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode (WWF), gdje je s kolegicom vodila međunarodne treninge javnih i medijskih nastupa.
Oduvijek sam intuitivno, a kasnije i profesionalno pomagala drugima da zasjaje u svojim nastupima. Vrijeme je da mi to postane full-time job. Da pomažem i menadžerima i poduzetnicima i startupima i profesorima…svima. Jer danas gotovo pa nema zanimanja u kojem vam ne treba vještina prezentiranja i javnog ili medijskog nastupa. A nitko nas tome ne uči, samo se od nas očekuje da stanemo i pričamo. I pritom budemo i zanimljivi i jasni. I opušteni i profesionalni. Nije lako. Ali može naučiti svatko – kaže.
Javni nastup mnogima predstavlja izazov – bilo da se radi o govoru pred velikom publikom, poslovnoj prezentaciji ili intervjuu pred kamerama. Dok neki uživaju u pažnji i lako se izražavaju, drugima stres i nesigurnost otežavaju komunikaciju. Tako nam je Pinija otkrila tri savjeta kako pobijediti tremu:
Mogu učiti sami. Gomila je (pa i besplatnog) sadržaja na tu temu. Pitanje je samo koliko će to trajati, kako u svemu tome pronaći i izabrati baš ono što im treba. Kako ostati motiviran, vježbati bez stručnog feedbacka. Može se, ali traje, kaže Pinija.
Tu je i metoda pokušaja i promašaja. Stalnog izlaganja i testiranja. Može biti bolno, može trajati dugo, ali se može i zaista naučiti mnogo.
Moguće je i upisati grupnu edukaciju ili, ako žele personaliziran pristup i brže i dubinske rezultate – pronađu svog trenera s kojim individualno rade baš na njihovim specifičnim izazovima, potrebama i ciljevima.
“Trema je pozitivna, ona znači da nam je stalo, da osjećamo odgovornost prema svojoj publici. Jedan od osnovnih načina je upravo to razumijevanje treme – kao naše uzbuđenje pred nečim važnim. Drugo je vježbanje, priprema našeg sadržaja i izvedbe dovoljno ranije da osjećamo sigurnost u ono čemu pričamo. Ipak, i tada nam može nam se dogoditi nas „trema pojede“, da nas toliko uznemiri i utječe na našu izvedbu. Srećom postoje brojne tehnike i metode kako da se ipak opustimo i fokusiramo i u takvim trenucima. Svaka osoba je drugačija i nema univerzalnog recepta (kao ni savršenog recepta za jelo). Ali svatko može sebi (i uz pomoć trenera) pronaći tehnike koje mu najviše odgovaraju. Nekima su to vježbe disanja, tehnike mindfulnessa, drugima vježbe progresivnog opuštanja mišića, poze moći… Zaista je ogromna paleta mogućnosti. Ali potrebno je otkriti što nam najviše odgovara – i onda to i prakticirati” – kaže nam Pinija.
Jasna struktura, entuzijazam i uvjerljivost ključni su za ostavljanje snažnog dojma. No, tu je i neverbalni govor tijela često je presudan za dojam koji ostavljamo na publiku.
Neverbalni govor je često nesvjestan, ali izrazito važan. Jer upravo i publika, opet često nesvjesno, nam više ili manje poklanja pažnju, više ili manje vjeruje, i više se ili manje s nama povezuje baš zbog neverbalnog govora. Nije slučajno da su najgledaniji TED talks upravo oni koji, uz dobru verbalnu komunikaciju koriste i izražen neverbalni govor. Komunikacija nije samo ono što kažeš nego i kako kažeš. Upravo neverbalna komunikacija može biti taj esencijalni dio učinkovitog javnog nastupa. Dakle, gledajte u publiku, ne okrećite im leđa (pogledavajući npr. prezentaciju), imajte otvoreni govor tijela, koristite ruke za ilustraciju svojih poruka, i ne križajte ruke i noge, ne želite izgledati kao mrzovoljni redar u klubu ili pokisla balerina – savjetuje nas Pinija.
Kad je riječ o pitchanju investitorima, važno je ne samo prenijeti informacije, već i pokazati strast i vjeru u projekt.
Društvene mreže dodatno su promijenile način na koji komuniciramo. Danas svi imaju pristup digitalnoj pozornici, što može biti prilika, ali i izazov.
Nekoć smo na ekranima gledali gotovo pa samo probrane i/ili školovane ljude za TV nastupe. U eri društvenih mreža svi imamo pristup online pozornici. I to je donijelo velike promjene. Jedna od njih je da se dio ljudi pojavljuje opuštenije, ne peglaju beskrajno ni ton ni sliku, već pričaju kao što bi pričali s bliskim osobama. S druge strane, dio ljudi pomalo glumata, afektira, zavodi ili manipulira upravo putem tih kanala. I sve ta na neki način stvara različite pritiske ljudima koji nisu sigurni kako oni sada trebaju nastupati. U kojem smjeru da idu – plesa i zafrkancije ili ozbiljnosti profesionalnih spikera? Pa izbjegavaju uopće stati ispred kamere. Jer misle da nisu dovoljno dobri, da će se osramotiti, ne ispasti dovoljno profesionalni ili zanimljivi. I to je šteta. Jer ako si npr. poduzetnik velika je vjerojatnost da će upravo video sadržajem privući baš idealne klijente. Stvoriti suradnje s ljudima koji su kliknuli baš na tvoju osobnost, koja je presudila da u konkurenciji izaberu baš tebe. I zato obožavam kad se moji klijenti odluče na taj korak. U početku skeptični, na kraju razigrani, kreativni i oslobođeni. I angažirani – istaknula nam je.
Rad s trenerom javnog nastupa uključuje analizu govora, rad na samopouzdanju i vježbanje izvedbe.
Zamislimo da si ti moja klijentica. Za početak ćeš mi reći koji su tvoji izazovi, na čemu želiš poraditi, kao i što želiš postići. Ako je u pitanju i opterećujuća trema radimo na osvještavanju i re-treniranju svojih uvjerenja, obrazaca i sabotirajućih praksi, oslobađamo se unutarnjeg kritičara i stvaramo tvoj jedinstveni set alata i tehnika za smanjenje stresa i jačanje samopouzdanja. Istovremeno, pronalazimo i tvoju najveću snagu, ono što ne želiš samo zadržati, već i jačati. Istražujemo kakva si vrsta govornika i kako da taj dio tebe izgradimo u tvoju najveću prednost. Ako postoje snimke, analiziramo tvoje dosadašnje nastupe i sadržajno i izvedbeno. Zatim definiramo tvoje ciljeve, tvoju publiku i prema tome oblikujemo stil i ton komunikacije, kao i neke osnovne poruke. I onda krećemo u meni najdraži dio – zajedno osmišljavamo, vježbamo i brusimo tvoje sljedeće predavanje, prezentaciju ili video. Sve od cilja, glavnih poruka, strukture, do storytellinga. I na koncu – vježbamo i brusimo izvedbu tvog nastupa. Pazimo na odabir riječi, način govora, ritam, dinamiku, ton glasa, pauze, govor tijela…sto detalja – kaže nam Pinija.
Pronaći balans između profesionalnosti i vlastitog izraza ključno je za uspješan nastup.
Autentičnost je škakljiv pojam i ljudi ga različito shvaćaju. Po meni to ne znači da ćeš doći u pidžami već da ćeš se za taj nastup izrazito pripremati, ali ne i skrivati. Uvijek preporučujem da se prilagodiš događaju, ali jedno je uklopiti se, a drugo ukalupiti se. Za mene nema veće profesionalnosti nego upravo naći taj savršeni balans – stručno, ali na svoj način, sa svojom osobnošću i u svom stilu održati javni nastup. Autentično znači i ranjivo i hrabro. Kada se ne skrivamo iza neke isključivo profesionalne, ali i rezervirane i bezbojne persone već riskiramo i pokazujemo i svoju osobnost. Ne moraju nas i neće svi voljeti. Ali nema boljeg osjećaja nego kad osjećaš i spremno i dobro u svojoj koži – rekla nam je.
Čak i iskusni govornici osjećaju određenu dozu treme prije javnog nastupa, no ključ uspjeha leži u pripremi i ritualima koji pomažu u smanjenju stresa.
Osobno mi prvenstveno pomaže dobra priprema, kad je last-minute varijanta stres je uvijek nemjerljivo veći. Drugo, par minuta prije penjanja na pozornicu se (ako je moguće) malo maknem od svih, fokusiram na disanje, nekad odradim i mindfulness tehnike. Voda mi je uvijek pri ruci. A osmijeh kad stanem pred ljude na licu – kaže.
Pročitajte još:
Kada smo na pozornici, često se fokusiramo na to kako izgledamo, što ćemo reći i hoćemo li ispasti dovoljno uvjerljivi. No, stručnjakinja za javni nastup naglašava da je prava tajna uspjeha u pomicanju fokusa s nas samih na publiku.
– It’s not about you. Većina stresa, krivih sadržaja i loših izvedbi dolazi iz pretjeranog fokusa na nas same. „Što ću ja reći, kako ću ja izgledati…?“ Kada u fokus stavimo publiku i sadržaj koji će njima biti koristan i zanimljiv pada ogroman teret s leđa. I kreće proces davanja, a ne samo nastupanja. Možda zvuči čudo, ali zaista smo rijetko kome u publici važni mi (osim nekim bliskim osobama). Bitno im je hoće li oni sada nešto kvalitetno dobiti ili vrijeme izgubiti. A nama je da im damo dobro vrijeme, a i mi pritom uživamo. Uložite u svoje vještine javnog nastupa i vratit će vam se višestruko – zaključila je Pinija.
Piše: Emilija Franić
