Što za Hrvatsku znači američka blokada pristupanju OECD?

Odgođeno glasanje u Odboru za trgovinu u kontekstu procesa pristupanja Hrvatske Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) odjeknulo je medijski kao američka blokada Hrvatske na tom putu, no ako se stvar kontekstualizira i stane na loptu možda sam događaj treba više promatrati kao oblik zapreke s kojim Hrvatska već ima iskustva u prethodnim razdobljima političkih i ekonomskih integracija na međunarodnoj sceni.

Hrvatska je dosad završila pristupnu raspravu pred 19 od 25 odbora koji ocjenjuju usklađenost zakonodavstva, politika i praksi potrebnih za ulazak u OECD i u tome prednjači u odnosu na ostalih sedam kandidata koji uključuju Brazil, Bugarsku, Rumunjsku, Peru, Argentinu, Indoneziju  i Tajland. Od tih 19 odbora 17 je donijelo formalno mišljenje, a još se čeka na odbore za okoliš i trgovinu.

OECD, inače, ima 38 zemalja članica. Hrvatska je ambicija ući u tu organizaciju u prvoj polovici 2026. godine.

Kao i mnoge druge globalne teme ta je ambicija povezana s djelovanjem nove američke administracije i Donalda Trumpa za koju se može reći da je uglavnom predvidiva u svojoj nepredvidivosti, pa tako ni sam taj ciljani datum ne može biti čvršćeg karaktera.

Državni tajnik u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Zdenko Lucić je ustvrdio kako nije točno da SAD blokira ulazak Hrvatske u SAD, već je Washington zatražio da se glasovanje održi u nekom drugom trenutku. Isto navodi i ministar gospodarstva Ante Šušnjar.

Naravno, teško je sve to ne povezati s napetošću oko trgovine nakon dolaska Trumpa na vlast i njegovog plana da uvede carine koje će se odnositi i na Europsku uniju (EU). Drugim riječima, Hrvatska kao članica EU-a ispada kolateralna žrtva u ovome trenutku.

Bilo kako bilo, Lucić tvrdi da je Hrvatska usklađena s kriterijima OECD-a u području trgovine, a kada će onda glasanje biti održano nije moguće predvidjeti. Po njegovim riječima, i ranije se znalo događati da se odgodi glasanje u nekim odborima.

Hrvatska očito ima namjeru nastaviti raditi na procesu pristupanja. Nedavno je, primjerice, promijenjen zakon o vlasništvu kako bi državljani zemalja OECD-a mogli imati pravo stjecanja nekretnina u Hrvatskoj osim kad je riječ o poljoprivrednom zemljištu.

Nastaviti s fokusom na ispunjavanje uvjeta, kako ističe ekonomski analitičar Luka Brkić, je uostalom jedino zrelo što može Hrvatska napraviti u ovome trenutku jer članstvo u OECD-u donosi koristi koje ne treba zanemariti jednako kao što je bilo bitno da se ispunjavaju uvjeti koji su bili vezani za članstvo u Europskoj uniji (EU).

“Članstvo u OECD-u svakako da ima i praktično i statusno značenje, a ja bih rekao da ne treba zanemariti niti jedno od toga iako je za Hrvatsku možda nešto presudnija ova praktična strana, slično kao i kada je trebalo ispunjavati uvjete za ulazak u EU. Dobar je primjer, recimo, upravljanje javnim poduzećima gdje se kod nas prisutan kriterij političke podobnosti sudara s kriterijima OECD-a. Drugim riječima, pristupanje OECD-u je još jedan od načina da se disciplinira ponašanje i svede na standarde koje postavljaju i podupiru razvijene ekonomije”, kaže za Financije.hr Brkić.

Kako dodaje, Hrvatska, unatoč tome što nije u praksi provela baš sve što je formalizirano na papiru u kontekstu ulaska u EU i što ima podbačaja, nije ista zemlja kakva je bila prije članstva, pa tako i ulazak u OECD donosi uvođenje reda na višoj razini.

Osim toga, iako Hrvatska nije velika ulagačka destinacija, činjenica da neki investitori mogu ulagati samo u članice OECD-a, odnosno njihove vrijednosne papire, daje zemlji novi imidž na globalnoj sceni.

Hoće li Hrvatska doista moći pristupiti OECD-u do ljeta iduće godine sasvim je otvoreno pitanje, ali samo postizanje članstva vjerojatno neće biti problematično.