Nakon više od dvadeset godina pregovora čini se da je danas, u svjetlu nepredvidivosti globalne trgovine i povratka na scenu protekcionističkih politika po cijelom svijetu, konačno sazrelo vrijeme za sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i četiri južnoameričke zemlje Mercosura – Brazila, Argentine, Paragvaja i Urugvaja.
EU i zemlje Mercosura postigli su u prosincu 2024. politički dogovor o tom sporazumu, nazvanog EMPA. Kako kažu iz Europske komisije, sporazumom će se stvoriti najveća zona slobodne trgovine na svijetu, s tržištem od 700 milijuna ljudi. Iz Komisije također kažu da europske tvrtke na tržištu te četiri zemlje imati prednost u odnosu na druge trgovinske partnere, jer je riječ o bloku kojeg inače obilježavaju visoke carine na uvoz robe i druge trgovinske barijere.
Procjenjuje se da se će sporazumom povećati godišnji izvoz Europske unije u Mercosur za do 39 posto – ili 49 milijardi eura – što bi moglo stvoriti oko 440.000 radnih mjesta u Europi. Sporazumom će Mercosur dramatično sniziti visoke uvozne namete za europske industrijske proizvode kao što su automobili – na koje se trenutno plaća namet od 35 posto – te strojeve (14-20 posto), ili farmaceutske proizvode (do 14 posto).
Druge ključne odredbe uključuju i pojednostavljenje carinskih procedura, uz uvođenje kvota za “osjetljive” proizvode poput govedine, peradi, šećera, riže, meda i etanola, te osiguranje opskrbnih lanaca, posebno za sirovine i energente – što bi trebalo pomoći u zelenoj tranziciji u oba trgovinska bloka.
Iako se još ne zna kada bi sporazum mogao biti odobren, jer konačnu verziju iz rujna mora izglasati Europski parlament i moraju ga potvrditi vlade država članica, izgledno je da se u EU formira konsenzus za odobrenje sporazuma, i da se donedavni otpor nekih većih članica koje žele zaštititi svoju poljoprivredu smekšao – osobito u svjetlu globalne trgovinske nesigurnosti i potrebe Europe da pronađe nova tržišta i nove partnere.
“Za Hrvatsku, iako je trenutačna trgovinska baza s Mercosurom mala, postoje jasne niše u kojima se mogu ostvariti mjerljivi pomaci. Prema dostupnim podacima, naš je robni izvoz prema državama Mercosura u 2024. iznosio svega 10,3 milijuna eura, dok je uvoz dosegnuo 31,1 milijun eura, što znači da imamo deficit od 21 milijuna. Struktura razmjene već sada sugerira gdje bi sporazum mogao donijeti najveću korist, jer su u izvozu najznačajnije kategorije farmaceutika (23 posto ukupnog izvoza), strojevi i mehanički uređaji (12 posto), ali i proizvodi poput alkoholnih pića i duhana. Uvoz je pak dominantno koncentriran na duhan i prerađevine (24 posto), ribu i rakove (22 posto), te strojeve i optičke proizvode,” objasnio je za Financije.hr Ivan Odrčić, savjetnik glavnog ekonomista Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Odrčić dodaje da bi ukidanjem visokih carina na automobile, strojeve i farmaceutske proizvode hrvatske kompanije iz navedenih sektora imale izravnu cjenovnu prednost pri ulasku na ta tržišta, a olakšavanjem pristupa tamošnjoj javnoj nabavi i uslugama mogao bi se otvoriti prostor i za domaće IT i konzultantske tvrtke.
“Poljoprivredno-prehrambeni sektor mogao bi iskoristiti smanjenje carina na vino, jaka alkoholna pića, čokoladu i maslinovo ulje, što bi posebno pogodovalo proizvođačima s prepoznatljivim brendovima i oznakama zemljopisnog podrijetla, a ne treba zaboraviti ni brojnu hrvatsku dijasporu koja bi na takve poteze sigurno pozitivno potrošački reagirala. Krajem listopada Europska komisija vodi poslovnu delegaciju u Brazil s ciljem jačanja izvoza europske poljoprivredno-prehrambene i industrije pića, a sudjelovat će i jedna hrvatska udruga proizvođača sireva, što je prilika za predstavljanje proizvoda visoke dodane vrijednosti na tom tržištu,” kaže Odrčić.
Svaka liberalizacija trgovine sa sobom nosi i neke rizike, podsjeća Odrčić, i za primjer navodi europske poljoprivrednike koji strahuju od povećanog uvoza govedine i peradi iz Brazila i Argentine. No, posljednja verzija sporazuma je oblikovana tako da ograničava povlašteni uvoz na vrlo mali udio europske proizvodnje.
“Primjerice, kvota za goveđe meso odgovara tek oko 1,5 posto ukupne proizvodnje u EU, a ugrađene su i zaštitne klauzule koje bi se mogle aktivirati u slučaju poremećaja na tržištu. Dodatno, svi postojeći europski sanitarni standardi ostaju na snazi, a od kraja 2025. na snagu stupa i Uredba EU-a o proizvodima povezanim s krčenjem šuma (EUDR) koja će dodatno filtrirati uvoz mesa, soje i sličnih roba koje ne mogu dokazati da dolaze iz održivih izvora,” podsjeća Odrčić.
Iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) također kažu da ne očekuju da bi sporazum s Mercosurom mogao značajnije utjecati na domaće tržište poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, unatoč niskoj razini samodostatnosti Hrvatske kad se radi o govedini, koja je na 65-70 posto. Kad se radi o peradi i šećeru, Hrvatska je na 85-90 odnosno 90 posto samodostatnosti.
“Što se tiče mogućnosti za veći izvoz iz Hrvatske u zemlje Mercusora najveći je potencijal u proizvodima kao što su sir, maslinovo ulje, čokolada i keksi, prerađevine voća i povrća, dječja hrana, različiti proizvodi visokog stupnja prerade i jaka alkoholna pića,” kaže Jelena Đugum, direktorica Sektora za poljoprivredu HGK.
Iz HGK kažu da postoji prostor za veću suradnju, i da zasad najveći udio trgovinske razmjena Hrvatske s Mercosurom otpada na Brazil.
“Čak 68 posto robne razmjene sa zemljama Mercosura čini razmjena s Brazilom (30 milijuna dolara). Drugi po veličini trgovinski partner među zemljama Mercosura je Argentina s ukupnom vrijednošću robne razmjene od 12,4 milijuna dolara, a slijede ju Paragvaj sa 1,3 milijuna dolara, te Urugvaj sa 0,8 milijuna dolara. Potencijal za intenziviranje trgovinske suradnje svakako postoji, između ostalog i kroz trgovinske sporazume,” rekla je za Financije.hr Snježana Posavec iz Centra za internacionalizaciju poslovanja pri HGK.
Posavec podsjeća da HGK već surađuje s institucijama poput Argentinsko-hrvatske i Paragvajsko-hrvatske komore, ali i s drugim mješovitim gospodarskim komorama koje pružaju platformu za umrežavanje i suradnju, kako bi se ojačale gospodarske veze između naših zemalja i promovirale investicije i trgovinske prilike.
Osim s Europskom unijom, blok Mercosur je od 2017. pregovarao i sa četiri države iz EFTA-e, koji uključuje Švicarsku, Norvešku, Lihtenštajn i Island – i sa njima je i formalno potpisao veliki trgovinski sporazum 16. rujna ove godine u Rio de Janeiru. Riječ je o sveobuhvatnom sporazumu koji regulira promet robom, uslugama, intelektualno vlasništvo, protok kapitala, i uključuje odredbe o održivom razvoju.
Tim sporazumom se primjerice ukidaju carine na 96 posto švicarskog izvoza u zemlje Mercosura, a dogovor uključuje i bilateralne kvote za poljoprivredne proizvode. Ipak, iz brazilskog ministarstva vanjskih poslova podsjećaju da bi sporazum s EU trebao biti najveći trgovinski pakt u povijesti oba trgovinska bloka, i da kao takav ima višestruku stratešku vrijednost za Brazil.
“Europska unija drugi je po veličini trgovinski partner Brazila, s trgovinskim tokom od oko 92 milijarde dolara u 2023. Sporazumom bi se trebala ojačati diversifikacija brazilskih trgovinskih partnerstava, što je strateški cilj za cijelu zemlju, uz poticanje modernizacije brazilskih industrija njezinom integracijom u proizvodne lance Europske unije. Očekuje se i da će se time potaknuti investicije,” kažu iz brazilskog ministarstva vanjskih poslova, i dodaju da iz EU već dolazi oko polovica svih inozemnih stranih ulaganja u Brazil.
Pročitajte još:
Kad se uzme u obzir sve navedeno, čini se da bi hrvatske kompanije trebale gledati na sporazum o partnerstvu između EU i Mercosura kao na stratešku priliku da izađu iz europskih okvira i testiraju svoju robu i usluge na rastućim tržištima Latinske Amerike, koja sigurno nude veliki potencijal.
Nestabilnosti svjetske trgovine i opsesija carinama nove američke vlade dovela je do okretanja brojnih svjetskih vlada prema traženju novih trgovinskih partnera i novih tržišta. Osim sporazuma s Mercosurom, Europska komisija također predlaže i novi trgovinski sporazum s Meksikom. Nedavno je Bruxelles potpisao trgovinski sporazum s Indonezijom, a povjerenik Maroš Šefčovič je najavio pregovore EU s Filipinima, Tajlandom i Malezijom. Pregovori s Indijom su u srpnju ponovno pokrenuti, nakon 12 godina pauze.
Za hrvatske kompanije svaki novi sporazum pruža nove prilike i nove mogućnosti, a to svakako vrijedi i za južnoameričko tržište Mercosura. “Riječ je o dugoročnom procesu u kojem prednost neće imati samo najveći, već i manji izvoznici koji pronađu nišu i iskoriste prednost rane prisutnosti, osobito u sektorima strojarstva/mehanike, farmaceutike, prehrane i usluga,” zaključuje Odrčić iz HUP-a.
