Što Hrvatska može učiniti da bi brodila kroz novi inflacijski izazov?

Nasilje, ovoga puta pristiglo s Bliskog istoka, nastavlja dominirati na globalnoj sceni i štetiti gospodarstvu i građanima u praktično svim kutcima svijeta i logično da sve to unosi nespokoj oko toga što će donijeti novi vjerojatni val poskupljenja, odnosno kakav pad životnog standarda.

Stručnjak Ekonomskog instituta Zagreb Goran Buturac osvrnuo se u analizi temeljem trenutačne situacije na to što bi se moglo očekivati na polju kretanja cijena u dogledno vrijeme.

Inflacija je u veljači, inače, bila u očekivanim i prihvatljivim okvirima kad je riječ o vodećim globalnim gospodarstvima, od nižih stopa u Kini i Japanu prema nešto višima u Europskoj uniji (EU), SAD-u ili Ujedinjenim Kraljevstvu gdje je bila tri posto.

Iznimke na globalnoj sceni bile su Turska i Argentina gdje je godišnja stopa inflacije prelazila 30 posto.

Detaljnija analiza uzroka rasta cijena u Europi, kako navodi Buturac, pokazuje da su dosad najveći doprinos davale usluge koje čine 46,7 posto vrijednosti u strukturi harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena.

“Nedostatak kvalificirane radne snage u uslužnom sektoru rezultira rastom nominalnih plaća koje se kao troškovi u konačnici prelijevaju na cijene. Nesklad između ponude i potražnje za radnom snagom rezultira nedostatkom novih profila djelatnika koji su traženi na tržištu. Naime, usporedo sa razvojem digitalizacije, robotike, automatizacije poslovnih procesa i umjetne inteligencije mijenja se struktura i priroda uslužnog sektora koji iziskuju različite nove profile kvalificirane i obrazovane radne snage. Stoga se javlja nesklad između ponude i potražnje za radnom snagom. Most kojim se ublažava dio potreba su razvoj programa prekvalifikacija kao i cjeloživotno obrazovanje. Konkretno, procjenjuje se da oko 90 posto malih i srednjih poduzeća u turističkom sektoru Europske unije ima poteškoća pri zapošljavanju kvalificiranog osoblja”, pojašnjava se u analizi.

Hrvatska je već neko vrijeme pri vrhu zemalja EU-a po visini stope inflacije. U veljači su najveće godišnje brojke imale Rumunjska od 8,3 posto, Slovačka od četiri posto i Hrvatska od 3,9 posto.

U Hrvatskoj također najveći problem proizlazi iz sektora usluga, odnosno nedostatka kvalificirane radne snage na tržištu, posebice u turističkom sektoru. Štoviše, rast cijena usluga je u Hrvatskoj bio 7,7 posto, a u EU 3,4 posto na godišnjoj razini.

Uz usluge i energente u Hrvatskoj zbog nedostatne domaće proizvodnje i velikog uvoza inflaciji uvelike pridonosi rast cijena hrane.

“Hrvatska znatno više troši hrane negoli je proizvede. Taj jaz u korist potrošnje iznosi velikih 2,1 milijardu eura. Uz to, realna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda se u Hrvatskoj u posljednjih deset godina smanjila za deset posto. Nedostatna domaća proizvodnja, pad poljoprivrednih prinosa uslijed klimatskih promjena i veliki uvoz pridonose rastu cijena hrane na domaćem tržištu.

Cijene neprerađenih prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj su u veljači 2026. u prosjeku porasle za 6,3 posto. Istovremeno cijene prerađenih prehrambenih proizvoda su u prosjeku povećane za 2,5 posto”, ističe Buturac.

U ovome trenutku, osim rasta cijena nafte i plina, razlog za zabrinutost oko opskrbe hranom i kretanja cijena proizlazi iz poremećaja u lancima opskrbe gnojivima. Smanjena upotreba gnojiva zbog visokih nabavnih cijena može rezultirati manjim prinosima poljoprivrednih kultura što bi uz klimatske promjene dodatno moglo prouzročiti ograničenje ponude hrane i pridonijeti novom valu poskupljenja na svjetskim tržištima. 

Kako ističe Buturac, obilježje inflacije koja kuca na vrata jest da ona nije lokalnog ili regionalnog već globalnog karaktera.

“Osim pada globalnog standarda, inflacija dovodi do rušenja relativnih odnosa cijena dobara i usluga na tržištu. Stvaraju se nesigurnosti, neizvjesnosti i rizici. Realno novca je manje, što stvara pritisak na rast kamatnih stopa. Sve zajedno za rezultat ima slabljenje investicijske aktivnosti. Ukoliko se rat na Bliskom istoku nastavi svijetu prijeti globalna recesija.

Uvjeti pojačanih nesigurnosti, neizvjesnosti i rizika plodno su tlo za razvoj špekulativne potražnje. Uz blokade i poremećaje opskrbnih lanaca, špekulativna potražnja na svjetskim tržištima dodatno podgrijava rast cijena energenata”, ustvrdio je autor analize.

Što se Hrvatske tiče, pad realne vrijednosti plaća i posljedično pad kupovne moći se može odraziti na realni bruto društveni proizvod. Stoga, ocjenjuje Buturac, valja u granicama fiskalnog kapaciteta amortizirati rast cijena pri čemu treba posebno voditi računa o socijalnoj dimenziji problema s obzirom da niže dohodovne skupine relativno plaćaju veću cijenu inflatornih pritisaka.

Pritom upozorava da bi eventualni nominalni rast plaća trebao biti popraćen rastom produktivnosti ekonomije.

“Povećanje nominalnih plaća iznad razine produktivnosti može dodatno pojačati inflatorne pritiske. Stoga je važno poboljšati konkurentnost i produktivnost. Produktivnost se može povećati dodatnim ulaganjima u digitalizaciju javne uprave kako bi se poboljšala njezina efikasnost, transparentnost  i smanjili administrativni troškovi i barijere za poduzetnike i građane. Automatizacija i robotizacija proizvodnih i poslovnih procesa, ulaganje u inovacije i realizacija ekonomije znanja ključ su povećanja produktivnosti i uspjeha hrvatske ekonomije u narednom razdoblju.

Budući da se kod rasta cijena energenata radi o troškovnoj inflaciji, antiinflacijske mjere bi trebale biti ciljane na smanjenje troškova. Uz administrativno ograničenje rasta cijena energenata, to se prije svega odnosi na smanjenje trošarina, PDV-a, i ostalih fiskalnih i parafiskalnih nameta gospodarstvu”, zaključuje Buturac.