Što čini EU da smanji račune za struju, a što mogu potrošači učiniti sami?

Računi za električnu energiju različiti su u pojedinim zemljama članicama Europske unije (EU) ne samo u iznosima već i u strukturi, a EU se već godinama bori s osjetno višim cijenama energije no što je to slučaj u SAD-u ili Kini.

Ti računi obično uključuju tri glavne sastavnice. To su isporučena električna energija što predstavlja najveći dio računa. Osim toga tu su naknade za uporabu mreže te porezi i druge naknade.

Faktori koji utječu na iznos računa uključuju geografski položaj, proizvodni energetski miks, povezanost sa susjednim zemljama, konkurenciju među opskrbljivačima te poreze i naknade.

Kod zemljopisnog položaja bitno je koliko su pojedine regije napučene i jesu li potrebni dugački dalekovodi. Primjerice, kod otoka je potrebna nekad dodatna infrastruktura. Također, konfiguracija terena utječe na lociranje pogona za proizvodnju na obnovljive izvore. Hrvatska, premda je relativno mala zemlja, ima dosta zahtjevnu situaciju kad je riječ o povezivanju cijelog teritorija kvalitetnom prijenosnom mrežom.

Što se energetskog miksa tiče, nije svejedno je li struja proizvedena iz fosilnih goriva ili obnovljivih izvora, uključujući nuklearnu energiju. Trenutačno su vjetar i solarna energija najjeftinije opcije.

Nadalje, elektroenergetski dobro povezane zemlje sa susjedima mogu jednostavnije uvoziti i izvoziti električnu energiju i time osigurati da se jeftiniji i čistiji izvori iskoriste prvi. Bolja interkonekcija također osigurava stabilnost cijena i sigurnost opskrbe.

Za potrošače je svakako dobro da na tržištu postoji više tvrtki koje se natječu u opskrbi kupaca. Primjerice, u Hrvatskoj je bilo nastojanja da se poveća konkurencija, no nakon energetske krize zbog ruskog napada na Ukrajinu i kontrole cijena koje je uvela Vlada praktično je državna tvrtka HEP ostala toliko dominantna da gotovo da ima ulogu jedinog opskrbljivača.

Porezi i naknade vezani za potrošnju električne energije su uglavnom u domeni nacionalnih vlada pa je logično da se onda i u tom segmentu osjete razlike u računima među zemljama članicama EU-a.

No, unatoč tim razlikama europska pravila zahtijevaju da građani EU-a imaju jasne i transparentne informacije na računima. Primjerice, one bi trebale uključivati detalje o doprinosu svakog pojedinog izvora energije ukupnom energetskom miksu kod opskrbljivača, usporedbu trenutačne potrošnje s prošlogodišnjom, informaciju o završetku ugovora ako postoji i dostupnost te prednosti eventualne promjene opskrbljivača.

Kućanstva u svakom slučaju mogu utjecati na iznos na računima.

Jedan od načina je odabir vrste ugovora. U većini slučajeva cijena je fiksna što znači da se plaća ista cijena za svaki potrošeni kilovat-sat čak i ako se cijena električne energije u međuvremenu mijenja. No, kod nekih ugovora postoje varijabilne cijene što se odražava na mjesečnoj razini, a ponekad imaju utjecaj i dnevna kretanja u veletrgovini.

Otprilike tri četvrtine ili 73 posto kućanstava i značajan broj malih i srednjih poduzeća ima ugovore s fiksnom cijenom. To štiti od nepredviđenog porasta cijene, no s druge strane kod potrošača koji pune električne automobile ili koriste dizalice topline izostaje mogućnost snižavanja računa kada cijena struje padne.

U svakom slučaju, kako ističe Europska komisija, postoji nekoliko načina na koji se mogu sniziti računi za struju.

Prelazak na povoljnijeg dobavljača može donijeti prosječnu uštedu od više od 150 eura godišnje. Ta promjena mora biti besplatna i omogućena u roku od tri tjedna od potpisivanja novog ugovora. Štoviše, do kraja ove godine to se razdoblje mora svesti na 24 sata.

Korištenje ugovora s varijabilnom cijenom može donijeti korist ako se koristi pametni mjerač koji usredotočuje potrošnju na razdoblja kada je cijena povoljnija. U razdoblju između 2021. i 2023. potrošači u Švedskoj su snizili iznos računa za 42 posto koristeći ugovore temeljene na satnim promjenama cijene. Ipak treba reći da važnu ulogu igra sposobnost kupca da prilagodi potrošnju na jeftinija razdoblja.

Vlastita potrošnja je još jedan vrlo dobar način snižavanja iznosa računa kroz sudjelovanje u energetskim zajednicama. One su u Hrvatskoj, nažalost, još u povojima.

Pojedina kućanstva i tvrtke mogu tako proizvodnjom vlastite solarne energije uštedjeti između 260 i 550 eura godišnje, dok se u slučaju kolektivne proizvodnje više kućanstava iznos uštede može popeti na 440 do 930 eura godišnje.

Uporaba energetski učinkovitijih proizvoda i aparata također pomaže. Kućanski aparati koji imaju visoke standarde energetske učinkovitosti mogu svakom kućanstvu u EU godišnje donijeti uštedu na računima za struju od gotovo deset posto.

Procjena je da bi daljnjom integracijom energetskog tržišta EU-a potrošači do 2030. mogli dosegnuti godišnju uštedu od ukupno 40 do 43 milijarde eura sa sadašnjih 34 milijarde eura.

U cilju zaštite ranjivih potrošača i pomoći kućanstvima kod troškova energetskog preuređenja EU je utemeljio različite fondove i programe čime bi se u konačnici trebali postići niži iznosi računa za električnu energiju.

Primjerice, socijalno-klimatski fond, koji starta ove godine, omogućuje iznos od 86,7 milijardi eura za potporu ranjivim kućanstvima i mikro-tvrtkama u ulaganjima kod renoviranja prostora i postavljanja uređaja za grijanje i hlađenje s nultim emisijama.

Modernizacijski fond podupire osuvremenjivanje energetskih sustava u zemljama EU-a s nižom razinom prihoda među kojima je i Hrvatska. Do 2030. godine bi se iz tog fonda izdvojilo 57 milijardi eura za ulaganja koja potiču korištenje energije iz obnovljivih izvora te veću energetsku učinkovitost.

Fond za pravednu tranziciju vrijedan 19,32 milijarde eura za razdoblje od 2021. do 2027. pomaže regijama koje su se povijesno oslanjale na fosilna goriva, primjerice ugljen.

U okviru programa oporavka i otpornosti čak 106,5 milijardi eura izdvojeno je za projekte povećanja energetske učinkovitosti, a do kraja ove godine ulaganja u tom kontekstu bi trebala ostvariti energetske uštede jednake zadovoljavanju potreba za električnom energijom više od 20 milijuna Europljana.

Iz fondova kohezijske politike u sadašnjem proračunskom okviru EU-a izdvojeno je 20 milijardi eura za podizanje energetske učinkovitosti najmanje 723 tisuće europskih kućanstava.