Predloženom jednogodišnjom gornjom granicom kamatnih stopa na kreditne kartice koju podupire američki predsjednik Donald Trump mogli bi se smanjiti troškovi zaduživanja za neke potrošače, ali i ograničiti dostupnost kredita, pritisnuti dobit banaka i preoblikovati ekonomija potrošačkog kreditiranja.
Američki predsjednik Donald Trump u petak je u objavi na društvenim mrežama uzburkao financijska tržišta najavom da bi od 20. siječnja htio uvesti jednogodišnji limit na kamate koje korisnicima naplaćuju kreditne kartice, odnosno kartične kuće.
Trump nije objasnio kako bi se to konkretno moglo realizirati, a brojni analitičari s Wall Streeta kažu da bi takav potez zahtijevao zakonske izmjene, i da su slabe šanse da bi takvo što moglo zaživjeti ima slabe izglede za dobivanje regulatornog odobrenja.
Ipak, nakon vijesti o Trumpovoj objavi dionice financijskog sektora od američkog Wall Streeta do londonskog Canary Warfa imale su pad u ponedjeljak, prvog radnog dana svjetskih burzi. Jer, iako bi ideja o limitiranju kamata mogla za neke potrošače sniziti trošak zaduživanja, takva mjera bi također ograničila dostupnost kredita, snizila profitne marže bankarskog sektora, i temeljito izmijenila sektor potrošačkog zaduživanja.
Dugovi po kamatama za kreditne kartice, koje po podacima financijske tvrtke Bankrate u Americi iznose u prosjeku 19,65 posto, ima tendenciju da se brzo akumulira i raste – posebice kod kreditnih kartica kod kojih potrošači iz mjeseca u mjesec obavljaju minimalne uplate, umjesto da u potpunosti otplaćuju glavnicu.
Taj popularni oblik zaduživanja, kojeg se i u Americi i u Hrvatskoj naziva revolving kreditiranje, može uvući potrošače u dugovanja koja traju godinama, jer se kod njih kamate akumuliraju dok se glavnica vrlo sporo otplaćuje.
Potrošači koji imaju niže prihode i koji zbog toga imaju slabiji kreditni rejting posebno su ranjivi jer se izlažu riziku da upadnu u začarani krug kreditnog zaduživanja, budući da visoke kamatne stope, kartične naknade i tek minimalne obavezne uplate dramatično usporavaju njihov trud na smanjenju zaduženosti.
A radi se o golemom problemu – prema podacima američkog Feda, ukupna zaduženost Amerikanaca na kreditnim karticama je krajem rujna prošle godine narasla na 1.230 milijardi dolara. Stoga bi od Trumpove želje neki potrošači koji imaju takve dugove mogli kratkoročno imati koristi, jer bi plaćali niže kamate.
Međutim, kao posljedica ograničavanja kamata kreditiranje potrošača moglo bi se smanjiti, što bi onda negativno utjecalo na potrošnju – koja je ključni zamašnjak američke ekonomije – bez obzira što bi niže kamate pomogle kućanstvima koja su zaglavila u revolving kreditima.
“U takvom scenariju kartične kompanije bi ograničile potrošačko kreditiranje, što bi dovelo do slabije maloprodaje i potrošnje u cijelom gospodarstvu – što bi onda naštetilo rastu BDP-a,” napisali su u komentaru analitičari iz konzultantske kuće Jefferies.
Banke bi mogle smanjiti dopušteno zaduživanje kreditnim karticama kako bi zaštitile svoje profitne marže, jer određivanjem gornje granice kamatnih stopa ograničilo bi se i koliko mogu naplaćivati potrošačima koji propuste platiti svoje rate na vrijeme.
Banke u pravilu koriste prihode od takvih dodatnih kamata kako bi nadoknadile gubitke od klijenata koji bankrotiraju. Bez njih, bankama bi bilo teže opravdati kreditiranje rizičnijim klijentima.
“Procjenjujemo da bi u slučaju ostvarenja takve najave sektor postao neprofitabilan, a najveću štetu bi osjetili rizičniji vlasnici kreditnih kartica,” napisali su eksperti iz tvrtke Trust Securities. A u zajedničkom priopćenju sektorske udruge američkih banaka rekle su da bi takav potez naškodio “milijunima američkih obitelji i vlasnicima malih tvrtki.”
Za banke i kartične kuće limitiranje kamatnih stopa bi teško pogodilo jedan od njihovih najprofitabilnijih izvora prihoda. Kamate na dug na kreditnim karticama mogu se popeti i do 30 posto – daleko više od primjerice od 6 posto koliko u prosjeku Amerikanci plaćaju za 30-godišnje stambene kredite.
Limitiranje kamate bi gotovo sigurno izbilo milijarde dolara kamatnih prihoda iz ruku američkih banaka i izdavatelja kartica, što bi ih onda prisililo na preispitivanje opsega i cjenika svoje kartične ponude.
Pročitajte još:
Pooštravanje uvjeta za kreditiranje potrošača do kojeg bi to dovelo u reguliranom bankarskom sektoru moglo bi posljedično neke potrošače – a osobito one slabijeg imovinskog stanja – otjerati prema još gorim opcijama, kao što su usluge kupi-sad-plati-kasnije (BNPL), zalagaonice, ili lihvari.
Ako se potencijalni limit na kamate ne bude primjenjivao i na druge vrste potrošačkih proizvoda, gotovo je izgledno da bi se potrošači kojima treba kreditiranje okrenuli neosiguranim i nereguliranim pozajmicama, što bi povećalo rizike za potrošače koji su već financijski preopterećeni.
BNPL usluge, koje zarađuju glavninu prihoda od trgovaca i ne naplaćuju kamate kupcima, u posljednjih su nekoliko godina imale dramatičan rast popularnosti, posebice među mlađim potrošačima – i vjerojatno bi postale još popularnije u slučaju da regulatori odluče obuzdati nabujalo zaduživanje Amerikanaca preko kreditnih kartica.
