Španjolska ga koristi godinama, Pula ga tek uvodi – može li zadružno stanovanje sniziti cijene?

Model zadružnog stanovanja u Španjolskoj već godinama funkcionira kao jedan od odgovora na krizu priuštivosti, posebno nakon financijske krize kada su cijene nekretnina i deložacije natjerale gradove da traže alternativu tržišnim modelima.

U Hrvatskoj, takav pristup tek dolazi u fokus, a Pula je među prvim gradovima koji ga pokušavaju konkretno implementirati.

No pitanje koje se nameće je koliko taj model zaista može utjecati na cijene i dostupnost stanovanja.

„Tržište stambenih nekretnina je vrlo kompleksno jer mnogo različitih čimbenika utječe na cijene i priuštivost stanovanja. Zbog specifične situacije u kojoj se Hrvatska nalazi, na zadružno stanovanje gledam kao na segment koji je poželjno razviti“, kaže Tihana Buić, voditeljica Odjela za poslovanje nekretninama.

Dodaje kako je riječ o modelu koji može unaprijediti tržište, ali ne i riješiti njegove temeljne probleme.

„Zadružno stanovanje je jedan od važnih koraka koji može dovesti do kreiranja održivijeg i zdravijeg tržišta stambenih nekretnina. Međutim, ono samo po sebi neće moći riješiti aktualne izazove jer neće moći zadovoljiti ogroman nedostatak stambenih nekretnina.“

Za razliku od klasične kupnje ili najma, zadružno stanovanje podrazumijeva dugoročan, organiziran pristup koji uključuje više dionika — od građana do javnog sektora.

„Prvi važan korak je da se o zadružnom stanovanju počne govoriti kako bi se građani prije svega upoznali s takvom mogućnošću“, ističe Buić.

Naglašava i da je riječ o kompleksnom modelu koji zahtijeva koordinaciju.

„Potrebno je uključiti više interesnih strana, a komunikacija mora biti usmjerena i na donositelje odluka i na cjelokupni građevinski sektor.“

Bez takvog pristupa, ovakvi projekti teško mogu prijeći iz pojedinačnih inicijativa u širi tržišni model.

EU financiranje kao potencijalni zamah

Jedan od ključnih faktora koji bi mogao ubrzati razvoj zadružnog stanovanja dolazi s europske razine.

„Velika je vjerojatnost da bi modeli zadružnog stanovanja bili i financijski podržani od Europske unije. Priuštivo stanovanje je na razini cijele Europe prepoznato kao ključan izazov, pogotovo za mlade“, kaže Buić.

To bi moglo otvoriti prostor za šire ulaganje u ovakav tip stanovanja, ali i za razvoj potrebnog institucionalnog okvira.

Unatoč rastućem pritisku na tržište nekretnina, svijest o zadružnom modelu među građanima još uvijek je ograničena.

„Čini se da u ovom trenutku javnost još nije u potpunosti svjesna potencijala ovog modela“, upozorava Buić.

Ipak, očekuje da će se to postupno mijenjati kako se budu razvijali prvi projekti.

„Pozitivno je što se počinju otvarati nove mogućnosti poput ove, koje bi mogle pokrenuti novi val ulaganja u okviru priuštivog stanovanja.“

Sporo rješenje za dugoročan problem

Ključno ograničenje ovog modela ostaje tempo njegova razvoja.

„Treba imati na umu da će taj portfelj nekretnina rasti sporijim tempom“, kaže Buić, dodajući da bez šire strategije učinak neće biti dovoljan.

„Model zadružnog stanovanja neće doći do svog punog potencijala bez cjelovitog djelovanja u rješavanju izazova priuštivosti stanovanja.“

Pula bi mogla postati prvi konkretan test zadružnog stanovanja u Hrvatskoj, ali i pokazatelj koliko je takav model moguće skalirati u praksi.

Za sada, riječ je o važnom, ali ograničenom koraku — koji bez šire politike stanovanja neće promijeniti tržište preko noći, ali bi mogao postati njegov relevantan dio u godinama koje dolaze.

Lekcije iz Španjolske

U Španjolskoj se zadružno stanovanje razvilo kao konkretan odgovor na tržišne poremećaje nakon financijske krize, kada je velik broj građana ostao bez pristupa stabilnom stanovanju. Gradovi su počeli aktivno sudjelovati kroz ustupanje zemljišta i podršku projektima, dok su zadruge omogućile model u kojem stanari ne kupuju stan na tržištu, već dugoročno stječu pravo korištenja uz niže i stabilnije troškove.

Upravo ta kombinacija javne podrške, financijskih instrumenata i organiziranog modela pokazala se ključnom za njegov uspjeh — i predstavlja okvir koji će Hrvatska morati tek izgraditi želi li postići slične rezultate.