SAD je najveći pojedini korisnik globalnih kreditiranja Kine i kineskih banaka, vidi se iz najnovije studije u kojoj se analizirala kreditna aktivnost Pekinga, i koja pokazuje da Kina plasira sve više kredita u razvijenije i bogatije države, umjesto u zemlje u razvoju.
U izvješću koje je u utorak objavio AidData, laboratorij američkog znanstvenog sveučilišta William & Mary iz Williamsburga, navodi se da su u razdoblju od 2000. do 2023. kineski krediti i bespovratna sredstva dosegnuli ukupno 2.200 milijardi dolara, i da je taj novac završio u 200 država i teritorija u svim svjetskim regijama.
Kina se već dugo doživljava kao kreditor koji prije svega posuđuje novac zemljama u razvoju kroz svoju inicijativu za infrastukturne projekte “Pojas i put” (Belt and Road; BRI) – no iz podataka se vidi da se posljednjih godina preusmjerava na kreditiranje razvijenih gospodarstava.
Kineske investicije u bogatijim državama koriste se za financiranje strateške infrastrukture i visokotehnoloških lanaca opskrbe u područjima kao što su poluvodiči, umjetna inteligencija i “čista” energetika.
Iz AidDate kažu da je investicijski portfelj Pekinga “dva do četiri puta” veći od ranijih procjena, te dodaju da je Kina i dalje najveći službeni kreditor na svijetu, koji svake godine posuđuje oko 140 milijardi dolara privatnim entitetima i javnim tijelima širom svijeta.
Na Reutersov upit da prokomentiraju izvješće, iz kineskog ministarstva vanjskih poslova priopćili su da se kineska inozemna ulaganja i financiranje “pridržavaju međunarodnih praksi, tržišnih načela i načela održivosti dugovanja.” Više od tri četvrtine kineskog inozemnog kreditiranja sada odlazi na projekte i aktivnosti u zemljama iz skupine visokog-srednjeg ili visokog dohotka.
“Većina kredita bogatim zemljama odlazi na projekte ključne infrastrukture, ključne minerale, ili na akviziciju vrijedne tehnološke imovine, poput primjerice kompanija koje proizvode poluvodiče,” rekao je Brad Parks, glavni autor studije i direktor laboratorija AidData. SAD je bio na vrhu popisa zemalja koje su primale kineska ulaganja od 2000. do 2023., s iznosom od 202 milijarde dolara, utrošenih na gotovo 2.500 projekata i aktivnosti.
Po navodima iz studije, kineski državni entiteti su aktivni “u svakom kutku i u svakom sektoru SAD-a”. Među njima je primjerica izgradnja projekata za ukapljeni plin (LNG) u Teksasu i Louisiani, gradnja podatkovnih centara u Virginiji, terminala na međunarodnim aerodromima JFK u New Yorku i LAX u Los Angelesu, plinovoda Matterhorn Express u Teksasu, ili naftovoda Dakota Access koji se proteže od Sjeverne Dakote do Illinoisa.
Peking je financirao kupovinu niza visokotehnoloških kompanija u Americi, a kineske državne banke su osigurale kreditne linije za brojne američke kompanije s popisa Fortune 500 – uključujući primjerice Amazon, telekomunikacijske gigante AT&T i Verizon, Teslu, General Motors, Ford, Boeing i Disney.
Istovremeno, udio kineskih zajmova koji odlaze u zemlje niskog ili srednje-niskog dohotka pao je s 88 posto 2000. na tek 12 posto 2023. godine. Peking je također u posljednje vrijeme smanjio kreditiranje za infrastrukturne projekte na tzv. “globalnom jugu,” u sklopu svoje inicijative BRI.
U tom razdoblju se udio kredita koji odlazi u bogatije zemlje povećao na 76 posto u 2023., s nekadašnjih 24 posto 2000. Velika Britanije je u tom razdoblju primila, primjerice, 60 milijardi dolara, dok je 27 država članica Europske unije kolektivno dobilo 161 milijardu dolara, što je utrošeno na oko 1.800 projekata.
Pročitajte još:
Unutar EU, najviše novca je između 2000. i 2023. stiglo u Njemačku (33,4 milijardi dolara), Francusku (21,3 milijarde), Italiju (17,4 milijarde), Portugal (11,7 milijardi) i Nizozemsku (11,6 milijardi). Kolektivno je EU treći najveći korisnik kineskih kredita, nakon SAD-a i Rusije (172 milijarde dolara).
Među zemljama bivše Jugoslavije prednjači Srbija, sa 7,4 milijarde dolara kineskih ulaganja, ispred BiH (2,4 milijarde), Sjeverne Makedonije (1,3 milijarde) i Crne Gore (1,2 milijarde).
U Hrvatsku je u tom razdoblju stiglo tek 54,3 milijuna dolara kineskih kredita – ili 0,7 posto iznosa utrošenog u Srbiji, dok je u Sloveniji iznos još manji – tek 581.000 dolara – ili nešto više od 1 posto iznosa uloženog u Hrvatsku.
