Ruski plin ostaje u budućnosti opcija za EU jer ni preveliko oslanjanje na SAD nije mudro

Više od tri godine nakon ruske invazije na Ukrajinu energetska sigurnost Europske unije (EU) ostaje krhka, a sada se počinje javljati i dvojba, u svjetlu dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću, koliko SAD može biti pouzdani partner, što potiče i razmišljanja o eventualnom djelomičnom vraćanju na ruski plin u slučaju prekida rata u Ukrajini.

Jasno je da je u energetskoj krizi s 2022. na 2023. godini američki ukapljeni prirodni plin (LNG) pomogao da se smanji jaz u dobavi plina za EU nastao zbog zatezanja odnosa s Moskvom.

No, tvrtke koje se bave plinskim poslovanjem sada vide da Trump koristi energiju kao pregovaračku polugu u trgovinskim natezanjima, pa se boje da ovisnost o SAD-u može postati novi oblik ranjivosti.

Samo prije godinu dana to bi bilo nezamislivo, no sada čelnici nekih većih europskih energetskih tvrtki počinju govoriti da možda u budućnosti djelomičan uvoz ruskog plina, uključivo od državne tvrtke Gazprom, ne bi bila loša ideja.

Zasad službena politika govori da je cilj EU-a prestati uvoziti ruski plin do kraja 2027. godine.

No, EU ima ograničene opcije. Pregovori s Katrom su u zastoju, a širenje kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora napreduje, ali ne tako brzo da bi se EU osjećao sigurnim.

“Ako se ostvari razuman mir u Ukrajini, mogli bi se vratiti na nekih 60 ili možda 70 milijardi kubičnih metara ruskog plina godišnje, što bi uključivalo LNG”, kazao je u razgovoru za Reuters izvršni dopredsjednik francuske tvrtke Engie Didier Holleaux.

Francuska država ima udio u Engieu koji je bio jedan od najvećih kupaca Gazpromova plina.

Po riječima, Holleauxa, Rusija bi mogla zadovoljavati 20-25 posto potreba EU-a umjesto 40 posto koliko je bilo prije rata.

Čelnik drugog francuskog energetskog diva TotalEnergies Patrick Pouyanne upozorava na pretjeranu ovisnost o američkom plinu.

“Moramo diverzificirati izvore, ne se pretjerano vezati ni za koga. Europa više nikad neće uvoziti 150 milijardi kubičnih metara plina iz Rusije, no ja bih se mogao kladiti možda na brojku od 70 milijardi”, kazao je.

Njemačka se prije rata u Ukrajini snažno oslanjala na ruski plin za svoju industriju.

U jednom od najvećih njemačkih klastera kemijske industrije, kemijskom parku Leuna, neki od proizvođača misle da bi se ruski plin trebao brzo vratiti.

“U ozbiljnoj smo krizi i ne možemo čekati. Otvaranje plinovoda bi smanjilo cijene više no bilo koji oblik subvencija”, smatra Christof Guenther, direktor tvrtke InfraLeuna koja upravlja parkom. Rusija je pokrivala 60 posto tamošnjih potreba, uglavnom preko plinovoda Sjeverni tok.

Dodao je da je njemačka kemijska industrija smanjila broj zaposlenih već peto tromjesečje uzastopce što nije viđeno desetljećima.

Priznaje ipak da se zasad ta tema tretira kao svojevrsni tabu iako se mnoge kolege slažu da bi se trebalo vratiti ruskom plinu.

“Trebamo jeftinu energiju bez obzira odakle dolazi. Trebamo Sjeverni tok jer moramo držati cijene energije pod kontrolom”, kaže Klaus Paur koji je izvršni direktor u manjem proizvođaču petrokemijskih proizvoda Leuna-Harze.

Plinovod Sjeverni tok izlazi na kopno upravo u istočnonjemačkoj regiji Mecklenburg-Zapadno pomorje gdje se nalazi Leuna park. U toj regiji u jednoj anketi instituta Forsa 49 posto ispitanih je reklo da želi povratak dobave ruskog plina.

“Možemo zamisliti ponovnu kupnju ruskog plina nakon uspostave mira u Ukrajini”, ustvrdio je ministar gospodarstva u njemačkoj saveznoj državi Brandenburg Daniel Keller.

Američki je plin pokrio 16,7 posto europskog uvoza prošle godine. Prva je po udjelu u uvozu bila Norveška s 33,6 posto, a druga Rusija s 18,8 posto.

Udio ruskog plina, nakon zaustavljanja transporta preko Ukrajine, ove bi godine trebao pasti na ispod 10 posto, i tu se uglavnom radi o LNG-u.

EU kani kupovati više američkog LNG-a, no Tatiana Mitrova iz Centra za globalnu energetsku politiku sa sveučilišta Columbia navodi da je sve teže smatrati američki LNG neutralnom robom ili energentom budući da u nekom trenutku može postati geopolitička poluga.

Viši europski diplomat, koji je želi ostati anoniman, složio se s ocjenom da se ne može isključiti takva mogućnost.

Energetski analitičar Ivan Brodić ocijenio je za Financije.hr kako je razmišljanje u EU o eventualnom većem uvozu ruskog plina nakon prekida sukoba u Ukrajini jednostavno razumna energetska strategija.

“Vjerojatno će se ići u tom pravcu na srednji rok. To ne bi bilo količine kao prije rata u Ukrajini jer sada u EU postoji i više kapaciteta za uvoz LNG-a, no kako je razumno razmišljati da se diverzificiraju opcije za dobavu LNG-a i da to ne bude samo iz SAD-a tako i ruski plin može biti zanimljiv izvor u određenoj mjeri. Osim toga, cijena LNG-a je zbog prijevoza veća no što je transport plinovodima”, rekao je Brodić.

Napominje da je i Rusija zainteresirana za europsko tržište te da će vjerojatno biti interesa u budućnosti za transport plina preko Ukrajine i Bjelorusije te za Sjeverni tok.

Trenutačno ruski plin može plinovodim ići prema Europi kroz Turski tok čime određene količine idu prema Bugarskoj i dalje preko Srbije za Mađarsku i Slovačku.

Premda je EU nominalno odredila neobvezujući cilj da do kraja 2027. okonča s uvozom ruskog plina, već je dva puta odgađano objavljivanje planova o tome kako bi se to primijenilo.

U međuvremenu nekoliko je europskih tvrtki, kao što su njemački Uniper te RWE ili austrijski OMV, tražilo od Gazproma odštetu zbog izostanka isporuke plina uslijed ukrajinskog rata.

Holleaux iz Engiea je istaknuo kako novih ugovora s Gazpromom ne može biti dok se ne plati odšteta.