Ujedinjeno Kraljevstvo ima najvišu stopu rada na daljinu među 18 europskih zemalja, s prosjekom od 1,8 dana tjedno koje zaposlenici provode radeći od kuće. U širem kontekstu, taj rezultat Ujedinjeno Kraljevstvo svrstava na drugo mjesto među ukupno 40 analiziranih država.
Globalno istraživanje radnih aranžmana (G-SWA) pokazuje da su se trendovi rada na daljinu znatno promijenili nakon pandemije COVID-19. Četvrti val istraživanja, proveden između studenog 2024. i veljače 2025. godine, obuhvatio je osobe u dobi od 20 do 64 godine koje rade puno radno vrijeme i imaju završeno tercijarno obrazovanje, odnosno najmanje višu školu ili sveučilišno obrazovanje.
Iako globalni prosjek rada na daljinu iznosi 1,2 dana tjedno, podaci iz 40 zemalja pokazuju velike razlike – od samo 0,5 dana tjedno u Južnoj Koreji do 1,9 dana u Kanadi.
Prema riječima dr. Cevata Giraya Aksoya, glavnog ekonomista Europske banke za obnovu i razvitak (EBRD) i izvanrednog profesora ekonomije na King’s Collegeu u Londonu, više čimbenika stoji iza vodeće pozicije Ujedinjenog Kraljevstva.
„UK postiže visoke rezultate na ljestvici kulturnog individualizma, koji je snažno povezan s udobnošću u autonomnim radnim okruženjima“, izjavio je Aksoy.
Dodao je kako je Ujedinjeno Kraljevstvo imalo duge i stroge mjere zatvaranja, što je ubrzalo usvajanje infrastrukture i radnih normi za rad na daljinu. Osim toga, tržište rada u UK-u snažno je orijentirano na uslužni sektor – poput financija, konzaltinga i medija – gdje je rad od kuće lako primjenjiv.
„Britanski su radnici razvili snažne i trajne preferencije prema hibridnom modelu rada, pri čemu obično žele dva do tri dana rada tjedno od kuće. To više nije povlastica – to je temeljno očekivanje“, dodao je Aksoy.
Upozorio je i da bi poduzeća koja to ignoriraju mogla imati ozbiljne poteškoće u privlačenju i zadržavanju radne snage – osobito u usporedbi s poslodavcima iz drugih država koje govore engleski a koje su prigrlile fleksibilnost, prenosi Euronews.
U europskom kontekstu, iza UK-a slijede Finska s prosječno 1,7 dana rada od kuće tjedno te Njemačka s 1,6 dana. Visoke stope zabilježene su i u Portugalu (1,5 dana), kao i u Mađarskoj i Nizozemskoj (obje po 1,4 dana). Zaposlenici u Češkoj, Italiji i Švedskoj rade od kuće prosječno 1,3 dana tjedno, što je nešto iznad globalnog prosjeka. Rumunjska, Španjolska i Austrija podudaraju se s globalnim prosjekom od 1,2 dana.
Dr. Aksoy varijacije u europskim zemljama pripisuje kombinaciji strukturnih, kulturnih i gospodarskih čimbenika.
„Najvažniji prediktor jest individualizam – kulturna crta koja stavlja naglasak na osobnu autonomiju, samostalnost i neovisnost, a manje na kolektivne ciljeve ili strogi nadzor“, rekao je Aksoy.
Dodao je da na trendove utječu i drugi čimbenici, poput ozbiljnosti i trajanja pandemijskih zatvaranja, gustoće naseljenosti te gospodarske strukture. Na primjer, zemlje s većim udjelom sektora pogodnih za rad na daljinu – poput IT-a i financija – bolje su pozicionirane za hibridne modele rada. U gusto naseljenim zemljama češće se bilježi viša stopa rada od kuće, djelomično i zbog duljih putovanja na posao.
Grčka ima najnižu stopu rada od doma, Skandinavija podijeljena
Grčka pak bilježi najnižu stopu rada na daljinu u Europi – samo 0,6 dana tjedno.
„Djelomično je to zbog strukture grčkog gospodarstva, koje se uvelike oslanja na sektore poput turizma, maloprodaje i ugostiteljstva – djelatnosti koje zahtijevaju fizičku prisutnost. No i dublji kulturni i institucionalni faktori igraju ulogu. Grčka ima relativno nizak rezultat po pitanju individualizma“, objasnio je Aksoy.
Istaknuo je i da su digitalna transformacija i upravljačke prakse bile relativno nerazvijene prije pandemije, što je usporilo normalizaciju rada na daljinu.
Iako Finska zauzima drugo mjesto u Europi s 1,7 dana rada od kuće tjedno, Norveška i Danska bilježe znatno niže vrijednosti – tek 0,9 dana. Švedska se nalazi između njih, s prosjekom od 1,3 dana, što ukazuje na podijeljenost trendova u nordijskim državama.
Aksoy objašnjava da Finska ima nešto izraženiji individualistički kulturni okvir i dugogodišnju tradiciju promicanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života, kao i veću autonomiju zaposlenika u odnosu na Dansku i Norvešku, gdje su menadžerske prakse i dalje tradicionalnije.
„Finske institucije – osobito javni sektor i tehnološke industrije – bile su među prvima koje su usvojile fleksibilne modele rada, i to još prije pandemije“, dodao je dr. Cevata Giraya Aksoya, glavnog ekonomista EBRD-a.
Od pet najvećih europskih gospodarstava, Francuska ima najnižu stopu rada od kuće, s prosjekom od samo jedan dan tjedno. Turska je odmah iza s 0,9 dana, dok je Poljska blago iznad s 1,1 danom.
Globalno gledano, razina rada na izdvojenom mjestu opada – s prosjeka od 1,6 dana tjedno u 2022. na 1,33 dana u 2023. U 2024. i 2025. pad je bio znatno blaži, na 1,27 dana.
Pročitajte još:
Zaključak istraživanja je da se razina rada na daljinu otprilike stabilizirala od 2023. godine.
„Međutim, ta stabilnost ne znači da se ništa ne mijenja. Postupni pomaci su i dalje mogući – potaknuti novim tehnologijama, demografskim promjenama ili promjenama na tržištu rada“, zaključio je Aksoy.
