Starenje populacije u Europskoj uniji (EU) pogađa praktično sve ekonomske sektore, pa ni poljoprivreda ne može biti izuzetak.
Štoviše, u tom sektoru stvari su još i kompliciranije jer je prosječna dob europskog poljoprivrednika gotovo 60 godina, a mladi ne pokazuju baš previše zanimanja za život u ruralnim sredinama.
U Hrvatskoj gotovo 40 posto seoskih gospodarstava ima nositelje starije od 65 godina.
Bruxelles je ovih dana objavio prijedlog generacijske obnove u poljoprivredi sa ciljem da privuče više mladih ljudi u proizvodnju hrane kroz snažnije konkretne mjere izravne podrške.
O tome kako vidi prijedloga iz Bruxellesa i kakve su perspektive u tom smislu u hrvatskoj poljoprivredi razgovarali smo s konzultanticom za prehrambenu industriju i poljoprivredu Zvjezdanom Blažić.
U čemu je bit mjera koje je ovih dana predložila Europska komisija u cilju pomlađivanja ljudskog potencijala u sektoru poljoprivrede?
Pitanje generacijske obnove jedno je od najvažnijih s kojima se suočava europska poljoprivreda. Poljoprivrednici u EU su u prosjeku stari 57 godina, a samo 12 posto ih je mlađe od 40 godina. Stoga je jasno da poljoprivreda u Europi treba nove i mlađe snage. Europska komisija donijela je strategiju generacijske obnove s ciljem udvostručavanja udjela mladih poljoprivrednika do 2040. godine.
Strategija prepoznaje pet ključnih područja djelovanja: pristup zemljištu, financiranje, stjecanje vještina, jačanje životnog standarda u ruralnim područjima i podršku prijenosu gospodarstava. Konkretno, predviđa se olakšan pristup zemljištu putem Europskog opservatorija za zemljište koji bi trebao pomoći mladima da dođu do dostupnog zemljišta, podržati prijenos gospodarstava i spriječiti špekulacije.
Također se predlaže financijski poticaj, odnosno ‘početni paket’ do 300.000 eura za mlade poljoprivrednike uz jaču suradnju s Europskom investicijskom bankom radi lakšeg pristupa financiranju. U području znanja i edukacije potiče se sudjelovanje mladih u programu Erasmus za mlade poduzetnike kako bi učili o dobrim praksama u poljoprivredi i diverzifikaciji prihoda.
Što Vam se čini najvažnijim ili najznačajnijim među tim mjerama?
Pristup zemljištu i dalje je jedan od najvećih izazova. Bez zemlje nema proizvodnje – to je temelj. Financiranje je također složeno, a financijske institucije često su oprezne prema poljoprivrednicima koji su izloženi sve većim klimatskim i tržišnim rizicima.
Uz to, razvoj vještina i poslovnih znanja postaje ključan. Današnja poljoprivreda traži poznavanje tehnologije, digitalnih alata i tržišta. Ruralna infrastruktura i usluge često su ograničene, pa sela nisu dovoljno privlačna mladima, a sustavi nasljeđivanja dodatno otežavaju prijenos gospodarstava.
Sve su mjere važne, ali upravo pristup zemljištu i početni kapital mogli bi najviše motivirati mlade da se uključe u proizvodnju hrane.

Mislite li da je uspješnost ovog pokušaja značajno povezana s konačnim brojkama u budućem proračunu EU-a kad je riječ o poljoprivrednoj politici? Koliko zapravo u cijelom ovom nastojanju financijska sredstva igraju ulogu?
Financijska sredstva imaju presudnu ulogu. Poljoprivreda je kapitalno intenzivna djelatnost. Ulaganja u trajne nasade često prelaze 100.000 eura po hektaru, a staklenici i moderni plastenici još su skuplji. Navodnjavanje je danas pretpostavka gotovo svake proizvodnje. Stočarska proizvodnja dodatno je zahtjevna. Sve su to ogromna početna ulaganja koja većina mladih nema mogućnosti samostalno ulagati, a osigurati kapital putem financijskih instrumenta bez EU sredstava je gotovo nemoguće.
Ulaganja u mjere namijenjene mladima stoga su nužna ako želimo oporavak sektora. Uspjeh će ovisiti o sveobuhvatnom pristupu i kombiniranju različitih mjera, uz njihovu prilagodbu nacionalnim specifičnostima.
Koja ili koje od predloženih mjera bi mogle biti najzanimljivije ili najučinkovitije za Hrvatsku?
U Hrvatskoj se već dugo ističe potreba da se dio poljoprivrednog zemljišta namjenski dodjeljuje mladim poljoprivrednicima. Trenutačni model koji mladima daje nešto više bodova pri dodjeli državnog zemljišta nije dovoljno poticajan. Potrebne su i izmjene Zakona o nasljeđivanju jer sadašnje odredbe dodatno usitnjavaju ionako male posjede.
U dosadašnjim programskim razdobljima mjere zajedničke poljoprivredne politike za mlade dale su dobre rezultate, a ministarstvo kroz savjetodavnu službu provodi kvalitetne edukacijske programe iako tu još ima prostora za unaprjeđenje.
Koliko je stanje u hrvatskoj poljoprivredi u smislu dobne strukture slično ili različito u odnosu na druge članice EU-a?
Krajem 2024. Hrvatska je imala nešto više od 161 tisuće poljoprivrednika. Čak 62.683 gospodarstva imaju nositelje starije od 65 godina što je 38,9 posto, dok ih 22.631 ima nositelje mlađe od 41 godine. Tijekom 2024. broj nositelja smanjen je u svim dobnim skupinama osim među najstarijima.
Mladi poljoprivrednici čine 14 posto ukupnog broja što je nešto više od prosjeka EU-a koji je 12 posto. Hrvatska, dakle, ima i više starijih, ali i nešto više mlađih poljoprivrednika od europskog prosjeka.
Postoji li nešto što bi Hrvatska mogla ili trebala sama učiniti, neovisno o Bruxellesu, kako bi interes mladih za poljoprivredu postao snažniji?
Nacionalni napori bit će ključni za uspjeh. Komisija potiče države članice da najmanje šest posto poljoprivredne potrošnje usmjere na generacijsku obnovu, ali mnoge odluke su isključivo u nadležnosti država.
Pitanja zemljišta i nasljeđivanja Hrvatska može sama riješiti. Za to nisu potrebna velika sredstva, već jasni prioriteti i politička volja. Mladi farmeri pokazuju da su spremniji ulagati u nove kulture, sorte i tehnologije te graditi proizvodnju s većom dodanom vrijednošću.
Pročitajte još:
Postoje li možda neke grane poljoprivrede u koje je lakše privući mlade? Ako da, zašto?
Mladi su prisutni u svim granama poljoprivrede, no nešto su zastupljeniji u ekološkoj proizvodnji. Taj im je sektor blizak jer spaja inovativnost, održivost i tržišni potencijal, a to su vrijednosti koje mladi sve više prepoznaju i cijene.










 
								
Jedan odgovor
Čisto sumnjam…