Niska samodostatnost u proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, rast uvoza i zabrinutost zbog nove Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), neka su od glavnih obilježja poljoprivredne 2025., koja iznose analitičari u osvrtu na godinu na izmaku agencije Hina.
Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Mladen Jakopović 2025. ocjenjuje kao još jednu izazovnu poljoprivrednu i tržišnu godinu, koja je pokazala svu ranjivost zbog sve snažnijih klimatskih promjena, ali i globalnih tržišnih prilika koje i dalje nisu stabilne, što utječe na konkurentnosti domaće poljoprivrede. Podsjeća na novi prodor afričke svinjske kuge (ASK) u Slavoniji koja je stigla do velikih farmi, što je uzrokovalo daljnje smanjivanje stočnog fonda, te ukazalo na potrebe snažnije borbe i ujednačenih akcija svih na terenu.
Tijekom ljeta pojavila se i bedrenica u pojedinim dijelovima Hrvatske, a i ta je bolest ukazala na potrebu snažnijeg provođenja svih mjera i nužnost povezivanja struke i proizvođača.
Kada je riječ o proizvodnji, Jakopović kaže kako se može reći da je godina bila relativno stabilna, posebice u segmentu ratarske proizvodnje, ali su tržišne cijene i povećani uvoz pokazali da proizvođači za svoju robu dobivaju sve manje novca, što utječe na nesigurnost pa i odustajanje od proizvodnje.
Jakopović ističe kako je važno da se Hrvatska što bolje pripremi za novo programsko razdoblje Zajedničke poljoprivredne politike. Naime, u novom programskom razdoblju ZPP-a od 2028. do 2034. ukupan proračun za ZPP iznosit će oko 300 milijardi eura, što je tek 15 posto ukupnog proračuna EU.
HPK izražava ozbiljnu zabrinutost i razočaranje zbog najavljenog smanjenja sredstava upozoravajući kako takav pristup ugrožava održivost europske poljoprivrede, konkurentnost na globalnom tržištu, kao i sposobnost sektora da odgovori na rastuće zahtjeve povezane s klimatskim promjenama, sigurnošću hrane i ruralnim razvojem.
Zabrinjavajuće je i što će izdvajanja za poljoprivredu u novom programskom razdoblju biti nominalno manja nego u prethodnom, uopće ne računajući realan pad vrijednosti novca. “Umanjeni iznos značajno će utjecati na ostvarenje strateških ciljeva povećanja proizvodnje i samodostatnosti,” ističe HPK navodeći kako će to dovesti do smanjenja proizvodnje i povećanja cijena poljoprivrednih proizvoda i hrane.
Poljoprivrednu komoru brine i nastavak povećanja uvoza, posebno u sektoru mlijeka, voća, povrća, vina. Iz HPK i dalje inzistiraju da se konačno krene u izmjene Zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu.
“Temeljni zahtjev je da državna zemlja dođe u ruke pravih proizvođača i bude u funkciji proizvodnje, jer rast cijena hrane na tržištu, prevelik uvoz i ovisnost o njemu pokazuju da je potrebno povećavati proizvodnju i preradu, jer je to temelj prehrambene suverenosti,” ističe HPK.
Potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević kao glavne izazove s kojima se poljoprivreda suočava izdvaja klimatske promjene, carinske ratove, geopolitičke sukobe, aktualne epidemije zaraznih bolesti te najavu smanjenja sredstava iz ZPP-a.
Poljoprivredni proizvođači u EU, kako je naveo, izloženi su prekomjernom administriranju i snažnom financijskom pritisku zelene tranzicije i visokih standarda dobrobiti životinja, što dovodi u pitanje njihovu konkurentnost, posebice prema proizvođačima iz trećih zemalja. Konkurentskom pritisku posebno je izloženo stočarstvo i proizvodnja mesa koju dodatno opterećuju i aktualne epidemije zaraznih bolesti životinja, naveo je.
Također, zbog geopolitičkih prijetnji EU je prisiljena povećavati proračunska sredstva za obrambenu industriju zbog čega će se na udaru proračunskih rezova naći i ZPP.
“Uz navedene probleme koje dijelimo s poljoprivrednim proizvođačima iz cijele EU, Hrvatska ima i svoje specifične od kojih su ključni niska samodostatnost u proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i niska produktivnost rada koja je prije svega posljedica strukturnih problema i tehnološke podinvestiranosti,” kaže Kovačević.
Hrvatska, kako navodi, ne proizvodi dovoljno poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za podmirenje domaćih potreba, uvozi sve veće količine mesa, mlijeka, voća i povrća, zbog čega je u 2024. u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ostvarila povijesno rekordni vanjskotrgovinski deficit od 2,4 milijarde eura.
Negativni trendovi nastavili su se i ove godine, kaže Kovačević. Smatra kako je hrvatskoj poljoprivredi potreban strateški zaokret i ističe problem raspolaganja s oko 360.000 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta. Smatra da taj resurs treba raspodijeliti prema kriteriju konkurentnosti proizvodnje i očuvanju postojećih proizvodno-tehnoloških cjelina.
Treba također “povećati nacionalnu komponentu u strateškom planu ZPP-a za barem 30 posto i sa 100 milijuna eura godišnje snažnije poduprijeti investicije u nove tehnologije i inovacije te jačati preradbene kapacitete i proizvodnju visokofinaliziranih prehrambenih proizvoda,” kaže Kovačević.
Mjere poljoprivredne politike prema njegovom mišljenju trebaju uvažavati regionalne specifičnosti i konkurentnost proizvodnje te biti usmjerene na komercijalne proizvođače i one koji to žele postati, uz istovremeno preispitivanje definicije “aktivnog farmera.” Mišljenja je i kako je nužno jačati suradnju između malih proizvođača i prerađivačke industrije kroz kooperacije.
Poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović upozorava da se negativan trend rekordnog uvoza iz 2024. nastavio i u 2025. što, kako kaže, “samo pokazuje da se država i dalje ne bavi ključnim problemima u poljoprivredi – kako zaustaviti pad proizvodnje u gotovo svim sektorima (osim ratarstva), te kako od zemlje izvoznice jeftinih sirovina, postati država koja izvozi proizvode dodane vrijednosti.”
Od 2013. godine i ulaska Hrvatske u EU do danas, poljoprivredno-prehrambeni sektor uvezao je različitih poljoprivrednih proizvoda u vrijednost od čak 42,69 milijardi eura, a zbirni manjak u trgovini, kroz sve te godine je 14,56 milijardi eura, kaže Kuskunović.
“O kolikom se uvozu radi dovoljno je ako kažemo da se ukupni prihodi državnog proračuna za 2025. godinu planira u iznosu od 33 milijarde eura, a rashodi na 37 milijardi,” dodaje. Napominje kako će zanimljivo biti vidjeti kakvo je stanje kada se objave podaci za 2025. godinu, koji će pokazati u kom smjeru ide hrvatski agrar.
Upozorava da je Hrvatska postala jedan od najvećih uvoznika hrane u EU te ne čudi čudi što stručnjaci i sektorska udruženja sve glasnije govore da smo pred slomom poljoprivrede. “Ocjene idu tako daleko da neki kažu kako bismo, kada bi se danas zatvorile granice, za sedam dana bili gladni,” upozorava Kuskunović.
Napominje i kako sa uvozom hrane dolazi i uvozna inflacija pa imamo visoke cijene hrane, a na udaru su posebno mali proizvođači koji zbog niske produktivnosti (na oko 40 posto smo prosjeka EU), te slabe konkurentnosti, teško dolaze do polica i tržišta te proizvode sve manje i odustaju od proizvodnje.
I Kuskunović upozorava kako novi ZPP koji stupa na snagu od 2028. godine donosi značajno manje novca za poljoprivredu, a od izazova s kojima se sektor suočava tu su još i trgovinski sporazumi koji prijete uvozom jeftine hrane, nelojalna trgovina poljoprivrednim proizvodima iz Ukrajine te bolesti životinja.
No možda su to, kako je rekao, i šanse da zbog nekih budućih prekida u lancu opskrbe i rasta cijena na globalnom tržištu, “konačno redefiniramo poljoprivrednu politiku te krenemo podizati samodostatnost i osvijestimo potrebu za prehrambenom sigurnošću i suverenošću.”
Kako se 2025. godina primiče kraju, hrvatska poljoprivreda i prehrambena industrija, kako su kazali u HUP – Udruzi prehrambene industrije i poljoprivrede, i dalje se suočavaju s kombinacijom klimatskih rizika, niske samodostatnosti, nedostatka radne snage, visokih ulaznih troškova i smanjene kreditne i investicijske sposobnosti, uz dodatnu neizvjesnost oko reforme ZPP-a 2028.–2034.
U HUP-u smatraju kako je za zaustavljanje negativnih trendova i povećanje konkurentnosti potrebno ubrzati i standardizirati dodjelu poljoprivrednog zemljišta kroz dugoročne, predvidive zakupe te dati prioritet aktivnim robnim proizvođačima s jasnim planovima proizvodnje i ulaganja.
“Ključno je znatno ojačati investicijske potpore za primarnu proizvodnju i preradu, osobito za modernizaciju kapaciteta, sustave navodnjavanja i odvodnje, preciznu poljoprivredu, obnovu tla te energetsku učinkovitost i vlastite izvore obnovljive energije,” istaknuli su.
Također, nužno je unaprijediti upravljanje rizicima kroz bolju dostupnost višerizičnih osiguranja i jačanje biosigurnosti u stočarstvu te konačno napustiti mjere administrativnog ograničavanja cijena koje smanjuju kreditni i investicijski potencijal.
Pročitajte još:
Rješavanje nedostatka radne snage, mišljenja su u HUP-u, zahtijeva fleksibilnije uvjete za uvoz sezonskih i deficitnih radnika te jačanje strukovnog i dualnog obrazovanja za moderne agrotehnologije. Potrebno je poticati udruživanje proizvođača i dugoročne ugovorne modele u lancu proizvođač–prerada–maloprodaja, kao i ulaganja u proizvode više dodane vrijednosti radi smanjenja ovisnosti o uvozu.
Vezano uz budući ZPP-u kažu kako bi Hrvatska trebala zagovarati veće alokacije za investicijske mjere, smanjenje administrativnih opterećenja i snažniju digitalizaciju procesa. “Snažno poticanje i povećanje investicija robnih primarnih proizvođača i prehrambene industrije, dugoročno raspolaganje zemljištem te mjere koje podižu otpornost i produktivnost ključni su preduvjeti da hrvatski poljoprivredno-prehrambeni sektor postane održiviji, otporniji i konkurentniji,” istaknuli su iz HUP – Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede.
