Pogrebne usluge u Hrvatskoj: U zasićenom sektoru obrće se gotovo 70 milijuna eura godišnje

Uoči ovogodišnjeg blagdana Svih Svetih koji se obilježava prvog dana u studenom odlučili smo za Financije.hr istražiti kako posluju pogrebnici i pogrebna poduzeća i provjeriti je li točna balkanska uzrečica da je smrt “jedini siguran biznis” ili ona anglofonska. da su jedine sigurnosti u životu na koje svi možemo računati smrt i porezi.

Po hrvatskim zakonima za obavljanje posla pogrebnika potrebno je položiti stručan ispit kojeg dva do tri puta godišnje održava Hrvatska obrtnička komora (HOK) i koji se sastoji od pisanog i usmenog dijela. Ispitu pristupa oko 30 kandidata godišnje, od kojih ga 80 posto uspješno i položi, prije profesionalnog otiskivanja u svijet koji nas sve čeka, na razmeđu svjetovnog i zagrobnog.

No, Zoran Žic, vlasnik zagrebačkog pogrebnog poduzeća Miraj i tajnik Nacionalnog udruženja pogrebnika RH, kaže za Financije.hr da je manjkavost postojećeg sustava u tome što praktički bilo tko može pristupiti ispitu, jer nikakvo stručno školovanje za to nije potrebno.

“Ispiti za pogrebnike od samog početka postavljeni su krivo. Osobe bez ikakvog prethodnog obrazovanja ili praktičnog iskustva mogu steći zvanje pogrebnika samo polaganjem jednog ispita. Dakle, bez škole, tečaja ili edukacije – možete postati pogrebnik, iako možda nikada niste vidjeli pokojnika niti napisali osmrtnicu, što je svakodnevni posao u struci. To je kao da postanete frizer, a nikada niste primili škare u ruke.

Za takvo stanje najveću odgovornost snosi Hrvatska obrtnička komora (HOK). Nakon donošenja Zakona o pogrebničkoj djelatnosti, ideja je bila da postojeći pogrebnici dobiju priliku položiti ispit radi usklađivanja, a da svi novi kandidati prolaze edukaciju. Međutim, HOK je nastavio štancati diplome, jer im svaki ispit donosi prihod od oko 250 eura, što se u konačnici svake godine zbroji na ozbiljan iznos. Godišnje oko 40-ak osoba pristupi ispitu, no bojim se da većina ni sama ne zna što pogrebnički posao zaista podrazumijeva.”

Prema podacima Obrtnog registra Ministarstva gospodarstva u rujnu ove godine je u pogrebničkoj djelatnosti bilo 92 obrta u Hrvatskoj. U odnosu na rujan 2024. godine to je pet obrta manje, tj. 5,2 posto manje. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ukupno zaposlenih u obrtima toj djelatnosti je bilo 269 osoba, što je u odnosu na isti mjesec prethodne godine rast od 0.4 posto.

Iako brojke upućuju na određeni stupanj konsolidacije pogrebničkih tvrtki, one ne ocrtavaju potpunu sliku, jer se osim privatnih obrta pogrebništvom bave i drugi oblici pravnih osoba i komunalna poduzeća. Kao što naglašava Žic, veličina sektora ovisi o potražnji, a nakon nakon rekordnih godina iz vremena pandemije, ona trenutno stagnira.

“Svaka djelatnost ovisi o potražnji, a u pogrebničkoj djelatnosti ona je, razumljivo, ograničena – jer godišnje umire otprilike jedan posto stanovništva. Po mojoj procjeni, u Hrvatskoj danas postoji oko 300 obrta i trgovačkih društava koja se bave organizacijom pogreba. Tržište je, dakle, vrlo zasićeno.

“Moja tvrtka Miraj ima pet ureda u Zagrebu i Velikoj Gorici. Nismo najjeftiniji, niti najskuplji, ali svake godine ostvarujemo lagani rast, što pokazuje da kvalitetna i dostojanstvena usluga uvijek ima svoje mjesto. Ljudi sve više cijene profesionalnost i pristojnost, i to im je važnije od najniže cijene. Procjenjuje se da se u cijelom ovom sektoru u Hrvatskoj godišnje obrće i do 500 milijuna nekadašnjih kuna (66 milijuna eura) – ali većina tog iznosa odlazi gradovima i komunalnim poduzećima za kupnju grobnih mjesta i obavljanje ukopa.

Otvoriti pogrebno poduzeće danas je vrlo zahtjevno. Potrebno je uložiti u specijalizirano vozilo, opremu, poslovni prostor i zaposlene, a tek nakon 6-7 godina poslovanja možete očekivati isplatu investicije. U Zagrebu bi, primjerice, optimalan broj pogrebnih tvrtki bio pet, a danas ih je gotovo trideset – što jasno pokazuje koliko je tržište prenatrpano. A mnoge tvrtke se uz pogrebne usluge bave se i drugim djelatnostima, od cvjećarstva do prodaje pilića. Vrlo je malo onih koji se bave isključivo pogrebništvom, što se vidi i po kvaliteti pristupa obiteljima, voznom parku i profesionalnosti opreme.”

Po podacima DZS u Hrvatskoj je u proteklom desetljeću svake godine umiralo oko 51-52 tisuće ljudi. Iznimka su, naravno, godine pandemije – 2020. je tako umrlo ukupno preko 57.000 ljudi u Hrvatskoj, ili 10 posto više nego prethodne 2019. godine; 2021. se brojka popela na malo više od 62.700 ili čak 21 posto u odnosu na 2019, da bi se onda 2022. spustila na malo manje od 57.000, što je opet bilo 10 posto više nego iz vremena prije pandemije.

Tek se u 2023. brojka vratila na gotovo 51.300, da bi prošle godine u Hrvatskoj umrlo 51.080 ljudi, što je gotovo 140 ljudi dnevno, ili u prosjeku nešto manje od šest Hrvatica i Hrvata svakog sata.

“Tijekom pandemije Covida-19 smrtnost je značajno porasla – umrli su i oni koji vjerojatno ne bi da nije bilo virusa. Nakon pandemije uslijedile su dvije godine sa smanjenim brojem umrlih, a danas se situacija ponovno stabilizirala. Kao što sam već spomenuo, godišnje umre otprilike 1 posto populacije, što je dugoročni prosjek.”

U posljednjih par godina po medijima se dosta govorilo i o rastu cijena pogrebnih usluga, koje nedavna inflacija sigurno nije zaobišla. U antičkoj Grčkoj i Rimu mrtvi su se pokapali s kovanicama, zbog vjerovanja da u zagrobnom životu treba platiti mitskom splavaru Haronu za prijevoz u podzemni svijet mrtvih. Danas je za pogrebe potrebno izdvojiti preko nekoliko novčanica.

“Svi smo svjedoci da je posljednjih godina sve poskupjelo – realna inflacija je između 30 i 50 posto. I mi smo, nažalost, morali podići cijene. S jedne strane, poskupjeli su lijesovi i pogrebna oprema, a s druge su strane naši djelatnici, suočeni s rastom troškova života, morali dobiti veće plaće. Taj pritisak s obje strane doveo je do povećanja cijena.

Unatoč svemu, cijene pogreba u Hrvatskoj i dalje su znatno niže nego u većini zemalja EU, često i duplo niže. Prosječni pogreb u Hrvatskoj danas stoji od 1.800 do 2.500 eura, ali taj iznos uključuje svašta: trošak groblja tj. ukop, bez kupnje novog grobnog mjesta (500-600 eura), zatim cvjetne aranžmane i vijence, pjevanje na pogrebu, objavu osmrtnica, pogrebnu opremu (lijes, tekstilna garnitura, nadgrobni znak); potom I usluge prijevoza, hladne komore, oblačenje i uređenje pokojnika kao i rad pogrebnika.”

Žic kaže da se najjednostavniji oblik pogreba – kremiranje bez ceremonije – može u Zagrebu obaviti za oko 750 eura, dok s druge strane “ekskluzivni” pogrebi s kompletnom organizacijom mogu dosegnuti i 8.000 eura ili još više.

Zanimalo nas je i kako se posao pogrebnika u Zagrebu razlikuje od drugih mjesta u Hrvatskoj. Zagreb je očito kao najveći centar populacije i najveće tržište za pogrebničke usluge, a osim toga i uređenost komunalne infrastructure razlikuje se od mjesta do mjesta. Žic kaže da u Zagrebu pogrebnici odlično surađuju s poduzećem Gradska groblja, no da je u drugim mjestima situacija katkad drugačija.

“Kao potpredsjednik Vijeća grupacije pogrebničke djelatnosti pri HGK, redovito komuniciram s kolegama iz cijele Hrvatske. Problemi postoje, ali ih nastojimo rješavati mirno i dogovorno, u duhu našeg posla. U Zagrebu suradnja s komunalnim poduzećima, poput Gradskih groblja Zagreb, funkcionira vrlo dobro – direktor Igor Rađenović i njegov tim uvijek su otvoreni za suradnju i pomoć, osobito sada dok krematorij radi u ograničenom kapacitetu zbog remonta peći.

U drugim dijelovima Hrvatske situacija je različita. Negdje, poput Istre (npr. Vižinada), lokalne vlasti uopće nisu uredile tko može vršiti ukope pa privatnici sami održavaju red kako bi se pogrebi mogli odvijati dostojanstveno. S druge strane, ima i primjera gdje pojedini privatnici, zbog agresivnog i neprofesionalnog ponašanja, sami narušavaju odnose s upravama groblja. Dakle, sve ovisi o kulturi i pristupu poslu,” zaključuje Žic.