Pet razloga za optimizam ulagača i renesansu europskih tržišta dionica

Kao odgovor na protekcionizam SAD-a u eri Donalda Trumpa počinju se nazirati obrisi nove Europe koja će biti manje ovisna o SAD-u. Ulagači na burzama čini se da osjećaju taj geopolički pomak i po prvi put u dugo vremena traže prilike u tom dijelu svijeta – a pritom ne pokazuju interes samo za dionicama kompanija vezanih za obranu i vojnu industriju.

Iako euforične najave njemačke vlade za drastičnim povećanjem potrošnje na obranu i infrastrukturu treba uzimati s dozom opreza, jer se po svemu sudeći efekti tih ulaganja neće osjetiti još neko vrijeme, investitori se okreću Europi za ulaganja na dulji rok.

“Čini se da MEGA kupoprodaja sve brže zamjenjuje MAGA trgovinu, koja više nije toliko privlačna,” rekao je za Reuters Mark Dowding iz kompanije BlueBay za upravljanje imovinom I podružnice Royal Bank of Canada (RBC), misleći pritom na akronim Make Europe Great Again, koji je postao popularna parafraza Trumpove predizborne krilatice Make America Great Again.

Pomama investitora i kapitala koji bježe iz nestabilnosti američkog tržišta i traže nove prilike s druge strane Atlantika mogu se svesti u pet glavnih područja.

Za početak, sektor obrane i vojne industrije je na burzama u procvatu. Plan Bruxellesa da mobilizira do 800 milijardi eura nove javne potrošnje za vojsku u cijeloj Europskoj uniji, kao i najave nove njemačke vlade za ublažavanje fiskalnih ograničenja javne potrošnje, potaknule su velik interes ulagačke javnosti, još i veći nego što se dogodio nakon ruske invazije na Ukrajinu početkom 2022.

Indeks SXPARO, koji prati kretanje dionica europskih kompanija iz područja avioindustrije i obrane, od početka godine je porastao za 33 posto, a njihovi multiplikatori vrijednosti su danas veći od njihovih američkih rivala, i sad su bliži brojkama kakve se obično povezuju sa sektorom luksuzne robe ili napredne tehnologije.

Dionica njemačkog Rheinmetalla, koji proizvodi tenkove i oklopna vozila, su proteklog tjedna nakratko postale skuplje od Ferrarija – vrijednost kapitalizacije je bila 44 puta veća od očekivanih prihoda ove godine, što ukazuje na spremnost ulagača da plate skuplju cijenu za investiranje u taj dugoročni trend.

Očekivani prosječni godišnji rast dobiti kompanija u sektoru obrane za razdoblje do 2028. kreće se od 8 posto za britanski BAE, pa sve do 32 posto za Rheinmetall, po procjenama analitičara banke Citi. Europska unija želi se okrenuti od američkih dobavljača i kupovati više naooružanja europske proizvodnje, no to se zasad pokazalo kao velik izazov. Od 2022. naovamo 78 posto troška vojne nabave u Europskoj uniji je potrošeno izvan EU – uključujući 63 posto koje je otišlo u SAD, pokazuju podaci Europske komisije.

Ipak, nakon velikok skoka europskog vojnog sektora, neki polako pozivaju na oprez. Markus Hansen iz švicarskog investicijskog fonda Vontobel kaže da bi se ulagači trebali fokusirati na područja u kojima se proizvodi roba za kojom postoji hitna potreba, poput proizvodnje streljiva za popunu skladišta ispražnjenih slanjem pomoći u Ukrajinu, ili bilo koje druge vrste opreme za pješašaštvo.

No, od entuzijazma ulagačke javnosti velike koristi bi mogle imati i tvrtke koje su veliki dobavljači vojnog sektora, kao i neka druga ključna područja, kao što su telekomunikacije. Francusko-britanski Eutelsat je u ožujku porastao za 260 posto, na krilima nagađanja da bi taj operater mogao zamijeniti Starlink u vlasništvu Elona Muska u pružanju satelitskog internetskog pristupa za Ukrajinu.

“Osim naoružanjem, sektor obrane se bavi i logistikom, obradom podataka i komunikacijama, te osobljem. Radi se o opsežnom lancu vrijednosti u kojem dobavljači igraju važnu ulogu,” kaže Tomas Hildebrandt iz finske investicijske banke Evlim I za primjer navodi kompanije kao što je Scania, švedski proizvođač civilnih kamiona, ali i strojeva za infrastrukturne i industrijske projekte, te općenito građevinske tvrtke.

Drugi veliki faktor koji privlači ulagače dolazi stržišta obveznice. Bez obzira radi li se o zajedničkim obveznicama Europske unije ili većem njemačkom dugu, izgledno je da će uskoro biti ponuđen veći broj obveznica AAA kvalitete koje će podržati status eura kao pričuvne valute. Troškovi za povijesno povećanje potrošnje za infrastrukturu i obranu u Njemačkoj bi sami mogli na kraju dosegnuti više od bilijun eura novog zaduživanja.

Osim tog, EU namjerava krenuti u zajedničko zaduživanje u iznosu od 150 milijardi eura kojim će prikupiti sredstva za pozajmice državama članicama za financiranje većih troškova obrane, što čak ni dugogodišnji zagovornici te ideje nisu očekivali da će se dogoditi do prije nekoliko mjeseci.

Te europske obveznice, za koje se koristi akronim SAFE, će povećati zaduženje Europske unije koje je trenutno na oko 650 milijardi eura. Radi se o signalu da bi EU mogla konačno ostvariti nade ulagača i postati trajni izdavatelj obveznica, i to zbog novog velikog izazova, nakon velikih izdvajanja za fonda za oporavak od pandemije Covida-19. Ipak, europski zajmovi pojedinim državama predstavljaju manji dio ukupnog plana zaduživanja u iznosu od 800 milijardi eura, jer se očekuje da će za ostatak iznosa nacionalne vlade same naći sredstva u svojim proračunima.

Treći faktor u europskoj investicijskoj renesansi jest bankarski sektor, jer fiskalni poticaji poboljšavaju ukupnu ekonomsku perspektivu. Sudeći po indeksu bankarskog sektora SX7P dionice europskih banaka su ove godine dosad narasle za 26 posto, u najboljem kvartalu od 2020.

Po procjenama hamburške banke Berenberg njemačko gospodarstvo trebalo bi 2026. i 2027. godine narasti za oko 1,4 posto godišnje, i to nakon gotovo četiri godine stagnacije. Po anketi menadžera investicijskih fondova iz ožujka koju je provela Bank of America za sektor bankarstva i osiguranja smatra se da bi, uz industriju, mogao najviše nadmašiti sva ostala područja.

Ulagači također očekuju i da će europska regulatorna tijela ublažiti neka pravila za bankarsko poslovanje, s obzirom na zamah deregulacije tog sektora u SAD-u. Dionice europskog bankarskog sektora su od početka godine narasle za 26,2 posto, dok je u Americi taj sektor u istom periodu zabilježio pad od 2,7 posto.

Još jedan razlog za europski optimizam jest i južna Europe. Dionice na španjolskim i talijanskim burzama su značajno jeftinije od onih u ostatku kontinenta, što znači da sad imaju i veći prostor za rast. Osim toga, dionice kompanija iz južne Europe su proporcionalno puno manje ugrožene uvođenjem američkih carina nego primjerice onih u Njemačkoj ili Francuskoj, te imaju veliku izloženost prema bankarskom sektoru.

“Događa se nekoliko paralelnih stvari. S jedne strane imamo zbivanja oko njemačke ‘kočnice duga’, i zbog toga treba ulagati u MDAX indeks [srednje velikih njemačkih tvrtki] i euro. S druge strane imamo zbivanja oko bankarske regulative i europskog rasta BDP-a, što ima direktan pozitivan utjecaj na banke. A upravo to pruža ‘periferija’ Europe,” kaže Manish Kabra iz francuske banke Societe Generale.

Uz sve navedeno, konačni faktor koji daje vjetar u leđa europskim tržištima su obnovljivi izvori ernergije. Europa je 2022. krenula s ambicioznim planom povećanja energetske neovisnosti, a i u narednim godinama očekuje se da će se taj trend nastaviti – i da će od toga najviše koristi imati kompanije koje se bave ekološki prihvatljivim obnovljivim izvorima energije.

Europska Komisija predložila je u veljači akcijski plan koji između ostalog predviđa ubrzanje izdavanja dozvola za projekte obnovljivih izvora, izmjene načina kako se određuju tarife potrošnje, te povećanje državnih potpora za “čiste” industrije i fleksibilniju proizvodnju energije.

Osim toga, oko 100 milijardi eura planiranog njemačkog povećanja javne potrošnje ići će za borbu s klimatskim promjenama i zelenu tranziciju. Iz solarne energije prošle godine je proizvedeno 11 posto električne energije u EU, u usporedbi s 9,3 posto 2023. godine – čime su solarni izvori postali važniji od ugljena.

Čini se da i europske burze odražavaju taj zaokret prema čistoj energiji, jer dionice europskih kompanija za proizvodnju i distribuciju struje, kao što su španjolske Iberdola i Endesa ili talijanski Enel, ove godine su narasle između 7 i 16 posto.