U nedavnom novom izdanju ekonomskog pregleda za Hrvatsku Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), u kontekstu ambicije Hrvatske da pristupi toj organizaciji, dio izvješća je posvećen izazovima oko obnovljivih izvora energija uz zaključak da bi Hrvatska morala ubrzati njihov razvoj.
U 2024. godini udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije u Hrvatskoj iznosio je 73 posto što je jedan od najviših udjela uopće među zemljama OECD-a, no to je na prvom mjestu zahvaljujući hidroenergetskim izvorima koji su prisutni već desetljećima.
Udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), koje je prenijelo ključne poruke iz izvješća OECD-a, podsjeća da su planovi hrvatske Vlade povećanje udio obnovljivih izvora u potrošnji električne enegije, uključujući nuklearnu elektranu iz Krškog, s 55,5 posto u 2022. na 76,7 posto u 2030. godini.
“Jačanje obnovljivih izvora nužno je zbog rasta potražnje za električnom energijom uslijed elektrifikacije koja bi se trebala povećati s oko 1.700 teravat-sati (TWh) u 2023. na više od 1.900 TWh do 2030., kao i zbog planiranog zatvaranja Plomina, jedine hrvatske elektrane na ugljen. Udio ugljena u proizvodnji električne energije pao je s oko 20 posto u 2016. na osam posto u 2023. Plomin bi trebao biti zatvoren 2032., ali bi mogao prestati s radom i ranije jer visoke cijene emisijskih jedinica u EU smanjuju konkurentnost ugljena. Ubrzavanje izlaska iz ugljena smanjilo bi emisije stakleničkih plinova, poboljšalo kvalitetu zraka i dodatno naglasilo potrebu za bržim razvojem obnovljivih izvora”, navodi se u izvješću.
S druge pak strane, unatoč iznimno dobrim solarnim resursima s 2.000 do 2.700 sunčanih sati godišnje energija Sunca je činila u 2024. tek 4,6 posto proizvodnje električne energije što je jedan od najnižih udjela u OECD-u i Europskoj uniji.
“Proizvodnja iz Sunca dobro odgovara hrvatskom obrascu potrošnje obilježenom ljetnim vršnim opterećenjima i smanjenom hidroproizvodnjom. Očekuje se da će se ti sezonski obrasci dodatno pojačati zbog klimatskih promjena. Procijenjeni solarni potencijal iznosi oko sedam gigavata (GW) od čega 1,5 GW otpada na krovne sustave. Aktiviranje tog potencijala ključno je za pokrivanje rastuće potražnje”, ocjenjuje se u izvješću.
Dalje se navodi da su glavne zapreke za razvoj obnovljivih izvora zagušenja u mreži, spori postupci izdavanja dozvola te administrativno ograničenje cijene električne energije.
Primjerice, rokovi izdavanja dozvola za velike solarne i vjetroelektrane među najdužima su u EU-u.
“Vlada razmatra uspostavu posebnih zona za ubrzani razvoj obnovljivih izvora s unaprijed osiguranim priključkom na mrežu. Za dodatno skraćivanje rokova potrebno je jačati administrativne kapacitete te pojednostaviti postupke, primjerice ublažavanjem pojedinih okolišnih procedura kao u Njemačkoj. Uspostava takozvanog ‘one-stop-shop’ sustava za izdavanje dozvola smanjila bi administrativno opterećenje proizvođača. Uvođenje jasnih rokova za lokalna tijela te pravilo ‘šutnja znači odobrenje’, kao u Italiji za male projekte na obnovljive izvore, dodatno bi ubrzalo postupke”, poručuje izvješće.
OECD ističe da bi sustavi potpore trebali biti usmjereni na nove tehnologije.
“Prelazak sa zajamčenih otkupnih cijena na aukcije s ugovorima za razliku u cijeni bio je pozitivan korak. U budućnosti je potrebna dodatna potpora tehnologijama u razvoju, poput plutajućih solarnih elektrana, geotermalne energije i pučinskih vjetroelektrana.. Hrvatska ima značajan geotermalni potencijal za stabilnu proizvodnju bez emisija, a potencijal pučinskog vjetra procjenjuje se na 25 GW”, navodi OECD.
Ono što je također bitno je ojačati upravljanje potrošnjom energije jer je uvođenje pametnih brojila još uvijek ispod 30 posto.
U pregledu se podsjeća da je Hrvatska za 20 posto smanjila emisije stakleničkih plinova između vrhunca 2007. godine i 2023. za što je prvenstveno zaslužno povećanje energetske učinkovitosti, a u manjoj mjeri dekarbonizacija potrošnje energije.
Posebno je slaba točka elektrifikacija prometa. Udio električnih vozila u prodaji novih automobila bio je u prošloj godini najniži u EU, a njihov udio u ukupnom voznom parku je ispod jedan posto. Ključne su tu zapreke cijene električnih automobila i nedovoljno razvijena mreža punionica koja je među najslabijima u EU u smislu gustoće.
Pročitajte još:
Ono gdje je također potrebno raditi na smanjenju emisija je sektor zgradarstva koji ostaje energetski neučinkovit. Većina stambenih zgrada potječe iz razdoblja Jugoslavije i obilježene su slabijom toplinskom izolacijom te zastarjelim građevinskim tehnikama i materijalima.
“Hrvatska se obvezala smanjiti emisije ugljičnog dioksida iz zgrada za najmanje 80 posto do 2050. godine. Taj cilj pridonosi europskim klimatskim ciljevima, ali još nije u potpunosti usklađen s Direktivom EU o energetskim svojstvima zgrada koja predviđa potpunu klimatsku neutralnost do 2050. Za smanjenje emisija u sektoru zgrada ključno je ubrzati obnovu postojećeg fonda zgrada, prijeći na niskougljične izvore grijanja te postupno ukinuti subvencije za prirodni plin”, iznosi se u analizi OECD-a.
