Digitalne valute središnjih banaka daleko su odmakle od teorijske rasprave, a u Europskoj uniji razgovor je sada usredotočen na rokove, upravljanje i izvršenje. Kako Central Bank Digital Currency (CBDC) dobiva na globalnoj popularnosti, europski pristup se kristalizirao oko niza prekretnica koje 2026. čine odlučujućom godinom i za maloprodajne i za veleprodajne digitalne opcije.
Jedan od najsloženijih i najkontroverznijih projekata Europske središnje banke suočava se s ključnim testom u prvoj polovici 2026., kada se očekuje da će Europski parlament glasati o digitalnom euru. Plan je premostio ključnu prepreku krajem prosinca, kada je Europsko vijeće podržalo plan ESB-a o pokretanju elektroničkog ekvivalenta gotovine: digitalne valute koja funkcionira u trgovinama, na internetu i u peer-to-peer transakcijama.
Države članice podržale su prijedlog koji bi europskim središnjim bankarima dao veću kontrolu nad elektroničkim maloprodajnim plaćanjima, koja se trenutačno uvelike oslanjaju na američke tvrtke. No, nije jasno hoće li projekt dobiti podršku većine od 720 zastupnika u Europskom parlamentu.
Eurosustav je izradio nacrt pravilnika o digitalnom euru, odabrao potencijalne pružatelje infrastrukture te testirao funkcionalnosti i online i offline. Naglašava se da je digitalni euro namijenjen nadopuni gotovine, čuvajući pristup javnom novcu kako se mijenjaju platne navike.
Prvi digitalni euri planirani za 2029. godinu
Europska središnja banka namjerava izdati prve digitalne eure 2029. godine, nakon pilot-projekta 2027. godine. Trenutačna pravila dopuštaju joj samo cirkulaciju fizičke gotovine, što znači da se zakonodavci prvo moraju dogovoriti o novom zakonodavstvu.
Glavni argument središnje banke za digitalni euro je sloboda i suverenitet. U digitalnom dobu u kojem bezgotovinska plaćanja postaju sve raširenija, velike dijelove europskih kartičnih i online plaćanja kontroliraju američke tvrtke poput Vise, Mastercarda i PayPala.
Parlamentarna neizvjesnost
Vijeće EU-a podržalo je pregovarački stav kojim se podržavaju i online i offline verzije digitalnog eura, što označava odstupanje od ranijih prijedloga koji su se uže usredotočili na offline upotrebu.
Stav vijeća odražava zabrinutost zbog otpornosti, privatnosti i kontinuiteta plaćanja, a istovremeno priznaje realnost digitalne trgovine. Istodobno, otpor u Europskom parlamentu i dalje postoji. Grupe lijevog centra i liberali u Europskom parlamentu podržavaju plan, ali im nedostaje više od 40 glasova za apsolutnu većinu. Krajnja desnica mu se otvoreno protivi. Odlučujući glasovi vjerojatno će doći od desnocentrističke Europske pučke stranke i Europskih konzervativaca i reformista, gdje su mišljenja podijeljena.
„Dobivanje većine glasova bit će teško“, rekao je za Financial Times njemački zastupnik u Europskom parlamentu (EPP) Markus Ferber, koji je skeptičan prema planovima ESB-a, dodajući da se „stavovi uvelike razlikuju“.
Fernando Navarrete, zastupnik u Europskom parlamentu iz Španjolske, kojeg je parlament imenovao za procjenu digitalnog eura, zalagao se za smanjenu verziju. Predložio je da se u početku ograniči na offline korištenje za plaćanja od jedne osobe drugoj.
Ferber je podržao to stajalište, tvrdeći da su offline plaćanja jedina gdje postojeća rješenja privatnog sektora imaju „stvarne nedostatke“ – poput dostupnosti digitalnih plaćanja kada nema struje ili interneta. „Digitalni euro ima smisla samo ako nudi jasnu i razumljivu dodanu vrijednost za građane i poduzeća“, rekao je Ferber, dodajući da „ne smije postati projekt političkog prestiža“.
U istraživanju koju su naručile lobističke skupine bankarstva, računovodstvena tvrtka PwC, velika četvorka, prošlog je ljeta procijenila da bi ukupni troškovi projekta za banke eurozone mogli doseći 18 milijardi eura. ESB tvrdi da bi ta brojka vjerojatno bila bliža šest milijardi eura.
Krajnje desni političari protive se projektu iz različitih razloga. Njemačka stranka Alternativa za Njemačku (AfD) upozorila je da bi to moglo dovesti do “postupnog istiskivanja gotovine”, za koju kažu da je jedina metoda plaćanja koja jamči anonimnost.
Luděk Niedermayer, češki zastupnik u Europskom parlamentu i član EPP-a, rekao je da je digitalni euro „strateški, ekonomski i politički važan“ te da mu je prioritet uvesti ga „što je prije moguće“ nakon „potrebnog tehnološkog testiranja i potencijalnih pilotnih faza“.
Niedermayer je rekao da je zadovoljan što su na snazi „dovoljne zaštitne mjere za one koji su zabrinuti zbog uloge kovanica i novčanica“. Potpora unutar EPP-a mogla bi se „značajno razlikovati“ na plenarnom glasovanju, priznao je, ali je naglasio da je prerano za nagađanja o ukupnom ishodu.
U objavi na Instagramu, krajnje desničarski Patrioti za Europu u Europskom parlamentu tvrdili su da bi ESB mogao koristiti digitalni euro kako bi spriječio građane da kupuju određenu robu ili usluge, navodeći da bi se to moglo koristiti kao alat za „cenzuru“. Grupa je dodala: „Ako želite kupiti nešto za što ‘oni’ misle da ne biste trebali, neće vam to dopustiti.“
ESB je uporan u tome da neće moći ni pratiti ni kontrolirati pojedinačna plaćanja. U znak odobravanja rokova koji se naziru u nadolazećim mjesecima, PYMNTS je izvijestio da bi se ključno parlamentarno glasovanje o digitalnom euru moglo održati u prvoj polovici 2026., a dužnosnici upozoravaju da bi ishod mogao biti tijesan. Te rasprave mogu biti nestabilne u smislu političkog konsenzusa, ali nisu zaustavile institucionalne pripreme.
Pročitajte još:
Godina 2026. je prekretnica
Važnost 2026. godine više se puta naglašava u službenoj dokumentaciji. U završnom izvješću ESB-a navodi se da spremnost za potencijalno izdavanje digitalnog eura ovisi o tome hoće li suzakonodavci EU-a usvojiti osnovnu uredbu tijekom 2026. Pravni okvir odredit će kako će projekti napredovati nakon pripreme.
Istovremeno, veleprodajne inicijative poput Projekta Pontes trebale bi postati operativne u istom razdoblju. Pod pretpostavkom zakonodavnog napretka, ESB je naznačila da bi pilot-projekti i ograničene transakcije mogli započeti već 2027., a šira emisija moguća je kasnije u desetljeću. Izbori dizajna dokumentirani u fazi pripreme, posebno mogućnosti izvan mreže i distribucija posredovana bankama, sugeriraju oprezan pristup koji na prvo mjesto stavlja platni sustav.
