Američka administracija gura novi veliki paket prodaje oružja državama Zaljeva, vrijedan oko 23 milijarde dolara, u trenutku kada rat na Bliskom istoku dodatno podiže sigurnosne tenzije, cijene energije i strah od šire regionalne destabilizacije.
Riječ je o još jednom jasnom signalu da globalno tržište naoružanja ulazi u novu fazu rasta. Države više ne kupuju oružje samo radi odvraćanja, nego i kako bi nadopunile potrošene zalihe, modernizirale vojske i pripremile se za dulje razdoblje nestabilnosti.
Prema dostupnim informacijama, SAD je odobrio prodaju oružja Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu i Jordanu, uključujući sustave protuzračne obrane, streljivo, radarsku opremu i drugu vojnu tehnologiju. Paket dolazi u trenutku kada Iran širi napade na energetsku infrastrukturu u regiji, dok Washington istodobno pokušava ojačati obrambene kapacitete svojih partnera i zadržati utjecaj na jednom od strateški najvažnijih područja svijeta.
Vanjski i međunarodno-sigurnosni analitičar Denis Avdagić za Financije.hr ističe da je glavni cilj ovog poteza povećanje vojne spremnosti tih zemalja, uz istodobnu nadoknadu potrošenih zaliha.
“Radi se o jačanju prije svega obrambenih potencijala spomenutih zemalja, ali jednako tako i o popunjavanju ispražnjenih skladišta. Međutim, ako promatrate retoriku ove američke administracije, jasno je da oni najavljuju i povlačenja s određenih prostora i relokacijski fokus na neka druga područja, pri čemu se od saveznika traži snažno naoružavanje, uz poruku da Amerika traži partnere. Sve je to prošla i Europa. Naravno, isporuka američkog naoružanja dobra je i za američku ekonomiju, a i ovom prilično velikom ukupnom tranšom osiguravaju se i budući poslovi s navedenim zemljama, kao vjerojatno i drugim zaljevskim i obližnjim, bogatim zemljama”, kaže Avdagić.
Dodaje i da se regija očito želi sama dodatno naoružati i osigurati od budućih napada, budući da Bliski istok teško može tek tako od pustinjskog i naftnog prostora postati i oaza mira.
Ovaj trend, međutim, nije ograničen samo na Zaljev. I Europa posljednjih godina prolazi kroz sličan proces: povećava vojnu potrošnju, ubrzava modernizaciju arsenala i postupno napušta starije sustave u korist nove zapadne tehnologije. U tom širem zaokretu nalazi se i Hrvatska.
Krajem prošle godine potpisan je ugovor o nabavi 44 tenka Leopard 2A8 za potrebe Hrvatske vojske. Ukupna vrijednost posla, koja uključuje simulatore, opremu i produženo jamstvo na pet godina, iznosi 1,48 milijardi eura. Sama kupnja zato nije samo tehničko pitanje opremanja vojske, nego dio šireg sigurnosnog i političkog pozicioniranja unutar europskog obrambenog okvira.
Leopard 2A8 smatra se najnovijom i najnaprednijom verzijom njemačke tenkovske obitelji Leopard 2. Riječ je o borbenom tenku nove generacije, razvijenom za zahtjeve modernog visokointenzivnog ratovanja, s jačim oklopom, aktivnim sustavom zaštite, naprednom elektronikom i digitalnim povezivanjem s drugim sustavima na bojištu.
Posebno važan element je sustav aktivne zaštite EuroTrophy, europska verzija izraelskog Trophyja, koji može otkriti nadolazeće projektile i fizički ih uništiti prije nego pogode tenk. Rat u Ukrajini ali i u Iranu, pokazao je koliko su takvi sustavi postali važni za preživljavanje oklopnih vozila na bojištu zasićenom jeftinim, ali vrlo opasnim dronovima i protuoklopnim oružjem.
Time i hrvatski obrambeni sustav ulazi u novu fazu, u kojoj se klasična vojna tehnika sve više pretvara u dio digitalnog i mrežno povezanog ratovanja. No takva modernizacija ima i svoju cijenu: uz samu kupnju, traži i skupu logistiku, stalnu obuku, održavanje te integraciju s protuzračnom obranom, topništvom i zapovjednim sustavima.
Pitanje koje se pritom logično nameće jest može li Hrvatska iz novog vala naoružavanja na Bliskom istoku izvući i konkretnu gospodarsku korist. Na to Avdagić odgovara prilično suzdržano.
Pročitajte još:
“Ako će to pratiti i kupovinu naše opreme i oružja onda da. Inače mi nismo kooperanti… Možda ako krenemo u ozbiljnu obnovu mornarice pa se transferima tehnologije stvore uvjeti za kooperacije, ali to je onako, dosta optimističan pogled, blago rečeno”, kaže Avdagić.
Drugim riječima, Hrvatska zasad nije u poziciji da automatski profitira od velikih američkih i zaljevskih vojnih poslova. No činjenica da i sama ulaže u modernizaciju vojske pokazuje da više ne računa na brzo smirivanje sigurnosnih prijetnji. Od Zaljeva do Europe države grade dugoročnije obrambene kapacitete, obnavljaju skladišta i ulažu u tehnologiju koja treba odgovoriti na novu realnost. U svijetu u kojem se geopolitički rizik sve manje doživljava kao privremeni poremećaj, a sve više kao trajno stanje, vojna potrošnja ponovno postaje jedno od ključnih političkih i ekonomskih pitanja.
