Niz europskih zemalja u popriličnoj mjeri ovisi o uvozu električne energije, a među njima je i Hrvatska, pa sve to stvara potencijalno ranjivi okvir za potrošače, kako građane tako i poslovni sektor. Pritom cijene znaju biti i tri do četiri puta više no u globalnim konkurentima Kini ili SAD-u.
Neke zemlje su očito ponukane postojećim rizicima odlučile razmotriti plan eventualnog povratka nuklearnoj energiji. To je posebice primjetno u Belgiji i Italiji.
Dugo vremena zelena energija i nuklearna energija nisu išle ruku pod ruku kao čisti oblici energije naspram fosilnih goriva, no u zadnje vrijeme nuklearna energija je dobila status prijelaznog i održivog izvora koji pomaže ublažavanju rizika od klimatskih promjena. Naravno, reakcije su došle i sa strane protivnika nuklearne energije koji ističu da nuklearne elektrane proizvode radioaktivni otpad koji zahtijeva dugotrajno zbrinjavanje.
Stoga odnos Europske unije (EU) prema nuklearnoj energiji ostaje složen i kontroverzan.
U 2024. godini došlo je do godišnjeg rasta proizvodnje električne energije iz nuklearnih izvora od 4,8 posto, ponajviše pod utjecajem Francuske gdje je rast bio 12,5 posto. No, u većini zemalja dolazi do smanjenja. Njemačka je nedavno potpuno odustala od nuklearnih elektrana, a Španjolska bi to mogla učiniti u skoroj budućnosti.
No, u prijedlogu sedmogodišnjeg proračunskog okvira za razdoblje od 2028. do kraja 2034. godine Europska je komisija navela nuklearnu energiju kao opciju za dobivanje novaca iz europskih fondova. Pitanje je hoće li taj prijedlog proći.
Ipak, kako spomenusmo, u nekim zemljama razmišlja se o otvaranju prostora za nuklearnu energiju. Italija je imala dva referenduma, 1987. i 2011. godine, u kojima je odbačena ta vrsta proizvodnje električne energije, no vlada je ipak sastavila nacrt zakona kojim bi se otvorio put za njezinu uporabu.
Belgija i Italija su među članicama EU-a koje su u 2024. potpisale deklaraciju o stvaranju prostora za iskorištavanje potencijala nuklearne energije. Među tim zemljama je i Hrvatska, a ostale su Bugarska, Češka, Finska, Francuska, Mađarska, Nizozemska, Poljska i Švedska.
U Belgiji vlada nastoji odgoditi zatvaranje reaktora, no tamošnji vodeći proizvođač energije Engie se tome protivi želeći se fokusirati na energiju vjetra i Sunca, baterije za pohranu te pogone na plin. Nizozemska, gdje je došlo do godišnjeg pada proizvodnje struje iz nuklearne energije za 10 posto, ima namjeru napraviti dvije nove nuklearne elektrane i produljiti život reaktoru Borssele.
Španjolski plan izlaska iz nuklearne energije još je neizvjestan i kontroverzan jer ima glasova da bi zatvaranje nuklearnih elektrana samo dodatno stvorilo napetosti oko opskrbe električnom energijom. U 2023. pet tamošnjih elektrana je pokrivalo 20 posto potreba za strujom.
Britanska stručnjakinja i zagovornica nuklearne energije Zion Lights smatra da, barem u idućem desetljeću, moguće povećanje proizvodnje iz nuklearnih elektrana neće vjerojatno doći iz vala izgradnje novih objekata već prije iz produljenja životnog vijeka postojećih ili ponovnog pokretanja određenih pogona.
“Na dulji rok širenje nuklearne energije manje će ovisiti o javnom mnijenju, a više o tome može li Europa ponovno naučiti kako graditi i financirati velike infrastrukturne projekte”, ustvrdila je za Euronews.
Dodaje da neke zemlje koje su nuklearnu energiju vidjele kao politički problem sada ponovno otkrivaju da ona već postoji i funkcionira te isporučuje znatne količine niskougljične električne energije.
Uglavnom, EU i dalje ostaje podijeljen u dvije skupine. S jedne strane je takozvani nuklearni savez predvođen Francuskom, a s druge zemlje kao što su Njemačka, Austrija i Portugal koje imaju dugogodišnju antinuklearnu politiku.
Zemlje kao što su Estonija, Rumunjska, Švedska ili Poljska proučavaju, potaknuti visokim troškovima i dugotrajnom izgradnjom velikih elektrana, opciju malih modularnih reaktora.
Hrvatska također u tome vidi prigodu. Trenutačno se radi na planu za uspostavu nuklearnog programa za civilne svrhe s rokom provedbe do 2040. godine u okviru kojega bi se udio opskrbe u proizvodnji iz nuklearnih izvora povećao sa sadašnjih 16 posto na 30 posto, i to prvenstveno preko malih modularnih reaktora.
Pročitajte još:
Slovenija razmišlja o drugom bloku nuklearne elektrane u Krškom, a Hrvatska bi možda i u tome mogla sudjelovati iako dosad nekih ozbiljnih službenih razgovora na tu temu zapravo nije bilo.
Kod malih modularnih reaktora proizvodnja je otprilike na trećini do petini one iz tradicionalnih nuklearnih elektrana, no takve elektrana mogu biti proizvedene industrijski i onda kasnije postavljene na željenu lokaciju, čak i ako je riječ o udaljenijim mjestima.
No, zahtjevi oko upravljanja radioaktivnim otpadom ostaju manje-više nepromijenjeni.
