Novi način mjerenja siromaštva pokazuje da SAD zaostaje za Europom

Vrijeme potrebno da se u SAD-u zaradi jedan međunarodni dolar iznosi oko 63 minute, što je približno dvostruko dulje od prosjeka u Njemačkoj, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, prema istraživanju Sveučilišta u Oxfordu. Takav podatak upućuje na zaključak da je razina prosječnog siromaštva u SAD-u osjetno viša.

Uspoređivanje gospodarstava i siromaštva je izazovno, jer različite mjere mogu dovesti do različitih rezultata. Olivier Sterck, izvanredni profesor ekonomije na Sveučilištu u Oxfordu, razvio je novi način mjerenja siromaštva, koji naziva „prosječno siromaštvo“.

On smatra da je „prosječno siromaštvo znatno veće u SAD-u, iako su prosječni prihodi veći nego u većini zapadnoeuropskih zemalja“. Kada se usporedi bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika između SAD-a i Europe, brojke sugeriraju zapanjujući rezultat: najsiromašnija američka država konkurira Njemačkoj.

U trećem tromjesečju 2024. godine, Mississippi, najsiromašnija američka savezna država, imala je BDP po glavi stanovnika od 49.780 eura (53.872 dolara). U Njemačkoj je 2024. godine iznosio 51.304 eura – razlika od samo oko 1.500 eura. Prema članku Euronews Businessa, SAD je u znatno jačem položaju od većine zemalja EU-a, osim Luksemburga i Irske.

Što je prosječno siromaštvo?

Olivier Sterck naglašava da promatranje siromaštva kao spektra mijenja razgovor. Otkriva što granice siromaštva propuštaju i zašto je nejednakost toliko važna.

Prema Sterckovom istraživanju, objavljenom na SSRN-u, online repozitoriju za akademske radove, „prosječno siromaštvo“ definirano je kao prosječno vrijeme potrebno za zarađivanje jednog dolara. „Mjera je uključiva, osjetljiva na raspodjelu, razloživa i usklađena je s načinom na koji i stručnjaci i javnost konceptualiziraju siromaštvo“, kaže on.

Jedan dolar mjeri se u međunarodnim dolarima. To znači da se njime može kupiti ista količina robe i usluga u bilo kojoj zemlji kao što se američkim dolarom može kupiti u Sjedinjenim Državama. Često se koristi uz podatke o paritetu kupovne moći (PPP). „Vrijeme“ se odnosi na dan života za svakoga, u bilo kojoj dobi i u bilo kojim okolnostima – ne samo na sate koje je odradila osoba sa zaposlenjem.

Vrijeme potrebno za zaradu od jednog dolara u međunarodnim dolarima

Od 2025. godine, vrijeme potrebno za zaradu od 1 dolara u SAD-u iznosi 63 minute. To je otprilike dvostruko više od prosjeka u Njemačkoj, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. U Njemačkoj, najvećem europskom gospodarstvu, to traje 26 minuta. U Francuskoj ta brojka iznosi 31 minutu, dok u Velikoj Britaniji neznatno raste na 34 minute.

Ove brojke sugeriraju da je prosječno siromaštvo u SAD-u otprilike dvostruko veće nego u ove tri zemlje. Koristeći ovu metriku, Sterck otkriva da se globalno siromaštvo smanjilo za 55 posto od 1990. Vrijeme potrebno za zarađivanje jednog dolara palo je s otprilike pola dana na pet sati.

Prosječno siromaštvo raste u SAD-u, a smanjuje se u Europi

Nova mjera također pokazuje da se prosječno siromaštvo u SAD-u gotovo kontinuirano povećavalo od 1990. godine, unatoč snažnom rastu prosječnih prihoda. Nasuprot tome, u većini drugih zemalja s visokim prihodima s vremenom se smanjilo. Na primjer, 1990. godine u SAD-u je za zaradu od 1jednog dolara trebalo 43 minute. To je bilo gotovo isto kao u Francuskoj (42 minute) i kraće nego u Velikoj Britaniji (51 minuta). Njemačka je imala najkraće vrijeme od 34 minute.

„Uzmite nasumično dvije osobe iz populacija ovih zemalja: očekivani omjer njihovih prihoda je iznad 4 u SAD-u, ali samo oko 1,5 u tri europske zemlje. To pokazuje kako su razine prihoda puno raspršenije u SAD-u.“ Posljedično, to pokazuje da je u SAD-u veći udio pojedinaca s niskim primanjima, a njima treba više vremena da zarade jedan dolar, tvrdi Olivier Sterck.

Rast prosječnog dohotka u odnosu na prosječnu nejednakost

Prema ovom pokazatelju, vrijeme potrebno za zaradu od jednog dolara poraslo je za 20 minuta, odnosno 47 posto, u SAD-u u posljednjih 35 godina. Sva tri europska gospodarstva zabilježila su pad, a najveći pad zabilježen je u Velikoj Britaniji.

Zašto je to tako? Ističe da su, prema podacima Svjetske banke o PIP-u, u sve četiri zemlje prosječni prihodi rasli nešto više od jedan posto godišnje tijekom posljednjih desetljeća. Međutim, u SAD-u se prosječna nejednakost povećala za oko 2,2 posto godišnje, nadmašujući rast prihoda. „To objašnjava zašto se prosječno siromaštvo povećalo u SAD-u: prosječna nejednakost rasla je brže od prosječnog dohotka“, kaže on.

Nasuprot tome, u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Njemačkoj nejednakost je ostala relativno stabilna, pa je rast dohotka doveo do smanjenja prosječnog siromaštva.

Kako rastuća gospodarstva postaju siromašnija

„Kako gospodarstvo bogate zemlje može rasti, a opet postati siromašnije?“ pita Sterck, misleći na SAD u svom članku za The Conversation. Njegov odgovor je jednostavan: nejednakost. Napominje da se siromaštvo može promijeniti iz dva glavna razloga: prihodi rastu ili padaju ili raspodjela dohotka postaje manje-više nejednaka. U slučaju SAD-a, prosječno siromaštvo raste čak i u rastućem gospodarstvu jer nejednakost raste brže od rasta prihoda.

„A SAD ima jedno od najnejednakijih gospodarstava na svijetu i daleko najnejednakije među bogatim zemljama. U svih 50 država nejednakost je naglo porasla od 1990., bez obzira na političku orijentaciju, demografski sastav ili ekonomsku strukturu“, piše. Nejednakost dohotka, mjerena Ginijevim koeficijentom, veća je u SAD-u nego u glavnim europskim gospodarstvima. Više vrijednosti ukazuju na veću nejednakost.