Iznos neoporezovanog bogatstva skrivenog u offshore poreznim oazama od strane najbogatijih 0,1 posto ljudi na svijetu premašuje ukupnu imovinu najsiromašnijih 4,1 milijarde ljudi na Zemlji, pokazala je ovoga tjedna objavljena analiza Oxfama.
Izvješće objavljeno u četvrtak navodi da desetljeće nakon curenja Panamskih dokumenata, globalna elita i dalje koristi složeni međunarodni financijski sustav kako bi premjestila golema bogatstva izvan dohvata javne kontrole i oporezivanja.
U razgovoru za Euronews, Christian Hallum, voditelj poreznog odjela u Oxfamu, pojasnio je da ultrabogati i dalje zadržavaju “oceane bogatstva” te upozorio da to nije samo stvar pametnog računovodstva, već i “moći i nekažnjivosti”.
Prema globalnoj konfederaciji više od 20 neovisnih nevladinih organizacija sa sjedištem u Velikoj Britaniji, otprilike 3,55 bilijuna dolara (3,08 bilijuna eura) privatnog bogatstva ostalo je neoporezovano i neprijavljeno na offshore računima.
Taj je iznos gotovo jednak cijelom britanskom gospodarstvu i više je nego dvostruko veći od ukupnog BDP-a 44 najmanje razvijenih zemalja svijeta.
Koncentracija ove skrivene imovine je posebno izražena, budući da gornjih 0,1 posto drži otprilike 80 posto svih neoporezovanih offshore sredstava, što predstavlja oko 2,84 bilijuna dolara (2,47 bilijuna eura).
Hallum je za Euronews objasnio da poslovni model poreznih oaza ostaje robustan jer “ultrabogati pojedinci imaju sredstva za zapošljavanje upravitelja bogatstvom i računovođa koji smišljaju sve maštovitije ideje o tome kako utajiti poreze”.
Iako je ukupno financijsko bogatstvo u inozemstvu doseglo procijenjenih 13,25 bilijuna dolara (11,51 bilijuna eura) u 2023., što predstavlja 12,48 posto globalnog BDP-a, procjenjuje se da se neoporezovani dio od tada stabilizirao na približno 3,2 posto.
Pročitajte još:
Oxfam sada poziva britansku vladu i ostale čelnike G7 da uvedu trajne i progresivne poreze na bogatstvo za ultrabogate kako bi povratili te izgubljene prihode. Organizacija, naime, tvrdi da su takva sredstva ključna za rješavanje globalnog siromaštva, podršku prijelazu na zeleno gospodarstvo i jačanje raspadajuće javne infrastrukture.
“Ako zaista želimo ozbiljno shvatiti zaustavljanje ovog poslovnog modela, moramo povećati financijsku transparentnost, ali također moramo početi rješavati ekstremnu nejednakost koja potiče potražnju za uslugama koje nude porezne oaze. Zato nam je potreban porez na bogatstvo za ultrabogate”, zaključio je Hallum.
Jedan odgovor
Kako se to moglo dogoditi